Ustavni stručnjaci Smerdel i Gardašević: Nužna reforma izbora sudaca Ustavnog suda

»Stranke su se neodgovorno ponijele, jer su prije nekoliko godina promijenile ustav i odredile dvotrećinsku većinu u Saboru kao način izbora ustavnih sudaca, a sada se nisu spremne dogovarati, što bi trebalo činiti otvoreno i javno. To je neinteligentno političko ponašanje«, ocjenjuje Smerdel

ZAGREB  Ukinuti samokandidiranje za suce Ustavnog suda i tajno glasanje o njihovu izboru u Saboru; propisati da kandidate imenuju ugledne pravne institucije i sudovi, stranačke pregovore o sucima učiniti transparentnim, te izbaciti kriterij »isticanja javnim djelovanjem«  – to su neki od prijedloga za reformu izbora ustavnih sudaca koje su za naš list iznijeli profesori ustavnog prava s Pravnog fakulteta u Zagrebu Branko Smerdel i Đorđe Gardašević.

»Rješenja postoje, čak prilično jednostavna. Kolege ustavni stručnjaci i ja pisali smo o njima i nudili ih, čak smo napisali propalu ustavnu reformu koju je ponudio bivši predsjednik Josipović. Ali, ako ljudi reformu ne žele, ako iskazuju prezir prema Ustavnome sudu, to je zabrinjavajuće«, kazao nam je Branko Smerdel, komentirajući nedavni neuspjeh Sabora da imenuje tri nova suca Ustavnoga suda.

Kontrolna funkcija

Đorđe Gardašević upozorava kako bi bilo »nedopustivo« da Sabor ustavne suce ne uspije imenovati na vrijeme, čime bi postao upitan kvorum. »Kada bi broj sudaca pao ispod zahtijevanog broja sudaca, nastala bi situacija blokade samog Ustavnog suda. Ona je, naravno, nedopustiva, s obzirom na sam položaj Ustavnog suda koji ne samo da je jedna od najviših institucija ustavnog poretka, već i s obzirom na činjenicu da Ustavni sud ima nezaobilaznu kontrolnu funkciju ostalih grana vlasti, što se osobito odnosi na nadzor koji Ustavni sud obavlja nad Hrvatskim saborom, odnosno na nadzor ustavnosti zakona«, kazao nam je Gardašević.

On pritom podsjeća kako je jedina odgovornost, u slučaju da Sabor ustavne suce ne imenuje na vrijeme, »politička odgovornost koju procjenjuju sami birači na sljedećim izborima za Sabor«. Branko Smerdel pak poručuje kako se »moramo uzdati da će biti dovoljno političke pameti, pa da će suci ipak biti imenovani na vrijeme«.

Kada je riječ o kriterijima za izbor ustavnih sudaca, Gardašević neke smatra nepreciznima. »Jedan od posebnih uvjeta za izbor jest da se kandidat, među ostalim, »istaknuo svojim znanstvenim ili stručnim radom ili javnim djelovanjem«. Standard »isticanja javnim djelovanjem« svakako je preširok, neodređen i valjalo bi ga ukloniti iz Ustavnog zakona«, smatra Gardašević.

Gardašević i Smerdel slažu se mišljenjem svojega kolege s katedre za ustavno pravo Roberta Podolnjaka, da bi trebalo ukinuti tajno saborsko glasanje o imenovanjima. »Parlamentarizam je sustav stranačke poslušnosti. Kada se postigne stranački dogovor, treba uvesti javno glasanje, a ne da se stranke dogovore, a njihovi zastupnici onda tajno glasaju protiv. U takvim je slučajevima jasno da tu djeluju netransparentni, privatni dogovori, različiti od načelnih stavova stranaka«, objašnjava Branko Smerdel.

Slušati stranku

No najvećim problemom Smerdel smatra mogućnost da kandidati sami ističu kandidature. »Bilo bi dobro da, kao u Njemačkoj, kandidiraju različiti predlagatelji: udruga sudaca, pravni fakulteti, predsjednik države, Vrhovni sud… Mogućnosti je više, ali važno bi bilo da se stranački dogovori vode javno i transparentno«.

Jer, naglašava Smerdel, sadašnji model, u kojemu se fingira traženje navodno »neovisnih« kandidata, obična je iluzija.

»Priznajmo da hoćemo nekoga kome više vjerujemo. Pa zbog povjerenja i postoji pravni institut izuzeća suca kojemu ne vjerujete. Jasno je da se i sada dogovori vode oko imenovanja onih kojima stranke vjeruju, samo što se to sada čini potajno. A čini se tako da se ne bi raspravljalo o kriterijima, nego da se imenuje ljude koji će slušati stranku. Pa se tek naknadno istražuje ispunjavaju li kandidati uvjete, i plaćaju li poreze«, ponešto karikira Smerdel, koji pita: »Zanimljivo je što smo posljednjih dana čuli, da stranke nisu za političku trgovinu. Pitam ih: a za što ste, ako niste za pregovaranje? Ta Ustav vas poziva da glasate za onoga kome više vjerujete, pa ćete se i dogovoriti. Ironija je u tome da je sadašnji model poglavito predlagala sadašnja vlast dok je bila u oporbi, i to zato što im nije odgovarao saziv Ustavnoga suda iz 2007. ili 2008. godine«. Boris PAVELIĆKritika Odboru za Ustav»S užasavanjem gledam na rad Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav. To da već duže od godine radi bez oporbe, da su imenovani članovi također uglavnom odustali, da sustavno izglasava sve što donese predsjednik Peđa Grbin – to uistinu nije način«, kritičan je Smerdel, komentirajući izjavu Peđe Grbina da je SDP bio spreman na razgovor o kandidatima za ustavne suce, ali na spomenutome odboru. »Oporba u odbor ne dolazi već duže od godine. Ja sam odustao kad sam shvatio da me Peđa Grbin i njegovi smatraju neprijateljem ako kažem nešto što im ne odgovara, i to nešto posve udžbenički, jer to i jest moj posao u odboru. Proteklih je godina ta moja uloga poštovana, ali otkad je sadašnja vlast, svako mišljenje smatraju napadom na sebe«, kaže Smerdel, kojemu se čini i da »Odbor za Ustav više ne pobuđuje naročitu pozornost novinara«.