Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 16° 1
Sutra: 16° 16° 1
26. travnja 2019.
Obilježeni mandati

Tko je tko u sunovratu Uljanika? Analizirali smo kakva je bila uloga svakog od 12 uhićenih

Foto Damir Škomrlj / Marko Gracin / Duško Marušić / Nel Pavletić / Goran Kovačić PIXSELL
Foto Damir Škomrlj / Marko Gracin / Duško Marušić / Nel Pavletić / Goran Kovačić PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 27. ožujak 2019. u 7:07 2019-03-27T07:07:31+01:00

Domagoj Klarić je, primjerice, točno na polovici mandata podnio ostavku na funkciju direktora »3. maja«, što je službeno objašnjeno osobnim razlozima, no već tada se govorilo da je Klarić zapravo odlučio dignuti sidro nakon što je vidio što sve mora potpisivati u »3. maju« po nalogu šefova iz Pule

RIJEKA Direktna šteta od 3,1 milijardu kuna, koliko je dosad plaćeno iz državnog proračuna na račun protestiranih jamstava, indirektna bogtepitaj koliko još milijardi, od prvih signala koje su imale resorne državne institucije da nešto itekako ne štima u Uljanik grupi s trošenjem državnog novca prošlo je, u najmanju ruku, više od godinu dana – a tek se jučer krenulo sa hapšenjima osumnjičenika, glavnih aktera u procesima i poveznicama između Uljanika, Uljanik plovidbe i » 3. maja«.

Teško se oteti dojmu da ova spektakularno upriličena policijska akcija ima ponajprije veze s činjenicom da je praktički pitanje sati kada će iz Banskih dvora definitivno morati izaći i jasno i glasno reći što su odlučili oko sudbine »3. maja« i pulskog brodogradilišta. Jer, za dva dana stečajno je ročište za riječko brodogradilište.

Ugrožena likvidnost 

Prema dostupnim saznanjima, ali i prema popisu privedenih osumnjičenika, očito je da se jedan krak istrage usmjerio prema spornim pozajmnicama na konto čega je čak 523 milijuna kuna proteklih godina iz riječkog »3. maja« završilo s druge strane Učke. Moglo bi se postaviti pitanje zar je uistinu trebalo istražiteljima gotovo godinu dana da bi utvrdili notorno – da je zbog kontinuiranog odobravanja tih kratkoročnih pozajmnica i podjednako tako kontinuiranog prolongiranja rokova njihova povrata ugrožena likvidnost »3. maja«, čiji je račun od rujna prošle godine u konstantnoj blokadi?

Nakon što je Uljanik u lipnju 2013. godine preuzeo riječko brodogradilište, u kolovozu te iste godine Puljani postavljaju svog čovjeka na čelo škvera na Kantridi – Zdravka Pliška. Ipak, za njegovog mandata, a »potrajao« je u Rijeci do prosinca 2014. godine, iz trećemajskih se bilanci ne može iščitati da je bilo posudbi žive love prema Puli. Za pretpostaviti je tako da bi pitanja istražitelja prema Plišku mogla biti usmjerena prema tome kako je i za čiji konto, te s čijim novcima u »3. maju« završen brod za rasuti teret »Valovine«, jednog iz flote Uljanik plovidbe, a moguće je da će istražitelje zanimati je li Pliško imao prste u ugovorima o cesijama kojima je staro trećemajsko potraživanje od Ministarstva gospodarstva u iznosu od 313 milijuna kuna prebacivano prema drugim Uljanikovim društvima. U vrijeme mandata Pliška svakako treba spomenuti da je »3. maj« bio taj koji je završio i Uljanikove novogradnje za Jadroliniju, pa moguće da će se i oko toga postaviti određena pitanja. Indikativno je da je među uhićenima i Eduard Milovan koji je upravo u vrijeme Pliškova mandata u »3. maju« bio direktor Uljanik brodogradilišta, koje je bilo nositelj posla Jadrolinijinih trajekta.

»Dignut« na jugu

Na jugu je jučer »dignut« i Domagoj Klarić, kojeg su Rossanda i ekipa doveli u Rijeku krajem 2014. godine. Klarić je bio jedan od direktora u splitskom škveru, a njegovo se ime također vuklo po prašini afere Brodosplit. Upravo je Klarić taj koji je stavio potpise na prve, formalne pozajmnice koje su išle prema Uljanik brodogradilištu. Krajem 2015. godine na konto tih kratkoročnih posudbi »3. maj« već potražuje od Uljanika 174 milijuna kuna, a koncem 2016. taj je iznos posuđenog novca već bio poduplan – na gotovo 387 milijuna kuna. Upravo je Klarić taj koji je potpisao prijeboj trećemajskih potraživanja u iznosu od gotovo 104 milijuna kuna na način da su im Puljani »uvalili« manjinske poslovne udjele na dva broda Uljanik plovidbe, bulkovima »Verudi« i »Stoji« koji su već bili pod hipotekama banaka. Naši izvori iz »3. maja« kažu da je Klarić za to tražio i dobio suglasnost Nadzornog odbora »3. maja« u kojem su cijelo vrijeme sjedili također jučer uhićeni – Marinko Brgić, Veljko Grbac i Elvis Pahljina. Zanimljivo je spomenuti da je u tom trenutku država, odnosno CERP imao svog predstavnika u NO-u »3. maja«. Bio je to Goran Kutnjak, profesor s Ekonomskog fakulteta u Rijeci kojemu su početkom 2018. godine novi mandat dali sami »uljanikovci« tako da je i danas NO-a »3. maja« kao, de facto, njihov predstavnik.

Domagoj Klarić krajem 2016. godine, točno na polovici mandata, podnosi ostavku na funkciju direktora »3. maja«. Ista je službeno objašnjena osobnim razlozima, no već tada je po Rijeci brujalo da je to tek djelić istine i da je zapravo Klarić odlučio dignuti sidro nakon što je vidio što se sve radi i što sve mora potpisivati u »3. maju« po nalogu šefova iz Pule. Kako god, nakon Klarića dolazi Maksimilan Percan koji je, po svemu sudeći, bespogovorno slušao svoje nadređene iz Pule, a iznos spornih pozajmnica u njegovom je mandatu stao na 523 milijuna kuna. Cinici bi rekli da se stalo zato jer se više nije imalo što posuđivati i uzimati iz »3. maja«.

Među ekipom kojima je riječki PNUSKOK jučer ranom zorom pozvonio na vrata i poželio »dobro jutro« je i Dragutin Pavletić, šef Uljanik plovidbe. Ostaje za vidjeti hoće li se do kraja istražiti veze između Uljanika i Uljanik plovidbe i načina na koji je izdvojena i privatizirana ova tvrtka.

Tko je kome dužan 

Tek se nedavno, u izvješću privremenog stečajnog upravitelja »3. maja«, crno na bijelo našao podatak da su se iz riječkog brodogradilišta novci posuđivali i ovoj privatnoj brodarskoj kompaniji. Što na račun te pozajmnice, što od obročne otplate za brod koji se gradio na riječkim navozima, pa je tako »3. maj« koncem prošle godine od Uljanik plovidbe potraživao gotovo 52 milijuna kuna. Nije zgorega spomenuti da je toj istoj Uljanik plovidbi upravo Vlada Andreja Plenkovića u prosincu 2017. godine odobrila državna jamstva u iznosu od 43 milijuna dolara za kredit kojeg su Puljani uzeli za refinanciranje starih obveza. Taj isti Dragutin Pavletić sredinom 2017. godine ušao je u Nadzorni odbor Uljanika, a ostavku je dao u ljeto 2018. godine, kad su stvari kompletno izmakle kontroli i kad je postalo jasno da s Uljanikom priča neće ići onako kako je u Puli bilo zamišljeno. Pavletić je, podsjetimo, nedavno okrenuo priču s potraživanjima »3. maja«, ustvrdivši da je riječko brodogradilište to koje duguje Uljanik plovidbi, a ne obratno – i to oko 11 milijuna dolara. Prema Pavletićevoj verziji, nije »3. maj« taj koji je oštećen već je to zapravo Uljanik plovidba koja je pomogla riječkom škveru u teškim trenucima.

Prema uhićenju Antona Brajkovića, Rossandinog prethodnika, moglo bi se zaključiti da se istražuju i četiri broda za prijevoz rasutog tereta koji su se u pulskom brodogradilištu gradili za Uljanik plovidbu. Tim nagađanjima ide u prilog i to što je među uhićenima, uz Pavletića i Rossandu, i Darko Šorc, direktor supsidijara Uljanik plovidbe – Uljanik Shipmanagment. Ti brodovi, a što se može pronaći u poslovnim izvješćima Uljanik plovidbe, ugovoreni su 2010. godine. Riječ je o novogradnjama 488, 489, 490 i 491 odnosno brodovima »Veruda«, »Stoja«, »Punta« i »Valovine«. Bilo je, podsjetimo, to vrijeme velike svjetske krize i u Puli su se na ovaj način pokušavali popuniti prazni kapaciteti. Prema dostupnim informacijama, »Veruda« i »Stoja« isporučeni su prije nego što je Uljanik preuzeo »3. maj«, zajedno sa 847 milijuna odnosno 1,1 milijardu kuna odobrenih državnih dotacija, ako uračunamo i onih 313 milijuna kuna isplaćenih potraživanja od Ministarstva gospodarstva. Ostaje samo pitanje je li se za »Verudu« i »Stoju« isto tako, a prije preuzimanja »3. maja«, zatvorila i financijska konstrukcija troškova njihove izgradnje ili se to učinilo naknadno. Može se pretpostaviti da će fokus istražitelja ipak biti na zadnja dva broda iz ove serije, pogotovo na brodu »Valovine« koji se, već smo spomenuli, završio upravo u »3. maju«. Pitanje je s čijim novcima. Zanimljivo je kako je ovaj brod sa Uljanik brodogradilištem ugovorio već spomenuti supsidijar Uljanik plovidbe – Uljanik Shipmanagment dok se kod porinuća »Valovine« sa pulskih navoza, u rujnu 2013. godine, kao njegov vlasnik navodi društvo iz Uljanik grupe – Uljanik financije, čiji je direktor Elvis Pahljina, također među jučerašnjom ekipom uhićenika. Za brod »Valovine« iduće što smo našli među službenim podacima jest da je u srpnju 2016. godine dat u čarter Uljanik plovidbi.

Bezdan i propast 

Nije isključeno, a tako su jučer kružile špekulacije, da će se češljati i sama privatizacija Uljanika, koja je provedena u mandatu Antona Brajkovića. Inače, uz nekadašnju alfu i omegu Uljanika Karla Radolovića, Dragutina Pavletića, Darka Šorca, ali i Igora Budisavljevića, Brajković je i među top 10 najvećih pojedinačnih dioničara Uljanik plovidbe. Na funkciji predsjednika Uprave Uljanika Brajković je bio do travnja 2013. godine, kada je njegovu poziciju preuzeo Gianni Rossanda, pod čijim su se kormilom Uljanik, ali i »3. maj« sunovratili u financijski bezdan i propast, a državni proračun dosad je njegove poslovne poteze platio više od tri milijarde kuna. Teško se u ovom trenucima ne prisjetiti s kolikom je dozom samouvjerenosti, pa i pomopoznosti nastupao Rossanda u javnosti, koliko se cijela ta ekipa iz Pule nastojala predstaviti kao super uspješni menadžeri i kako se s tih visina nisu dali skinuti do samog kraja.

Jesu li ova uhićenja naznaka ipak nekakvog rješenja za spas ili samo predstava prije konačnog proglašenja stečaja u »3. maju«, znat će se sutra, u četvrtak, za kada je zakazano novo ročište na Trgovačkom sudu u Rijeci. Kako stvari sada stoje, a s obzirom na jučerašnju akciju PNUSKOK-a i uhićenja, »3. maj« u ovom trenutku predstavljaju dva čovjeka iz Nadzornog odbora – sindikalac Juraj Šoljić i već spomenuti Goran Kutnjak. Svi ostali su uhićeni.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka