Možda zvuči nevjerojatno, ali postoji nešto u čemu se vlasti u Beogradu i Zagrebu, ništa manje nego u Banja Luci i Mostaru, slažu bez ostatka: u poricanju zločina vlastite strane počinjenih nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini.

Premda genocid, istrebljenje i masovna ubojstva za koja je Ratko Mladić u prošlu srijedu osuđen na doživotnu kaznu zatvora nisu usporedivi s razmjerima zločina za koje će u predstojeću srijedu Haški sud izreći pravomoćnu presudu šestorici političkih i vojnih čelnika Herceg-Bosne, paradoksalna je činjenica da se vlasti Srbije i Hrvatske, premda su im odnosi najlošiji u posljednjih sedamnaest godina, prema zločinima počinjenim u BiH, i njihovim najvišim počiniteljima, odnose na upadljivo komplementaran način: prihvaćaju Haške presude poklapaju li se s njihovim tumačenjem rata, a odbacuju ih kada Haški sud to tumačenje ospori, osuđujući nekoga od njihovih »heroja«.

To je poricanje doseglo vrhunac baš u ovo vrijeme, kada će u razmaku od tjedan dana svijet doznati dvije važne presude: nepravomoćnu presudu Ratku Mladiću, koja je izrečena u srijedu, 22. studenoga, te pravomoćnu presudu šestorici optuženih za ratne zločine u Herceg-Bosni, tjedan dana kasnije, 29. studenoga.

U poricanju i ponižavanju žrtava najdalje je otišao predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, čije su izjave uoči i nakon izricanja presude Mladiću postale već notorne: »Bez obzira kakva presuda bila, svi imamo osjećaj da je to u okviru onoga što smo do sada vidjeli protiv Srba, Ratko Mladić ostaje legenda u srpskom narodu«, kazao je predsjednik Republike Srpske dan uoči presude. Nakon što je »legenda u srpskom narodu« osuđena na doživotnu kaznu zatvora zbog genocida, istrebljenja, masovnih ubojstava, protupravnog zatočenja i deportacija u Srebrenici i još šest općina u BiH, Dodik je sazvao konferenciju za novinare kako bi ustvrdio da će presuda »osnažiti stajalište srpskog naroda da je Mladić heroj i patriot«.

Zanimljivo je s tim Dodikovim izjavama usporediti poruku koju je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović uputila u povodu predstavljanja knjige »General Praljak« Miroslava Međimorca i Josipa Pečarića, održanog prošlog utorka u - zapazite - Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu.

»Doprinos generala Slobodana Praljka obrani Hrvatske i Bosne i Hercegovine od velikosrpske agresije te obrani i opstojnosti hrvatskog naroda na njegovim povijesnim prostorima tijekom Domovinskoga rata od velike je važnosti. Ovih dana, kada se nadamo pravednom sudskom pravorijeku i njegovu oslobađanju, kao i oslobađanju drugih hrvatskih uznika, ova knjiga izlazi kao doprinos istini o njemu i o tom povijesnom razdoblju borbe hrvatskog naroda za slobodu, istini koju je on nakon rata na mnoge načine ustrajno branio svojom riječju. Ujedno je ova knjiga svojevrsna zahvalnica za sve što je učinio za svoj narod«, poručila je Kolinda Grabar-Kitarović.

Za razliku od Dodika, koji veliča zločinca osuđenog za genocid, te za razliku od predsjedničine laude čovjeku osuđenom na dvadeset godina zatvora za, među ostalim, »progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, ubojstvo, deportaciju, teroriziranje civila, zatočavanje i nehumana djela«, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić pažljivije je birao riječi. U svojoj pitijskoj izjavi, Vučić je prihvatio činjenicu da su zločini počinjeni, ali ih je, kako on to već čini, odmah unizio podsjećajući da su zločine pretprjeli i Srbi.

»Svi smo znali da će to biti ishod, ne postoji nijedan čovjek odavde da to nije znao«, kazao je Vučić, pozivajući »građane Srbije da počnemo od danas gledati u budućnost - kako čuvati mir i stabilnost u regiji, kako da nam djeca žive bolje, kako ćemo otvarati više tvornica«. Uistinu, kako? Tako što ćemo se »za poštovanje svojih žrtava morati pobrinuti sami«. »Srbija je poštovala sve žrtve drugih naroda, ali nisam siguran da je isti pijetet bio i prema srpskim žrtvama«, kazao je Vučić, kojemu je dobro došlo novinarsko pitanje: »Kako to da nitko nije odgovarao za zločine Ramusha Haradinaja, Ante Gotovine i Nasera Orića?«.

»Na sramotu onima koji su takvu pravdu dijelili«, spremno je uzvratio Vučić, ali ipak dodao kako to »ne smije umanjiti, niti trebamo pravdati zločine koji su uradili neki sa srpskim imenom i prezimenom«.

Poruka predsjednice Grabar-Kitarović ostala bi bez javnih reakcija, da na nju nije reagirao Centar za suočavanje s prošlošću Documenta, nazvavši je »nedopustivim pritiskom na djelovanje suda tjedan dana prije objavljivanja pravomoćne presude«.

No nije to jedina predsjedničina intervencija takve vrste: u intervjuu televiziji N1 9. rujna ove godine, predsjednica Republike ustvrdila je kako bi Haški sud »izgubio svaki kredibilitet« kada bi Žalbeno vijeće potvrdilo da su osuđenici sudjelovali u udruženome zločinačkom poduhvatu, kako je utvrđeno u nepravomoćnoj presudi.

»Nadam se da će sudbeno vijeće odbaciti taj dio optužnice i da će, naravno, cijelo rješenje biti drugačije, da neće biti nikakvog zločinačkog udruživanja«. Povrh toga, Grabar-Kitarović implicitno je ustvrdila kako Haški sud nije imun od kriminaliziranja cijelih etničkih skupina: »Kada smo ulazili u formiranje Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, jedna od poanti je bila spriječiti optuživanje cijelih naroda, cijelih etničkih skupina za zločine i te zločine individualizirati i pojedincima suditi za individualne zločine koji se mogu dokazati.« Tu izjavu hrvatske predsjednice komentirala je Inicijativa mladih za ljudska prava, podsjećajući kako se »koncept 'udruženoga zločinačkog pothvata' - Mladić je, primjerice, osuđen za njih čak četiri - »nikada ne odnosi na narode ili etničke skupine, iako ga, u pravilu s populističkim namjerama, političari i druge javne osobe, tako interpretiraju u svojim javnim istupima«.

U svojem komentaru predsjedničine poruke u povodu predstavljanja knjige o Praljku, Documenta je ustvrdila i to kako ta poruka predstavlja »prijezir spram prvostupanjske presude haškog sudišta, koje je i hrvatsko sudbeno tijelo«. Također, prema Documenti, predsjednica Republike »ne razumije« svoje ustavne obveze i ignorira žrtve na bošnjačkoj strani. Takvi, »u najmanju ruku neodgovorni stavovi«, kažu u Documenti, »zaslužuju ne samo najoštriju osudu, koja je dosad u javnosti izostala, nego i ozbiljno propitivanje predsjedničina cjelokupnog djelovanja«.