SDP zakazao

Nasrtaj klerikalaca: Desnica i vjerski radikali razbijaju Hrvatsku, ljevica šuti

Srđan Brajčić

Foto D. Lovrović

Foto D. Lovrović

Za razliku od SDP-a koji, kao i stranke političkog centra, već mjesec dana uglavnom šuti i bavi se samim sobom, otpor smišljenom pothvatu nazadne klero-desnice pružaju jedino hrvatski kulturnjaci i udruge civilnog sektora



Klerikalna desnica s vrlo ekstremnim pogledima na život, koja pod okriljem građanskih udruga i političkih stranaka zapravo zastupa i nameće najrigidnije svjetonazore i ideologije radikalnog krila Katoličke crkve u Hrvatskoj, provodi zadnjih dana žestoku ofenzivu na same sekularne i građanske temelje ovog društva.


Na hrvatskim ulicama izmjenjuju se marševi krajnje političke desnice s onima koje predvode vjerski radikali, dok u javnom govoru odjekuju njihove morbidne politike prozivki, pritisaka i zabrana.


Kronološki gledano, reakcionarni klerikalni laici bliski Željki Markić, dakle jednoj pseudo građanskoj aktivistici kojoj nalogodavac povjerava samo ekskluzivne ulične zadatke, okupili su se prošle nedjelje u notornom pohodu na ženska prava. Lukrativno preobličen u građanski aktivizam koji je senzibiliziran s nezavidnim položajem žena u današnjem, kapitalističkom sustavu, »Hod za život« zapravo je bila priprema terena za to da se Hrvatsku svrsta u one, malobrojne i zaostale zemlje čiji se represivni aparati brutalno obračunavaju s elementarnim ženskim pravima.




Ulični žamor tek što se stišao, a Markićkine šarene balone odnio zagrebački vjetar, oglasila se izvjesna stranka Projekt Domovina Krešimira Planinića koja je najavila svoj skup – oni žele Tita i crvenu petokraku, srp i čekić prognati iz javnog prostora i zabraniti korištenje komunističkog znakovlja. Dakle, ne vodeći računa o tome što petokraka u prvom redu ipak simbolizira oslobodilački rat protiv genocidnog naci-fašizma i pobjedu u Drugom svjetskom ratu.


Jasan cilj – zabrana abortusa


Nadalje, cjelovita kurikularna reforma hrvatskog obrazovnog sustava, na kojoj je godinu i pol radio ekspertni tim Borisa Jokića, zaustavljena je, doznalo se u srijedu, pod pritiskom stranke s margina političkog života, HRAST-a, čijem predsjedniku Ladislavu Ilčiću svaki ljudski progres izaziva panični strah. Ključna hrvatska reforma – dakle ona školska, što je osnovni preduvjet za stvaranje građanskog, modernog i kritičkog društvenog poretka – srušena je izgleda pod pritiskom jednog nesvakidašnje napornog i zadojenog apologeta katoličkih teza iz vremena radnje romana »Ime ruže«, gdje su putene prisnosti djelo nečastivog, pa se čini da se za Ilčića nisu dogodile ni reformacija ni prosvjetiteljstvo. Ladislav Ilčić ne krije ponos zbog svog nesebičnog doprinosa kurikularnom sunovratu.



Sve izgledniji opoziv Tomislava Karamarka, kao ključnog čovjeka za parlamentarni status stranaka s margina desnog političkog spektra (za Hrast je recimo glasovalo 8.792 birača), rezultat je politika Mosta nezavisnih lista, u prvom redu Bože Petrova i Mira Bulja, a ne SDP-a, poručuje Aleksandra Kolarić.– SDP se samo priheftao, ali ne da sruši Tomislava Karamarka, nego da uništi Most. Dakle, njima je bio cilj da diskreditiraju Most jer će se pri glasovanju o povjerenju morati odlučiti za ili protiv Tomislava Karamarka. To su političke igrice SDP-a koje neće riješiti ključne društveno-političke probleme. Karamarkova eliminacija iz političkog života neće smanjiti tenzije u društvu – jer on nije kreator klerikalnih događanja, iako treba reći da je svemu tome davao političku podršku. Klerikalni udar osmislili su intelektualniji i obrazovaniji ljudi od Karamarka koji su bliski Katoličkoj crkvi. Karamarko im je samo poslužio kao alat za ostvarenje ideja, drži Aleksandra Kolarić.


No, trilaterala Markić – Ilčić – Planinić bila bi beznačajna i benigna skupina klerikalnih desperadosa, da u svom naumu desekularizacije hrvatskog društva i zaustavljanja bilo kojih progresivnih tendencija nemaju vrlo snažnu institucionalnu podršku, neki čak govore o uporištima, u dijelu Katoličke crkve, ali i u vladajućoj »demokršćanskoj« politici.


Komunikacijska savjetnica Aleksandra Kolarić upravo u tom zadnjem činu nasrtaja klerikalaca, to jest u iznuđenoj Jokićevoj ostavci vidi jasan odraz recentne radikalizacije političko-društvenog diskursa, u kojem se širom otvara prostor ljudima i idejama neprimjerenim 21. stoljeću. Kolarić napominje da je propast obrazovne reforme u prvom redu brine s građanskog aspekta, jer se u očito udruženom i smišljenom pothvatu nazadne klero-desnice koja se okuplja u razno-razne konzervativne pokrete, stranke i udruge (Grozd, Hrast, U ime obitelji, Projekt Domovina…) i zatire sustav vrijednosti imanentan svakoj uljuđenoj i suvremenoj zajednici naroda.


– Nisam pobornik teorija zavjere, to jest nisam od onih koji sada vjeruju u to da je sve ovo što se zadnjih dana događalo s Jokićevom kurikularnom reformom inscenirano kako bi se pozornost javnosti skrenula s afere »konzultantica« Tomislava Karamarka. Pritisci kojima je bio izložen stručni tim zadužen za izradu reforme školstva nastavak je priproste i retrogradne politike klerikalne desnice i Jokićeva ostavka samo je koincidirala s Karamarkovom aferom. Ta radikalna klero-desnica, naime, već duže vrijeme pokušava podčiniti cijelo ovo društvo svojim vrijednostima. Problem je u tome što oni nameću retrogradne i isključive vrijednosti. Drugim riječima, zajednici se želi uskratiti pravo na raznolikost. Bit takvih njihovih politika su zabrane i destrukcija. Posljedice takvog angažmana, u prvom redu mislim na angažmane Željke Markić, ali i Ladislava Ilčića, su takve da se određenim skupinama društva oduzimaju građanska prava, a cijelom našem društvu nanosi nesaglediva šteta. Treba pri tome jasno naglasiti još nešto – to da njihove akcije nanose veliko zlo. Sjetimo se samo toga da je građanska inicijativa »U ime obitelji« pod krinkom lažne zaštite braka referendumom već uskratila prava istospolnoj zajednici. Sada vidimo da Željka Markić isti taj zlokobni scenarij ponavlja s akcijom »Hod za život«. Pritom Željka Markić laže kad govori o tome da s povorkom ne želi abortus staviti izvan zakona. Posve je, naime, jasno koji se krajnji cilj krije iza te akcije – to je naravno zabrana abortusa. Kad bi se, ne dao nam Bog, njezini klerikalni, isključivi i nazadni zahtjevi i ovog puta ostvarili, ženama bi bilo naneseno veliko zlo i šteta. Vjerujem u to da su svima dobro poznate posljedice zabrane abortusa, naglašava Aleksandra Kolarić koja izdvaja povećanje stope smrtnosti i kriminalizacija, to jest zatvor za žene, ali i liječnike uhvaćene u ilegalnom postupku abortusa.


U režiji ekstremne desnice


Komentator portala Index Goran Vojković polazi od teze da su previranja na društvenoj pozornici ipak krinka za nagomilane ekonomske probleme koje ni sadašnja politička nomenklatura ne uspijeva riješiti.


– Ocjenjujem da su događanja u režiji ekstremne desnice jednim dijelom poslužila za micanje fokusa javnosti s ekonomskih i drugih važnih tema. No, ostaje činjenica da su u Hrvatski sabor ušle stranke s malom potporom glasača, kao dijelom vladajuće Domoljubne koalicije i njihovo je političko pravo da nameću svoje sustave vrijednosti. Osim toga, te stranke već se godinama zalažu za iste, već poznate ideološke obrasce. Prema tome, ne možemo sada očekivati da će se krajnja desnica, kao što su, recimo, Hrast ili HSP AS, u parlamentu zalagati za liberalne svjetonazore i ideologije. Jasno je, također, da su te stranke obučene i školovane za posao koji očigledno uspješno rade, poručuje Vojković.


Sa svojim prijetvornim osmjehom, nastavlja pak Kolarić, Željka Markić i ljudi koji se oko nje okupljaju ovoj zemlji ne donose život, već samo zlo, s obzirom na to da oni drugim skupinama u društvu žele oduzeti elementarno ljudsko pravo – ono da sami uređuju svoje živote. U tom svjetlu, nastavlja Kolarić, treba sagledavati i akciju Ladislava Ilčića koja je dovela do obustave kurikularne reforme školstva koju je vodio Jokić.


– Na djelu je ponovno isti scenarij – zaustavljanjem kurikularne želi se nanijeti zlo i štetu učenicima. Naime, Jokićeva reforma išla je u smjeru stvaranja modernog obrazovnog sustava koji će razvijati kritičku svijest kod učenika. Dakle, hrvatsko školstvo trebalo bi odgajati nezavisne, samosvjesne i napose kritičke mlade ljude naspram svog okruženja, a ne apologete države, nacije ili Crkve. Jedino takvi građani ovom društvo mogu donijeti dobrobit. Naravno da se takvi pojedinci ne uklapaju u dogmatske svjetonazore Katoličke crkve, čiji zadatak nije da određuje budućnost Hrvatske ili da nameće svoja isključiva i dogmatska stajališta ostatku zajednice, ocjenjuje Aleksandra Kolarić.


No, Jokićeva ostavka nije prošla nezamijećeno. Online peticija koja je pokrenuta u srijedu, nakon što su čelnici stručne radne skupine za provedbu cjelovite kurikularne reforme zbog političkih pritisaka dali neopozive ostavke, prikuplja brojne potpise podrške. Za 1. lipnja najavljen je i veliki prosvjed podrške cjelovitoj kurikularnoj reformi. Taj podatak otvara dva važna pitanja – je li Boris Jokić možda požurio s ostavkom, gledajući to i u svjetlu novih okolnosti u političkoj areni i sve izglednijem izlasku građana na prijevremene parlamentarne izbore, odnosno imaju li građani ove zemlje volje i snage da se ozbiljnije odupru procesima klerikalizacije društva?


– Jokić nije imao puno mogućnosti, s obzirom na to da se ekstremna desnica organizirala u jasnoj namjeri da sruši kurikularnu reformu i da obrazovnom sustavu nametnute svoje ideološke i vjerske stavove, kaže Kolarić i napominje da i ona poput Jokića vjeruje u to da Hrvatska može bolje.


SDP zakazao


No, veliku prepreku u pružanju otpora radikalnom klerikalizmu vidi u tromom sustavu političkih organizacija, ponajprije najjače oporbene partije.


– SDP pokazuje potpunu nebrigu i nezainteresiranost za društvene probleme. Pogledajmo samo reakciju SDP-a na Jokićevu ostavku – stranka je sazvala konferenciju za novinare na kojoj je govorila široj javnosti nepoznata osoba, k tome bez ikakvog kredibiliteta u područjima edukacije. To je potpuno promašena politika skupljanja jeftinih poena, dok se Hrvatska suočava s gorućim i dubokim problemom reforme svog obrazovnog sustava. Jedino o čemu vodstvo SDP-a trenutačno vodi računa su unutarstranačke čistke, što je samo drugo lice desničarskog totalitarizma. Najveći otpor rigidnim tendencijama u društvu zasad pružaju organizacije civilnog društva i s kulturne scene, ocjenjuje Aleksandra Kolarić.


To je također glavna misao Gorana Vojkovića koji u šutnji hrvatske ljevice, ali i stranaka koje pripadaju političkom centru vidi veliki problem. SDP već mjesec dana uglavnom šuti i uglavnom se stranka bavi sama sobom. Kao dobre primjere otpora radikalizmu, drži Vojković, treba tražiti među hrvatskim kulturnjacima i udrugama civilnog sektora.


– A najveću krivnju SDP-a treba tražiti u njihovom prošlom mandatu zbog toga što četiri godine nisu uspjeli pokrenuti hrvatsko gospodarstvo i učiniti nužne reformske korake. Kada zemlja potone u dugogodišnju recesiju, a građani u socijalni očaj, kao u slučaju Hrvatske, jačanje politički ekstremnih stranaka na lijevom ili desnom političkom spektru posve je očekivana pojava. Također, javljaju se potpuno nedefinirani pokreti, poput Živog zida. U takvim okolnostima tradicijska politika gubi svoj značaj i popularnost, a generacije koje je upropastila ekonomska kriza i neprekidna gospodarska previranja srljaju u vjerski, politički ili neki treći radikalizam. Pa svemu tome nas lijepo uči povijest; nema tu ništa novog i neočekivanog. Hrvatska je dobila samo još jednu vlast u nizu koja očigledno ne funkcionira – ni ova Vlada nema istinskih reformskih mjera, a Sabor ne donosi zakone. Pravo je pitanje hoće li ova zemlja uopće dobiti proračun za 2017. godinu koja u financijskom smislu izuzetno zahtjevna. No, to tako završi kada na se na vlasti izmjenjuju goleme koalicije – pa sjetimo se samo neučinkovitosti velike i ideološki bliske šestorke iz 2000. godine koja je imala sve preduvjete da provede ključne reforme. Njihov politički neuspjeh doveo je na čelo države Ivu Sanadera. Zoran Milanović izgubio je vlast zbog istih onih razloga kao Ivica Račan, tako da u njemu također treba tražiti krivca za radikalizaciju društva, rezimira kaotičnu hrvatsku centrifugu neuspjeha kolumnist Indexa.