Ipak nismo tabletomani

Na europskom smo dnu po potrošnji lijekova: Hrvati ne šljive tablete

Ljerka Bratonja Martinović

Prosječni Europljanin popije dvostruko više tableta protiv masnoća u krvi i 50 posto više pilula protiv visokog tlaka od prosječnog stanovnika Hrvatske, a i dvaput češće poseže za antidepresivima



ZAGREB » Iako nas se često proglašava tabletomanima, a potrošnja svih vrsta lijekova iz godine u godinu raste, Hrvati su po broju popijenih tableta zapravo na samom europskom dnu. Prosječni Europljanin popije dvostruko više tableta protiv masnoća u krvi i 50 posto više pilula protiv visokog tlaka od prosječnog stanovnika Hrvatske, a i dvaput češće poseže za antidepresivima. Proizlazi to iz podataka o potrošnji lijekova u Europi, objavljenih u novoj publikaciji Europske komisije »Health at a Glance«. 


  Njemačka i Mađarska europski su prvaci u konzumaciji lijekova protiv visokog tlaka. U Njemačkoj se popije 537 tableta ili propisanih dnevnih doza antihipertenziva na 1.000 stanovnika, u Mađarskoj 534, a u Hrvatskoj svega 270. Je li Hrvatska država s manje tlakaša ili pacijenti kod nas slabije slušaju savjet svog liječnika, nije poznato, no u nas se dnevno popije i stotinu tableta protiv tlaka manje od europskog prosjeka, koji iznosi 357 tableta dnevno na 1.000 stanovnika. Austrija, Luksemburg, Portugal i Francuska jedine su europske države s manje popijenih antihipertenziva od Hrvatske, dok je situacija u Španjolskoj »u tabletu« ista kao kod nas. 


  


Najdepresivnije Islanđanke




Potrošnja lijekova za snižavanje kolesterola ili masnoća u krvi utrostručila se u posljednjih nekoliko godina na prostoru Europske unije, s 29 tableta dnevno na 1.000 stanovnika u 2000. godini, na gotovo 100 tableta u 2012. godini. Kod nas je potrošnja ovih lijekova u proteklih pet godina udvostručena, ali je još uvijek ispod 50 tableta dnevno. Manje lijekova za kolesterol od nas piju samo Estonci, Austrijanci u prosjeku popiju 66 takvih tableta na 1.000 stanovnika, a najgori su Britanci (134) i Slovaci (131). Europski prosjek konzumacije statina iznosi 97 dnevnih doza na 1.000 stanovnika, a ispod prosjeka redom su države zapadne Europe, od Španjolske do Njemačke. 


  U Hrvatskoj potrošnja antidepresiva raste, ali je Hrvatska s popijenih 25 tableta na tisuću stanovnika dnevno i dalje na samom dnu EU-ljestvice po konzumaciji lijekova protiv depresije. Europski je prosjek, naime, 56 antidepresiva dnevno, a najmanje ih se popije u Estoniji koja je s 21 tabletom dnevno jedina europska država bolja od Hrvatske. Sudeći po potrošnji ovih lijekova, najviše je depresivnih u Portugalu, gdje se dnevno popije 85 antidepresiva na tisuću stanovnika, a slijede Danska i Švedska, s dvije do tri tabletice dnevno manje. U posljednjem se desetljeću konzumacija antidepresiva u Europi udvostručila. Najdepresivnije su, prema izvješću, žene na Islandu, gdje je na terapiji antidepresivima svaka treća žena, dok ih je u Norveškoj tek 15 posto. 


  


Posljedica nižeg BDP-a


Iako i nama prijeti epidemija dijabetesa, potrošnja lijekova protiv šećerne bolesti ispod je prosjeka EU, koji iznosi 66 tableta dnevno na tisuću stanovnika. Kod nas se dnevno popije 59 tableta za dijabetes, u Austriji 39, a u Finskoj čak 85. To, međutim, ne znači da smo racionalni u potrošnji antidijabetika, nego da rjeđe idemo k liječniku, jer mnogi stanovnici Hrvatske i dalje nisu svjesni da boluju od šećerne bolesti. 


  Jedino u potrošnji antibiotika od 22,9 tableta dnevno na tisuću stanovnika nešto smo iznad europskog prosjeka koji iznosi 20,4 antibiotika dnevno. Najmanje antibiotika piju Nizozemci i Estonci, između 11 i 12 dnevnih doza na tisuću stanovnika, dok bi i najmanju virozu antibioticima liječili Grci, koji popiju čak 35 tableta dnevno na tisuću stanovnika.   U Agenciji za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) ističu kako je pozicija Hrvatske u pogledu potrošnje lijekova posljedica nižeg BDP-a. Iako iz godine u godinu raste, potrošnja lijekova u nas zato nikako da dostigne europski prosjek, gdje konzumacija nekih lijekova, primjerice statina ili antidepresiva, nije samo odraz bolesti, već i životnog stila.