Dino Miškić i njegov kum Joško Mrvica prijatelji su od djetinjstva, oboje su s otoka žirja i već dugo jedu kruh sa sedam kora. I jedan i drugi su kapetani. Joška je vijest o potonuću broda njegova kuma zatekla u dalekoj Australiji.

Toliko ga je potresla cijela situacija, da je komandu broda predao časniku koji ima licencu. Vraća se u Hrvatsku, a za Morski HR odlučio je otkriti sve što zna o havariji koja je prouzrokovala jednu smrt i deset još uvijek nepoznatih ljudskih sudbina.

Nisu popravili što su trebali

– Prije dva dana došao sam u Sydney, kad sam saznao od njegove žene da ne zna ništa o mužu ni što se događa. Rekao je da su imali oduvijek problema s tim brodom jer je brod bio 12 godina u Nigeriji. Nakon toliko godina Nigerije išli su na Las Palmas gdje je bilo dokovanje i popravak broda te je brod trebao ući u novi charter 3. listopada.

Na dokovanju nisu popravili gdje je upravo curilo more, a firma je forsirala moga kuma da mora stići u Georgetown 3. listopada. Prvo, brod nije imao dovoljno goriva za izbjegavanje tog uragana koji je bio ogroman.

Jedina šansa je bila da ide punom brzinom i da tako dođe na vrijeme u Georgetown, što bi značilo da je morao ići ispred uragana, ali u međuvrimenu, zbog curenja mora u makinu stao je jedan motor gdje više nije bilo mjesta za povratak. To vam je profesionalna informacija i naš svakidašnji problem zbog cijene nafte, priča Joško Mrvica.

Ta firma je oduvijek bila škrta

Na pitanje krivi li za to kompaniju, Mrvica kaže da je firma oduvijek bila škrta i nije popravljala brod.

– Ustvari u firmi rade francuski laici koji nemaju veze o ničemu pa je zbog toga jako puno pomoraca dalo otkaz i prešlo na drugu firmu, objašnjava. Dino je jako dugo kapetan i jako dugo s tom firmom, mislim od 2005., a kapetan je postao oko 2012, objašnjava.

Pojasnio je i zašto se nije aktivirala oprema koja bi spasiteljima javila lokaciju brodolomaca.

– Brod posjeduje VDR ( crna kutija ), EPIRB koji je vani za aktiviranje distresa i dva radar transpordera koji se nose u splavi. Znači immersion suit i lifejacket su dva osnovna elementa za napuštanje broda.

EPIRB, koji mora biti aktiviran jer je na hidrostatskoj kuki – nije nađen. Dva SART koji davaju radar signal drugim brodovima i avionima – nisu nađeni. To je osnova safety opreme na brodu! Imali su 4 liferafta i jedan fast rescue craft. Fast rescue craft im je bio toliko u kvaru da se ni u bonaci nije mogao spuštati.

I dalje ima nade

Sve su splavi otpuštene i to je potvrđeno od spašene posade. Traga se za tri splavi ili liferafta. Nisu se ukrcala dvojica; električar i sekondo makine. Oni su odbili direktnu naredbu kapetana za napuštanje broda. Vjerovali su da će se spasiti ako ostanu na brodu i da mogu izvući brod iz nevrimena, ističe.

Vjeruje da za ostale i dalje ima nade.

– Da, samo Bourbon je zabranio svima da se oda ime mrtvog koji je nađen u neposrednoj blizini tog razbijenog fast rescue boata, kaže.

Cijela situacija ga je psihički uništila, zbog čega je predao komandu svog broda prvom časniku.

Čeka samo vijest o kumu

– Moja firma mi je dala punu podršku što mi god triba. Vraćam se u Hrvatsku ako moja kuma to poželi i ako triba pomoći jer zasad nemam koristi biti kući. Ne mogu ništa napraviti čak iako sam kući.

Dapače, firma mi je dala sva raspoloživa sredstva i pomoć, ukoliko mi triba bilo šta, pa tako i povratak kući. Sad upravo dolazim u Tasmaniju, Bell Bay i najbliže šta mogu biti kući je za 2 dana.

Ova vijest me zgazila i ne mogu vjerovati da se to dogodilo mome kumu zbog jedne tube silikona i nemara od Bourbona. Dino nije imao izbora jer je kriza u tom sektoru i zbog kredita stana i troškova, morao je raditi za Bourbon.

Čekam samo jesu li našli moga kuma ili ne…, ispričao je vidno potreseni Joško Mrvica Jurici Gašparu za Morski.hr.