Moj je savjet bio, još od samog početka priče, da se promijeni sporna odredba. Josipa Perkovića nisam nikad susreo i nisam opterećen njegovom situacijom, a o smjeni njegovog sina nisam ni razmišljao. Saša Perković korektno radi svoj posao
ZAGREB Saša Perković bio je savjetnik predsjednika RH za nacionalnu sigurnost u mandatu Stjepana Mesića, a na toj ga je dužnosti preuzeo i Ivo Josipović. Premda je riječ o sinu Josipa Perkovića, nekadašnjeg visokog dužnosnika Službe državne sigurnosti, za kojim su Nijemci raspisali međunarodnu tjeralicu, o toj se činjenici nije raspravljalo u javnosti. No, dolaskom uhidbenog naloga za Perkovića starijeg i nakon što je SDP odlučio promijeniti Ustav kako bi se ukinula zastara za ubojstva iz političkih pobuda, položaj Saše Perkovića dodatno se zakomplicirao. Stoga smo predsjednika Republike pitali je li ikada razmišljao o tome da Sašu Perkovića razriješi dužnosti savjetnika za nacionalnu sigurnost.
– Nisam. Smatram da gospodin Saša Perković korektno radi svoj posao i da ne treba snositi posljedice za eventualne grijehe svoga oca. Naravno, ovo što pitate je potpuno legitimno. Međutim, neobično je da inspiracija za pikantna pitanja dolazi od »neimenovanih«, »visokih«, »Vladi bliskih« ili kakvih već izvora. Čudim se da ozbiljni politički krugovi komuniciraju s javnošću na taj način.
Nije li i za vas i za Sašu Perkovića neugodna situacija u vezi s uhidbenim nalogom koji je za njegovog oca došao iz Njemačke?
– Sigurno je neugodna za Sašu Perkovića. Ja oca nisam nikada susreo i nisam opterećen njegovom situacijom. Smatram da svatko mora odgovarati za svoja djela sukladno zakonu, uz sve mogućnosti da se brani i da ga se unaprijed ne proglašava krivcem.
Realno je pretpostaviti da vi razgovarate sa Sašom Perkovićem o problemu s njegovim ocem.
– Vrlo općenito i rijetko, uglavnom povodom nastupa »neimenovanih izvora«. Meni osobno, radu Ureda i obavljanju svih ustavnih obveza predsjednika, cijela situacija ne predstavlja problem. Recentna intervencija »neimenovanog i bliskog izvora« koja pokazuje brigu za to, više izgleda kao prebacivanje loptice u tuđe dvorište, kao želja da se manje priča o »lex-u«, a više o Perkoviću.
