Ćudoređe na plaži Punta Križa

Svingerski raj zbog zaštitara u šipražju pretvoren u pakao

Srđan Brajčić

Ne možemo vjerovati da su poslali ljude u uniformama da nas cijeli dan nadgledaju. To je užasno i za nas kupače i za te nesretnike u uniformama. Razočarani smo, ističe Karl koji sa suprugom godinama uživa na rtu Punta Križa. Ako pritisak zaštitara ne popusti, u Rovinj se sigurno više neću vratiti, kaže Eduard Montana.



Ustrajan u svojoj namjeri da javnu plaža Punta Križa klinički očisti od svih gostiju sklonih razno-razno ljetnim »anomalijama« u ponašanju, Grad Rovinj promijenio je zaštitarsku službu koja sada daleko savjesnije nadgleda i motri baš sve one koji pohode ovo popularno kupalište nadomak Rovinja.



– Zar oni misle da ovih par zaštitara može kontrolirati sve ove kupače. Naravno da ne može. Gradu Rovinju bilo bi puno pametnije da skupi smeće kojeg je ovdje posvuda, nego da istražuju tko koga pipka. Ljudi sada imaju grč u želucu; je li normalno da se ovdje više nitko ni ne ljubi. Tražit ću u hotelu da mi vrate novac, uništen mi je godišnji odmor. Ako je ovo doista, kako se kaže, tek prvi korak u gušenju ovakvoga oblika turizma, ja vam se u Hrvatsku ne vraćam, kaže Montana pa predlaže da država ovaj dio svoje zemlje da nekome u koncesiju i konačno počne zarađivati novac, ogorčen je Eduard Montana.



Angažirana zaštitarska služba tako je već danima u punoj pripravnosti; ljudi s majicama na kojima piše security duž više od dva kilometra plaže budno prate ima li još uvijek onih koji prkose upozorenju koje kaže da je: »Ovo je javna plaža.Zabranjeno je svako ponašanje koje može povrijediti moralne osjećaje građana (ezibicionizam, bludnje radnje…)« Stoga se užurbane uniforme mogu vidjeti kako vire i iz okolnog šipražja i makije!   

Diskutabilan zakon




Kako to već inače biva, gomila uniformi poput ptičje gripe tjera goste. Posebno one koji vole rt Punta Križa, gdje je zadnjih godina postojao tzv. svingerski raj koji se polako pretvara u svingerski pakao. Svojevrsnu rovinjsku plažu suza. Oni koji žive od gostiju iz raskrinkanog svingerskoj raja, a kojih u Rovinju nije malo – navodno je to čitav jedan dio grada – zgroženi su ovom gradskom misijom ćudoređa. Zoran Medak, vlasnik beach bara uz samu svingersku plažu, slikovito opisuje: »Ovdje je kao u Iranu, kao da je došla Homeinijeva vjerska policija«.



 Rovinjski gradski vijećnik Bruno Poropat stoga ponovo ukazuje na neprocjenjivu štetu koja se ovakvim ćudoređem nanosi rovinjskom turizmu. Premda vijećnik, Poropat ne zna otkud pravo Gradu Rovinju da unajmljuje zaštitarsku službu koja uvodi red u tuđem dvorištu. Naime, podsjeća Bruno Poropat, plaža Punta Križa nalazi se na pomorskom dobru koje je, kao i velika većina tamošnjih parcela, u vlasništvu Republike Hrvatske. Poropat k tome postavlja pitanje tko s nemalo novca financira zaštitare da tjeraju goste iz Rovinja.



Napose su razočarani – svingeri. Oni koji su ostali na ovoj, kako kažu, jedinstvenoj plaži u svijetu unatoč plavim uniformama, koje su u svom poslu toliko samozatajne da na bilo kakav upit s nelagodom klimaju glavom, kao da žele reći »ništa ne pitaj, radimo svoj posao«, kipte od nezadovoljstva. Uglavnom se radi o inozemnim gostima koji su u Hrvatsku na ljetovanje stigli isključivo zbog plaže o kojoj se diljem Europe godinama pronosi glas svingerskog raja. Nizozemka Wendy Somer kaže da je sve isto kao prijašnjih godina – ali jedino na plaži više nema seksa. 


– Znam da u puno zemalja seks na javnom mjestu nije zakonom dopušten, ali gdje se to toga drže. Šteta je što su u Rovinju odjednom odlučili provoditi zakon koji je sam po sebi diskutabilan. Ne vidim u čemu je problem ako dvoje ljudi želi voditi ljubav na plaži. Osim toga, ovdje nije bilo prostitucije; problem bi doista bio da su se pojavili oni koji traže novac za seks. Dugo godina sam u Rovinju, prvi puta sam bila daleke 1978. godine, pa me prema tome ovi dečki u uniformama neće potjerati, kaže ova Nizozemka.   

Žal zbog situacije


– Dolazimo iz Švedske. Supruga i ja već dvanaest godina ljetujemo u Rovinju; zadnjih šest, sedam godina dolazimo u Hrvatsku isključivo zbog ove plaže. Bilo smo na jednoj, njoj sličnoj u Francuskoj, ali ona se ne može ni po čemu mjeriti s rovinjskom. Samo zbog Punta Križa vratili smo se u Rovinj. Stigli smo u ponedjeljak, kaže Karl iz Švedske. 


Objašnjava nam da bi on dao i svoje prezime, dodaje k tome da mu nije problem ni fotografirati se za hrvatske novine, ali okolnosti su takve da sada ipak mora apelirati na diskreciju, jer više ne zna što je na plaži dopušteno, a što nije raditi. Pita hoće li imati zbog ovoga što govori neke posljedice. Karl zatim nastavlja objašnjavati da će unatoč svemu ostati u Rovinju planirana dva tjedna, ali da mu je užasno žao zbog svega što se ovog ljeta ovdje događa. 


Karlov je dojam da je fama o plaži Punta Križa umjetna. – Ne možemo vjerovati da su poslali ljude u uniformama da nas cijeli dan nadgledaju. To je užasno za svih; za nas kupače i za te nesretnike u uniformama. Nama se tako sada čini da nešto loše radimo već samo time što se ovdje kupamo. To u nama budi loš osjećaj. Da, razočarani smo cijelom ovom situacijom, jer smo tijekom svih ovih godina ljetovanja u Rovinju prihvatili ga kao lijepi grad, u koji su svi dobrodošli. Supruga i ja smo uobičajeni bračni par koji eto svinga. Ali o čemu govorimo, u Europi je to danas tako normalno. Sve do ovog ljeta ni u Rovinju nitko nije tabuizirao svingere, tako da smo svi ovdje dodatno zatečeni, govori nam Karl koji potom kaže da će se, nada se, unatoč svemu on i supruga vratiti u Rovinj i 2014.   

Turistički unikat


Ako pritisak zaštitara ne popusti, u Rovinj se sigurno neće vratiti, barem tako kaže, Eduard Montana, Osječanin koji od 1991. godine živi u Nizozemskoj. Montana objašnjava da je obišao cijeli svijet, ali da ovakvu plažu nije vidio. 


– Hrvatska ima svoj turistički unikat. On je neprocjenjiv, da nije Punta Križe u Hrvatsku ne bih ni dolazio. Postoje svuda u svijetu takozvane svingerske plaže, pa nije to sada neka svjetska novost. Takvih plaža na desetine ima i u Hrvatskoj: u Vodicama, Splitu… Ali puno je razloga zašto se samo ovoj plaži gosti vraćaju svake godine, zašto je toliko vole. Klima je jedan od razloga, a kultura ponašanja drugi. Pa na nudističkim plažama u Amsterdamu svako malo dođe do masovne tuče. I što se dogodi – netko sada pošalje zaštitare da uznemiruju ljude, da unište ovaj svjetski unikat, komadić ljudske slobode, kaže Montana. 


Antonio i Pasquale dolaze pak iz Italije. Kažu da prvi puta ljetuju u Hrvatskoj, a na ovu stranu Jadrana privukla ih je plaža Punta Križa. Napominju da nisu ovdje vidjeli ništa ilegalno ili neuobičajeno. – Svi su vrlo kulturni, nema nasilnika, prostitucije, nema čak ni droge… Postoje samo oni koji vole naturizam i žive u skladu s načelima prirode, slobode. I u tome uživaju. Za mene stoga u ovom raju na zemlji nema mjesta uniformama. Ako se to ne promijeni, u Hrvatsku se ne vraćamo, kaže Pasquale.