Broj katolika u Bosni i Hercegovini manji je nego prije stotinu godina, ljudi sve više iz ove zemlje odlaze. Tako, između ostalog, stoji u izjavi s 20. godišnjeg susreta svećenika Vrhbosanske nadbiskupije, koji je 23. rujna održan u Svećeničkom domu u Sarajevo. Susretima je predsjedao nadbiskup metropolit vrhbosanski, kardinal Vinko Puljić, a sudjelovalo je 127 svećenika iz svih župa u Bosni i Hercegovini. 

Podatak da je broj katolika u BiH manji nego prije stotinu godina u prosincu prošle godine iznio je i biskup Franjo Komarica, navodeći konkretne brojke prema kojima je 1913. godine u susjednoj zemlji živjelo 458.999 katolika, dok ih je 2013. godine popisano oko 440 tisuća. Već iduće, 2014. godine taj broj smanjio se za dvanaest tisuća. Svećenici su sa svojih 20. godišnjih susreta također upozorili da ne postoji nacionalna strategija opstanka Hrvata i katolika na cijelom području Bosne i Hercegovine te ustvrdili da su »pojedinim stranim, ali i domaćim političkim opcijama Hrvati i katolici u Bosni i Hercegovini smetnja«. Predmetnom izjavom javnosti upućenom sa svećeničkih susreta Vrhbosanska nadbiskupija ne ulazi u dublje uzroke raseljavanja Hrvata s područja Bosne i Hercegovine, niti analizira »zasluge« politike Republike Hrvatske iz devedesetih godina za činjenicu da se broj Hrvata u susjednoj zemlji smanjuje iz godine u godinu. Također, u izjavi se ne propituje kakvu ulogu u iseljavanju Hrvata iz BiH ima činjenica da je Hrvatska postala dio Europske unije, što hrvatskim državljanima i državljankama – a Hrvati/katolici iz BiH to jesu – omogućuje da bolji život potraže u Europskoj uniji. 

Humano preseljenje 

Za analizu aktualnog stanja o prisutnosti Hrvata, odnosno njihovom raseljavanju iz BiH najprije je potrebno utvrditi početne koordinate, koje daje državni popis stanovništva iz 1991. godine, kad je u Bosni i Hercegovini živjelo 4,36 milijuna stanovnika. Od tog broja 17,32 posto (755.8 tisuća) odnosilo se na Hrvate/katolike. Prvo ozbiljnije poslijeratno istraživanje o iseljavanju Hrvata/katolika u BiH napravio je don Tomo Vukšić, nazvavši ga Demografsko stanje i procesi katolika u Bosni i Hercegovini od 1996. do 2010. godine. Ovo istraživanje zanimljivo je jer govori o procesu raseljavanja u postratnim godinama. Vukšić bilježi da je u vrijeme rata bilo raseljeno, odnosno prognano čak 466 tisuća Hrvata/katolika, ali kod ovog broja valja imati na umu da se nerijetko radilo o takozvanim unutrašnjim migracijama, dok aktualni proces raseljavanja podrazumijeva odlazak Hrvata/katolika u druge zemlje. Usporedbe radi, valja napomenuti da je u ratnim godinama raseljeno i prognano 647 tisuća Srba, 842 tisuće Bošnjaka i 156 tisuća »ostalih«. U zaključnoj godini Vukšićevog istraživanja (2010. godina), autor bilježi da je prema podacima Biskupskih ordinarijata (župnih ureda) na kraju 2010. godine u BiH bilo 443.013 katolika te napominje da ovom broju »treba dodati još oko 40.000 do 60.000 Hrvata, koji ili nisu katolici ili nisu u kontaktu sa župnim uredima.«

– Broj Hrvata u 2010. godini opravdano se može zaokružiti na oko 500 tisuća, što na pretpostavljeni broj stanovnika iznosi oko 13 posto od ukupnoga stanovništva, konstatira u svom istraživanju Vukšić. U »zaključnom razmišljanju« istraživanja kao osnovne razloge demografskoga stagniranja Hrvata u BiH Vukšić navodi »neriješeno pitanje unutarnjeg uređenja BiH (političko i nacionalno pitanje), neuspio povratak prognanika i raseljenih, vrlo negativan prirodni priraštaj Hrvata koji su ostali u BiH te novo iseljavanje Hrvata. I Vukšić, dakle, propušta upozoriti na politiku »humanog preseljenja«, koja je bila jedna od odrednica politike prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana prema Bosni i Hercegovini, a koja je podrazumijevala izgradnju cijelih naselja u slabije naseljenim dijelovima Hrvatske, odnosno u dijelovima zemlje iz kojih su izbjegli/prognani hrvatski Srbi, a gdje su imali biti naseljeni bosanskohercegovački Hrvati. 

Paničan bijeg 

Ukratko, Crkva u Bosni i Hercegovini konstatira činjenicu da je vjernika katoličke vjeroispovijesti, odnosno Hrvata u susjednoj zemlji sve manje, ali malo tko iz crkvenih redova se usuđuje upustiti u objektivnu analizu takvog stanja. Razloge tome valja tražiti u činjenici da je Crkva u BiH podupirala – katkad prešutno, a katkad javno – politiku Republike Hrvatske iz devedesetih godina prošlog stoljeća, politiku koja je Hrvate iz BiH nerijetko podrazumijevala kao monetu za potkusurivanje. Novi val iseljavanja Hrvata iz BiH, koji je naročito izražen u tekućoj, 2015. godini, nije uvjetovan politikom, niti akcijama »pojedinih stranih, ali i domaćih političkih opcija« kojima su »Hrvati i katolici u Bosni i Hercegovini smetnja«, kako to sugerira u uvodu citirana izjava sa redovitog godišnjeg okupljanja svećenika. Hrvati iz BiH danas u stotinama i tisućama napuštaju svoju domovinu u borbi za golu egzistenciju. Činjenica da im je kao hrvatskim državljanima, a time i državljanima Europske unije omogućen legalan odlazak u zemlje Zapadne Europe zasigurno će doprinijeti i daljnjem iseljavanju. Takav rasplet situacije još u rujnu 2014. godine najavio je bosanski fratar Drago Bojić. 

– Tisuće nezaposlenih i socijalno ugroženih koji posjeduju hrvatske dokumente panično se pokušavaju domoći bilo kakvog posla u inozemstvu i izvući iz siromaštva i socijalne bijede. Još uvijek je najčešće riječ o pojedinačnim i privremenim odlascima, ali nije rijetkost da i cijele familije napuštaju Bosnu i Hercegovinu. Nitko nema preciznih statističkih podataka o tome, ali broj bosansko-hercegovačkih Hrvata se u posljednjih godinu nezaustavljivo smanjuje. Nastavi li se ovakav trend, a ništa ne govori u prilog tome da neće, bosansko-hercegovački Hrvati će uskoro u brojčanom smislu biti svedeni na manjinu, upozoravao je Bojić u tekstu objavljenom u sarajevskom tjedniku Dani, dodajući da »samo zahvaljujući strogim zakonima Europske Unije i kontroli tržišta rada, inferiornoj obrazovanosti i stručnosti bosansko-hercegovačkih Hrvata, pa i nepoznavanju jezika (pogotovo njemačkog), broj odlazaka nije tako dramatičan kao što bi inače bio«. 

Slabljenje pozicije 

Bojić je jedan od rijetkih katoličkih svećenika, odnosno franjevaca u BiH koji ne propušta upozoriti da je polagani nestanak Hrvata/katolika iz BiH »prije svega posljedica hrvatske politike posljednjih desetljeća«.

– Nakon što u ratu nije posve dovršeno humano preseljenje bosanskih Hrvata, onako kako je ono zamišljeno i kreirano iz Zagreba i Gruda, hrvatska politika u Republici Hrvatskoj i u BiH svih ovih dvadeset poratnih godina nastavila je raditi na tome da se taj proces završi u miru. Najprije tako što je u potpunosti odustala od ljudi i krajeva u Republici Srpskoj, ali i tako što je stalno slabila političku poziciju bosanskih Hrvata u mjestima i gradovima u kojima su ostali, pogotovo tamo gdje su bili u manjini, demonizirajući bosanske muslimane i propagirajući nemogućnost suživota s njima (što je odgovaralo i odgovara bošnjačkom nacionalizmu), kako bi ubrzala proces njihova odlaska, zapisao je Bojić. 

Tek u svjetlu činjenica koje navodi ovaj fratar, kažnjavan zbog intervjua u kojima je oštro kritizirao određene političke i druge pojave u krilu Crkve u Bosni i Hercegovini, moguće je realno analizirati konstantan odljev hrvatskog/katoličkog življa iz susjedne zemlje. 

Međutim, ni najobjektivnije analize zasigurno neće zaustaviti trend iseljavanja Hrvata/katolika iz susjedne zemlje. Na njega, kako stvari stoje, danas može utjecati samo promjena ekonomskih prilika u BiH, koja bi Hrvate/katolike, ali i građane i građanke drugih nacionalnosti i vjeroispovijesti, uvjerila da bolji život mogu očekivati i u svojoj zemlji.