Ovaj je tjedan za Ines Strenja Linić bio dinamičan. U ponedjeljak je kao članica saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost i unutarnju politiku odletjela na sigurnosnu konferenciju na Maltu i vratila se u srijedu kako bi se pripremila za sastanak u Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku kojem je na čelu, a koji je bio planiran za četvrtak.

U četvrtak je Sabor posjetio i predsjednik švedskog parlamenta Urban Ahlin, a Strenja Linić kao članica voditeljica interparlamentarnog hrvatsko-švedskog izaslanstva bila je uz Božu Petrova jedan od domaćina.

Istog je dana našla i jutarnji termin za ovaj razgovor u kojem se trebala predstaviti kao kandidatkinja Mosta za županicu Primorsko-goranske županije na predstojećim lokalnim izborima. No, nešto prije samog kraja ovog razgovora, na sjednici Vlade dogodila se smjena ministara, njezinih stranačkih kolega. Njezin prvi komentar na tu vijest bio je: »Ponosna sam na Božu Petrova i na Mostove ministre. Postupili su u skladu sa savješću i stavom svih zastupnika Mosta.«

Politička kriza

Što će se sada događati s Mostom, je li Most srušen?

– Most nikad nije bio čvršći. Rušenje mogu očekivati samo kriminalci i oni koji ih štite. Most se ne boji nikakvih pritisaka i iz ove tužne situacije, koju je na svoju sramotu izveo Andrej Plenković, izaći ćemo jači nego ikad. Za Hrvatsku bi bilo najbolje da se odmah ide na parlamentarne izbore, a ne da HDZ opet mrcvari građane već viđenim scenarijem neuspješnog preslagivanja, pa onda objašnjavanjima kako je, tobože, zbog stabilnosti HDZ prisiljen koalirati s HNS-om i IDS-om, koji bi takvim potezom još jednom dokazali klijentelističku narav. Most sigurno neće ništa politički izgubiti odlaskom u opoziciju. Bit ćemo i dalje beskompromisni u obrani interesa Hrvatske i njezinih građana, za koje vjerujem da prepoznaju naš trud.

Lokalne sredine su vam važne. Što mislite da će se aktualna sitacija i sadašnja pozicija Mosta za tri tjedna reflektirati na rezultate vaše stranke na lokalnim izborima?

– Most nije želio ovakvu situaciju prije lokalnih izbora. Bilo bi nam draže da se kriminal u Agrokoru nikada nije ni dogodio, ali je. I dok se ne sazna potpuna istina nećemo stati. Nažalost, drugo HDZ-ovo rušenje vlastite vlade, pokušaj zatvaranja istraga, zaštita ministra direktno povezanog s Todorićem, sve se to poklopilo s lokalnim izborima i proizvelo političku krizu. Ne bi se upuštala u bilo kakve prognoze, ali sigurna sam da će građani na lokalnim izborima izreći svoj stav o posljednjim potezima Plenkovića i HDZ-a koji su imali svrhu zaštite Ivice Todorića.

Jedini mandat

Bez obzira na trenutni položaj Mosta u državnoj politici, godinu i pol, odnosno u dva mandata saborska ste zastupnica. Zašto kandidatura za županicu PGŽ-a, niste li prevladali lokalne okvire?

– Moja misao vodilja uvijek je bila da ne zaboravim otkud dolazim. I moj slogan za ovu kampanju u tom je smislu: »Djelujem nacionalno, srcem regionalno«. Dakle, bez obzira što razmišljam nacionalno i želim čim više učiniti za boljitak cijele Hrvatske, uvijek se jedan dio onog što radim, bazira na mojem iskustvu iz Primorsko-goranske županije i ideji da se tamo moram vratiti. Dakle, što još mogu donijeti svome gradu, svome kraju. Pošto smo većinom i potekli od nezavisnih vijećnika, nezavisnih lista i iz lokalnih sredina misao vodilja bila da se moramo dobro afirmirati najprije u svojoj lokalnoj sredini, da bi bili dio Mosta. Mnogi sad zaboravljaju da je jedna grupacija kojoj sam ja zadnjih godina pripadala s Akcijom mladih kad sam bila s njima u klubu zastupnika Skupštine PGŽ-a, bila najžešći oponent SDP-u i njegovoj koaliciji te županu Komadini. To su svi mogli vidjeti, ali i ne baš pročitati. Drago mi je i da se Novi list sada otvara i daje mogućnost svima da daju svoje mišljenje. Rekla sam da će ovo biti moj jedini mandat u Saboru jer mjesto u kojem želim djelovati je moja regija i moja županija, bez obzira koliko ćemo županija imati na kraju.

Znači kao kandidatkinja za županicu podržavate ideju smanjenja broja županija?

– Potrebna je reforma lokalne i regionalne samouprave. Treba biti manje županija, no uvjerena sam da će Rijeka biti centar u toj jednoj novoj regionalnoj podjeli. Gospodin Komadina i ja imao jedan sasvim drugačiji pristup. Činjenica je da je on relativno dobro vodio nešto što je dobro samo po sebi, no mislim da PGŽ treba nešto više. Rijeka mora biti centar moći te županije, treba joj pomoći, ali i iskorisiti je. Ne može biti više kao sad da je PGŽ jedno tijelo, a Grad Rijeka drugo. Sve to bi pomoglo da se cijela regija drugačije usmjeri.

Promotor i nositelj

Što točno zamjerate aktualnom županu Zlatku Komadini?

– Županija treba biti glavni promotor i nositelj perspektivnih projekata kako bi se omogućilo stvaranje mehanizma za upravljanje razvojem ove regije. Kao i Rijeci, i Županiji treba jedan novi vjetar u leđa. Moć ove županije je proizilazi iz moći njenog središta Rijeke. Nužno je iskoristiti sinergiju različosti bogatstava koje nam pruža naša Županija. Isto tako Rijeka kao središte Županije mora biti poveznica i potpora svim projektima u regiji. Županija se ne smije baviti samo gradovima i općinama izvan Rijeke, ma koliko fiskalno PGŽ bila slabija od svog najvećeg grada. Međutim, svjedoci smo da Županija nije do sada u punini obavljala sinergijsku ulogu promotora i nositelja perspektivnih projekata. Radi se o drugačijem pristupu određenim stvarima. Kako ću ja raditi u odnosu na gospodina Komadinu možete si dočarati kad zamišljate dugačak hodnik kojim hodamo on i ja. Kako nas vidite? Kojom brzinom i energijom tim hodnikom ćemo proći on ili ja? E, pa tako zamislite i moj i njegov mandat. Budi onaj koji će mijenjati, a ne onaj kojeg će samo obilaziti proslave i feštati dobre rezultate nekih lokalnih sredina, njihove lokalne projekte prikazivati kao rezultat rada Županije, umjesto biti regionalni koordinator i ravnomjerno doprinositi razvoju PGŽ-a.

Kako to mislite?

– Ova Županija ima nekoliko prioriteta. Treba biti potpora u svemu tome što je riječka luka i riječki prometni pravac. Živimo u jednom od najrazvijenijih dijelova Hrvatske, no to nam ne može biti dovoljno. Nažalost, Rijeka i PGŽ nisu znale izlobirati ranije u Jugoslaviji, a u posljednjih 25 godina u Hrvatskoj i opravdati izgradnju ravničarske pruge bez koje nema razvoja riječke luke. Uslijed odustajanja od izgradnje ravničarske pruge, Rijeka je odustala od pretvaranja svojih komparativnih prednosti u konkurentske prednosti, a one su jedino bitne u današnjem gospodarskom svijetu.

Kojim projektima biste drugačije usmjerili ovu regiju?

– Postoji nekoliko mojih projekata koji se tiču smjera PGŽ. Županija mora misliti na to da imamo otoke na kojima žive ljudi koje se ne bave turizmom. Turizam ne smije biti razlog lošijeg života lokalnom stanovništvu na otocima. Postoji i jedan velik dio godine kad nema turizma, a kad otočanima treba potpora PGŽ-a. Isto je s Gorskim kotarom. Trebamo Zakon o Gorskom kotaru, zajedno stati iza Projekta Gorski kotar kao što je HDZ stao iza Projekta Slavonija. Ne mislim da je u Slavoniji lošije od Gorskog kotara. Iz Slavonije ljudi sada odlaze, dok su iz Gorskog kotara već otišli. Moje zalaganje će biti usmjereno na Projekt Gorski kotar gdje će se država pobrinuti da taj devastirani, istovremeno najljepši dio naše Županije dobije potporu države kako bi njegovi ljudi mogli kvalitetno živjeti. To se može učiniti poticanjem investicija i državnim olakšicama.

Ne možete očekivati od Čabra da će napisati vrhunski projekt, PGŽ je taj koji u tom slučaju daje »input«.

Županija nisu samo fešte i proslave dana općina i gradova. To nije uloga županije, uloga županije je u tihoj diplomaciji koja osigurava potpore za te općine i gradove.

Kakav bi trebao biti odnos primorsko-goranskog župana i gradonačelnika Rijeke?

– Mora se popiti kava. Redovito. Ako ne svakodnevno, onda barem jednom tjedno. Treba raspravljati kako se zajednički pozicionirati u Hrvatskoj. Sad se u tom odnosu pravimo kao da je sve u redu, no zadnjih je godina odnos bio kao da se radi o dvije stranke. Ja kao buduća županica mislim razgovarati jednako sa svim gradonačelnicima, ali isto tako i na državnoj razini, bez obzira tko bio na vlasti. PGŽ je jedna od tri županije koja više uplaćuje u državni proračun nego što povlači. PGŽ ima Rijeku s jakim proračunom. Možemo zajednički nastupati i ne možemo se postavljati sami za sebe. Trebamo partnerski odnos i odnos povjerenja.

Uvijek regionalac

Neki su primjetili da ste se i vi trebali kandidirati za gradonačelnicu Rijeke, a ne županicu?

– Ja sam u Rijeci rođena, tu sam išla u vrtić, u školu, završila sam tu Medicinski fakultet. Posljednjih 20 godina radila kao neurolog u KBC-u Rijeka. Cijeli sam život živjela u Rijeci, posljednjih nekoliko godina živim 500 metara od table na kojoj piše Rijeka. Smatram se Riječankom koja ima što dati tom gradu. Ovaj put Most je odlučio da se kandidiram za županicu, a Petra Mandić za gradonačelnicu Rijeke. Petra naša kandidatkinja nešto je sasvim novo i moderno za Rijeku, s novim pogledom na njezino funkcioniranje. Mislim da je našem kraju dosta kadrova koji su godinama kroz politiku ili druge grupacije postali previše umreženi.

Kako komentirate da vaša bivša stranka PGS kao dugogodišnji najžešći kritičar aktualne riječke vlasti i gradonačelnika Vojka Obersnela, sad odjednom daje podršku toj istoj vlasti?

– Nikad nisam prestala biti regionalac. Zato je moto moje kampanje »Djelujem nacionalno, srcem regionalno«.  Iz PGS-a sam otišla samo zbog dva nalaza Državne revizije. Oni su demaskirali sve ono što ja očito dugo nisam vidjela. No, to je sve davno iza mene. Kao lokalpatriotu i regionalcu, žao mi je što Lista za Rijeku nije ostala ono što je bila i što su pregovarali s Obersnelom. Opozicija su bili cijelo vrijeme, mogli su to i ostati i imati možda svog zajedničkog nezavisnog kandidata kojeg bismo i mi podržali.

S kim vidite potencijalno partnerstvo Mosta u lokalnoj i regionalnoj vlasti?

– Razgovarat ćemo s onim koji nas budu trebali za formiranje vlasti. Mi nismo opterećeni stranačkom pripadnošću. Mi smo i na državnoj razini željeli zajednički formirati vlast, a bitno nam je da smo mi ti bez kojih se vlast ne može formirati. Most će u PGŽ-u izaći s nekoliko nezavisnih lista koje podupiremo, a njihovi predstavnici bit će i na mojim listama. Nezavisne liste trebaju se formirati jer pokazuju da im očito ne odgovara politika SDP-a, HDZ-a i ostalih stranaka. Pozivamo građane da svoju potporu daju nezavisnim listama te smo i dalje otvoreni za suradnju s kvalitetnim listama.

Što očekujete od izbora? Koliko mandata predviđate Mostu u županijskoj Skupštini?

– Dobit ćemo između četiri i šest mandata.

Političko kadroviranje

Osim otoka i Gorskog kotara, kao glavne fokuse za PGŽ navodite Luku Rijeka, Sveučilište u Rijeci i otvaranje prema Europi.

–  Luka Rijeka me othranila, kao i mnogu djecu ovog grada. Neću reći imena, ali kontaktirali su me ljudi nakon mog prvog istupa kao kandidatkinje za županicu koji dobro poznaju Luku Rijeka i koji smatraju da ju je političko kadroviranje uništilo. I pozdravili tu moju izjavu. Riječku luku treba osnaživati. Jer je riječka luka, jaka Rijeka i jaka Županija.

Kako to mislite preokrenuti? Preuzimanje posla Kopru nakon svega danas izgleda pomalo kao nemoguća misija.

– Riječka luka ne postoji bez riječkog prometnog pravca, bez Žute Lokve i bez nizinske pruge. To nije priča o jednoj godini i jednom mandatu već kako pozicionirati riječku luku kroz nekoliko mandata. Riječka luka mora imati izlaz prema Europi. Današnje robe zaobilaze riječku luku i riječki prometni pravac u cjelini. Kopar, koji ima slabije geografske predispozicije, preuzeo je primat i danas je već blizu jednog milijuna kontejnera godišnje u pretovaru plus važi za bitnu luku za transport automobila, a riječka luka već godinama ostaje na prometu od oko 170.000 kontejnerskih jedinica. Upitno je što se tu može napraviti jer oba riječka kontejnerska terminala – i Brajdica i buduća Zagrebačka obala – nemaju željezničke kapacitete kakvi se smatraju konkurentnima u današnjem transportu. Riječka luka kao pokretač razvoja ove regije treba biti ono što je nekad bila. A to prvenstveno znači apsolutno micanje utjecaja politike na kadrove koji će pratiti i voditi njezin razvoj.

Spominjete i da bi Europska agencija za lijekove (EMA) koja nakon Brexita traži novo sjedište u koje će se preseliti iz Londona, trebala doći upravo u Rijeku.

– Treba nam hitno projektni tim koji će raditi na dovođenju Europske agencije za lijekove. Hrvatska nema ni jednu agenciju EU. EMA donosi 39 tisuća noćenja godišnje. Godišnji budžet EMA-e je 300 milijuna eura. Mislim da tu imamo realne šanse, imamo infrastrukturu, i mislim da Zagreb ne treba još jednu takvu instituciju. Zagrebački gradonačelnik je već pripremio taj projekt, moli pomoć premijera, nudi sjedište EMA u sjedištu gradske uprave i predlaže: organizirano, ambiciozno, nadstranački pothvat, isključivo za boljitak zajednice. Rijeka šuti. Vrijeme je da određene internacionalne institucije premjestimo izvan Zagreba.

U predstavljanju spominjali ste i riječko Sveučilište ?

– Trebamo sveučilište koje je u simbiozi s gospodarstvom. Puno očekujem od nove rektorice za koju mislim da je izuzetno otvorena i spremna za promjenu. Ne trebaju nam kadrovi koji se neće moći zaposliti, ali ni nedostatak studija koji trebaju ovoj regiji. Ne treba nam da zbog studija odlaze mladi ljudi i više nam se nikad nakon studija ne vrate.

Nedostaje mi bolnica

Često spominjete i svoj angažman oko izgradnje nove riječke bolnice na Sušaku.

– Kad su me upozorili u prvoj godini saborskog mandata da nije donesen ključni dokument koji je potreban za početak gradnje, shvatila sam da sve ovisi o mom osobnom pritisku, lobiranju i inzistiranju da nova riječka bolnica uđe u državni proračun. Izgradnja nove bolnice nikad nije bila u državnom proračunu, a sad se nalazi u ovogodišnjem, a u projekcijama do 2019. godine je svih 750 milijuna kuna koliko je potrebno za izgradnju bolnice za majku i dijete. Da sam samo to napravila bilo bi dovoljno za moj mandat u Saboru. Osim toga, obranili smo najuspješnijih hrvatskog ravnatelja bolnice koja posluje najbolje u Hrvatskoj i imamo kvalitetnu ustanovu koja će se i dalje razvijati. Konačni početak iskopa i osiguranje novca u proračunu za ovu godinu i u projekciji za naredne tri godine kojim je osiguran i dovršetak faze bolnice za majku i dijete smatram svojim najvećim uspjehom. I da ništa drugo nisam uradila, to je dovoljno da se mogu vratiti kući.

Razmišljate li o povratku u riječku bolnicu, u vašu struku – neurolgiju?

– Da. Jako mi nedostaje bolnica i moji pacijenti. Čak sam neko vrijeme pokušavala raditi paraleleno struku, no svoje sam pacijente morala prepustiti svojim iskusnim i stručnim kolegama.

Dosta vam se događalo da u političkoj karijeri imate stranačke kolege koji vas na kraju iznevjere. Počevši od PGS-a pa do posljednjih stranačkih izbora u Mostu.

– Ne smatram da me je itko iznevjerio. To su demokratski procesi koje poštujem. Politika je ipak utrka na duge staze. Unutar Mosta ja imam svoju poziciju, a dokaz tome je podrška Mosta u mojoj kandidaturi za županicu.