RIJEKA » Domaćim brodogradilištima 2015. bit će ključna godina za ugovaranje poslova o kojima će ovisiti ishod njihovog restrukturiranja. Drugim riječima, da li će najkasnije koncem 2017. postići održivo poslovanje i time dokazati da su sposobni sami, bez direktnih državnih potpora koje još uvijek primaju, opstati na tržištu. Ne budu li zadani parametri zadovoljavajući, Bruxelles je u tome bio jasan, mogu očekivati da im slijedi – likvidacija.

  U brodograđevnoj djelatnosti uobičajeno je da od trenutka potpisa ugovora do isporuke broda u prosjeku prođe između godine do godine i pol dana. Jasno je stoga zašto je ova godina, naročito prva polovica, toliko važna za popunjavanje knjige narudžbi »3. maja«, Brodosplita i Brodotrogira. Važno je to i Uljaniku, ali u ovom slučaju prvenstveno kao vlasniku riječkog brodogradilišta jer Puljani nisu morali u restrukturiranje pod bruxelleskim uvjetima.

  Planovi restrukturiranja prilično su komplicirane »stvarčice«, prepune brojki, izračuna, popisa mjera, zadanih parametara, ali je ključni princip zapravo vrlo jednostavan. Ne osiguraju li sebi brodogradilišta dovoljno posla, na kojem neće stvarati gubitke, ništa ih neće spasiti od likvidacije na kraju ovog njihovog petogodišnjeg plana transformacije. Jedan naš sugovornik iz brodograđevne branše slikovito je to predočio pitanjem »Što će vam i najbolje autoceste, ako po njima nitko ne vozi?«.

Koncem prošle godine, domaća su brodogradilišta imala ugovorenih poslova vrijednih 1,3 milijarde dolara – »3. maj« oko 230 milijuna, Brodosplit 220 milijuna, Brodotrogir 155 milijuna i Uljanik, koji prednjači, sa 620 milijuna dolara vrijednim ugovorima. Gdje je hrvatska brodogradnja u Europi, govori i podatak da su europska brodogradilišta u narudžbi imali ugovorenog brodovlja u vrijednosti od 35,4 milijarde dolara, dok su daleko ispred njih bili Kina i Južna Koreja.

Opširnije u tiskanom izdanju