Razgovor s direktorom Uljanik Grupe

Gianni Rossanda: Restrukturiranje “3. maja” bit će gotovo godinu dana prije roka

Orjana Antešić

Kako proizvodnja ide dalje, tako je financijska slika »3. maja« sve bolja i bolja – Gianni Rossanda / snimio M. MIJOŠEK

Kako proizvodnja ide dalje, tako je financijska slika »3. maja« sve bolja i bolja – Gianni Rossanda / snimio M. MIJOŠEK

Svi elementi iz programa su ispunjeni što je potvrdilo i pozitivno mišljenje koje smo dobili iz Europske komisije. Tehnički, monitoring nad riječkim brodogradilištem ostat će sve do 2020.



Tri i pol godine nakon što su preuzeli »3. maj«, u Uljaniku smatraju da su ispunjeni svi elementi iz programa restrukturiranja i žele zaključiti ovaj projekt. Za ovu inicijativu, koju su pokrenuli pred resornim Ministarstvom gospodarstva već, kažu, imaju zeleno svjetlo kod nadležnih tijela u Bruxellesu koja očito nemaju ništa protiv da »3. maj« izađe iz strogog monitoringa godinu dana prije zadnjeg roka do kojeg se treba dokazati da je sposoban preživjeti na tržištu. Sada predstoje razgovori s resornim Ministarstvom gospodarstva jer se treba podvući crta ispod međusobnih financijskih obveza na račun vlastitog doprinosa i dozvoljenih državnih potpora u procesu restrukturiranja, definiranih Ugovorom o privatizaciji »3. maja«. Istovremeno, u Uljanik grupi su na »stand by modeu« oko nove dokapitalizacije društva, ali i pred velikim izazovom realizacije svih ugovorenih poslova do konca 2018. godine, do kada bi s riječkih i pulskih navoza trebala biti završena i isporučena čak 21 novogradnja, ukupno vrijedna oko milijardu eura.



Gdje je šansa za Uljanik grupu?


– Naša je poslovna orijentacija gradnja složenih, specijalnih brodova u malim serijama, ne većim od tri, jer tako možemo biti konkrentni u svjetskim okvirima. Sve iznad tog broja je problem za postići konkurentnost s južnokorejskim brodogradilištima. Kinu pritom namjerno izostavljam jer je to jedna sasvim druga priča s kojom se ni Europa ne može nositi. Morat ćemo biti maksimalno fleksibilni, prilagođavati se tržištu, u stalnom proboju u nove niše brodova kako bi u njima bili prvi. Imamo i razvijamo neke ideje s kojima bismo mogli postati lideri u Europi, pa i šire u tom segmentu brodova.




O čemu je riječ?


– Zasad mogu reći da je riječ o ekobrodovima iz trajektnog biznisa.



Nova dimenzija


O otvorenim pitanjima i borbi koja im predstoji kroz iduće dvije godine oko rokova i isporuka razgovarali smo s čelnim čovjekom Uljanik grupe Giannijem Rossandom, upravo u danima u kojima se u Puli obilježava 160. godišnjica postojanja brodogradilišta.


Što to izlazak »3. maja« iz procesa restrukturiranja nosi sa sobom da ste se na tome toliko angažirali?


– Nosi novu dimenziju brodogradilištu i njegovom nastupu na tržištu jer su drukčije pozicije kad ugovarate posao za brodogradilište koje je još u restrukturiranju, ili ono koje je izašlo iz tog procesa. Svi elementi iz programa su ispunjeni, što je potvrdilo i pozitivno mišljenje koje smo dobili iz Europske komisije i to u dva navrata. Prvi put smo to tražili prije prvih parlamentarnih izbora, ujesen 2015. godine. No, kako bivša Vlada nije htjela bazirati odluku samo na tom mišljenju, u Bruxellesu smo u travnju ove godine zatražili i dobili zeleno svjetlo za aneks ugovoru kojim je moguće skratiti razdoblje restrukturiranja. Tehnički, monitoring nad riječkim brodogradilištem ostat će sve do 2020. godine, do kada je na snazi obveza poštovanja zadanih limita u proizvodnji.


Nije zanemariva financijska strana tog skraćenja programa restrukturiranja jer ste se i vi i država obvezali pratiti ga do kraja 2017. godine, država s ukupno 847 milijuna kuna, a otprilike isto toliko mora pridonijeti i »3. maj«, vlastitim sredstvima.


– Svoj dio preostalih financijskih obveza kroz vlastiti doprinos možemo već danas ispuniti, nije upitno. Istina, to iziskuje određeni napor koji baš i nema smisla ako s druge strane ne dobijete ništa zauzvrat. Što se nas tiče, program restrukturiranja »3. maja« moguće je zaključiti do kraja ove godine.


U kojoj ste fazi razgovora sa Ministarstvom gospodarstva?


– Velik dio posla po tom pitanju uspjeli smo odraditi u mandatu bivše Vlade, ali nismo uspjeli doći do kraja. Nakon što je ekipiran novi postav ministarstva, prezentirali smo našu incijativu kako bismo unutar ministarstva raspolagali adekvatnim informacijama.


Sastali ste se s ministricom Dalić?


– Ne, jer se zasad u toj fazi time bave državni tajnici.


Poslovanje s dobiti


Riječko brodogradilište je u prvih devet mjeseci ove godine poslovalo s dobiti od tridesetak milijuna kuna. Međutim, u prihode se uračunavaju i primljene državne potpore kroz to razdoblje, što onda bitno mijenja sliku. Može li »3. maj« pozitivno poslovati bez primljenih potpora, što je glavni uvjet restrukturiranja?


– »3. maj« još je prošle, a i ove će godine poslovati s dobiti. Kada smo prije tri i pol godine preuzeli ovo brodogradilište, knjiga narudžbi svodila se na teglenice, istina značajan broj, ali daleko od dovoljnog za kapacitete brodogradilišta. Programu restrukturiranja pristupili smo tako da se potporama financiraju slobodni kapaciteti brodogradilišta. Ispočetka je problem bio uopće ugovoriti brod u »3. maju«, ali kako je proces restrukturiranja odmicao, tako se i knjiga narudžbi punila. S manjom zaposlenošću dolazili su i gubici, kao i s prvim ugovorenim brodovima što smo ukalkulirali kroz rezervacije. Brodovi koji su ugovoreni prošle godine, a riječ je o seriji od pet samoiskrcavajućih brodova za prijevoz rasutog tereta, kao i brodovi za prijevoz automobila, nose dobit. Kako proizvodnja ide dalje, tako je financijska slika sve bolja i bolja, ali treba uhvatiti optimalni ritam.


Zašto ste početkom prošle godine počeli ugovarati poslove za oba brodogradilišta preko Matice?


– Zato jer smo tako imali bolje uvjete za dobivanje državnih jamstava.


Država je izdala oko 900 milijuna dolara jamstava za gradnje brodova koje imate u knjizi narudžbi. Poprilično se izložila, nije li?


– Država bi bila izložena kad bismo mi kojim slučajem sutra prekinuli proizvodnju i prestali isporučivati brodove. Želim pojasniti ono što se u javnosti stalno krivo percipira. Nitko nama ništa nije dao, mi vraćamo novac banci onog trenutka kad isporučimo brod. S izdavanjem državnih jamstava za uplaćene avanse i gradnju brodova hrvatska se brodogradnja samo izjednačila s konkurencijom u Europskoj uniji, u kojoj takav vid potpora nije nikad bio zabranjen, pa čak u jednom razdoblju nisu to bile ni direktne subvencije. Podsjetit ću i da je Uljanik brodogradilište moralo vratiti sve primljene subvencije od 2003. do 2006. godine, zajedno sa zateznim kamatama, za razliku od druga tri brodogradilišta koja su ušla u proces restrukturiranja u kojem su im anulirana ta dugovanja. Mi samo želimo doći na razinu koju ima naša europska konkurencija, a ne da budemo zakinuti u odnosu na njih.



Strojogradnja u Hrvatskoj od početka ovog mjeseca dobila je novu tvrtku, Uljanik dizel, kojom su se spojile Uljanikova Strojogradnja i trećemajska Tvornica brodskih motora. Po kojem će se ključu sada odvijati proizvodnja brodskih motora?


– Iskoristit ćemo najjače potencijale koje nude jedna i druga lokacija. U Rijeci je neusporedivo bolja ispitna stanica, pa će se na toj lokaciji obavljati ispitivanja motora, uz nešto malo strojne obrade, dok će u Puli biti glavnina strojne obrade i montaže. I dalje držimo obje licence, MAN-a i Wärtsile, čime pokrivamo 97 posto tržišta dvotaktnih brodskih motora.



Ostvarive narudžbe


S tolikim brojem, takvih tipova brodova, knjiga narudžbi vam je, najblaže rečeno, iznimno zahtjevna za realizirati, a već se borite i s kašnjenjima u proizvodnji.


– Zahtjevna da, ali ostvariva. Činjenica jest da nam se dogodio pomak u proizvodnji jer je bilo kašnjenja u svemu ostalom. Kada smo krenuli u priču s »3. majem« u lipnju 2013. godine, bili smo u situaciji da su nam već nakon godinu dana neki ugovori stupili na snagu, a mi smo prva državna jamstva dobili u veljači 2015. godine. Dakle, prije godinu i pol. Brodogradnja je takva djelatnost u kojoj morate pravovremeno posložiti čitav niz stvari jer ako vam kasni osnaživanje ugovora, ako kasni financiranje, događaju se i pomaci u proizvodnom ciklusu i to više nije ona efektivnost koja bi morala biti. Kad krećete iz niskog starta, u brodogradnji su potrebna barem dva proizvodna ciklusa da uhvatite potreban ritam, a naš proizvodni ciklus od ugovaranja do isporuke broda traje dvije godine. I to je naš problem, što se u brodogradnji rezultati vide s velikim vremenskim odmakom. Očekujem da ćemo od iduće godine uhvatiti planiranu dinamiku u proizvodnji, u Puli smo već deset posto s kašnjenjima, »3. maj« je nešto dalje, ali i oni će u 2017. doći na svoje.


Za iduću godinu tražite da vam se odobre radne dozvole za još sedamstotinjak stranih radnika, a već ste ih toliko angažirali u ovoj godini. Sindikati se tome protive.


– Svaki sindikalac koji nam dovede za ruku čovjeka kakvog tražimo, mi ćemo ga odmah zaposliti. To što danas tražimo veći broj kooperanata, ne činimo zato da bismo smanjili troškove rada ili doveli u lošiji položaj naše radnike, već zato što na tržištu nema radnika kakve u brodogradilištima trebamo. Trudimo se i pokušavamo internim školovanjem prevladati taj jaz koji nam se dogodio s krizom, ali riječ je o tridesetak ljudi kvartalno koje osposobimo kroz vlastito Učilište što je realno gledajući puno, ali opet premalo za naše potrebe. Prije krize, u Uljanik brodogradilištu imali smo omjer jedan naprama jedan vlastitih radnika i kooperanata, u »3. maju« taj je omjer bio čak i veći u korist kooperacije. Sad se opet približavamo tom omjeru, ali prošli smo jedan nenormalan put na koji nas je izbacila kriza, pa sada toliki broj kooperacije samo zvuči bombastičnije. Vjerujemo da ćemo kroz srednjoročno razdoblje uspjeti vratiti i dobar dio radnika koji su otišli raditi u inozemstvo. U Puli smo uvijek osjećali taj problem zbog blizine talijanskih brodogradilišta, ali osobno mislim da je tim ljudima od zarade bitnija sigurnost i stabilnost koju smo im spremni ponuditi. Zarada je samo jedan od elemenata, ne i jedini.


Tržište se budi


Dobili ste mandat od Skupštine da možete pokrenuti novu dokapitalizaciju društva u idućoj godini. To bi bilo drugi put u posljednje četiri godine da se obraćate potencijalnim ulagačima. Zašto?


– Zato jer objektivno trebamo popraviti kapital. Prije četiri godine nismo stigli napraviti sve ono što smo zamislili, bile su takve okolnosti, takvo tržište i dokapitalizacija je bila manja od onog što smo očekivali, ali u tom trenutku dovoljna. Ovu skupštinsku odluku treba zasad promatrati samo kao opciju koju držimo otvorenom, premda vjerujemo da ćemo tijekom iduće godine imati osnove za njezinu provedbu. Konačno će se i na papiru početi iskazivati ono što cijelo vrijeme govorimo, a to su rezultati od isporučenih brodova i proizvodnje u punom zamahu.


U svijetu je ove godine ugovoreno svega četiristotinjak brodova. Plaši li vas ta situacija na tržištu?


– Mi smo prošle godine ugovorili pola naše knjige narudžbi, čak smo u pojedinim trenucima imali i dosta kritika što to radimo, a činili smo to svjesno jer smo očekivali ovaj problem, istina, ne tako velik. Čak i da idućih sedam, osam mjeseci ne ugovorimo nijedan brod, nama se ništa neće dogoditi, neće se poremetiti proizvodni tok. Ipak, tržište se u zadnjem kvartalu počelo buditi, nakon devet mjeseci zatišja počeli su nam stizati konkretni upiti brodara. Vidjet ćemo što ćemo od toga uspjeti finalizirati i pretočiti u ugovore.