Presuda Ustavnog suda

Crikveničanka se izborila: fotografija s maramom na glavi može na osobnu

Ana Raić Knežević

Djiljsime Idrizi sada može  tužiti državu zbog višegodišnjeg kršenja jednog od osnovnih ljudskih prava zagarantiranih Ustavom. U ustavnoj tužbi istaknula je svoju muslimansku vjeroispovijest te  da se žene te vjere u javnosti ne pokazuju  bez marame. Napomenula je i da se na fotografiji vidjelo 70-80 posto njezinog lica



ZAGREB  Godinama je bez osobne iskaznice bila je Djiljsime Idrizi iz Crikvenice koja je željela da na fotografiji osobnog dokumenta ima maramu na glavi. Policijska uprava primorsko-goranska koja joj nije izdala osobni dokument s takvom fotografijom povrijedila joj je pravo na vjeroispovijest. 


Iako je lani uspjela konačno ishoditi osobnu iskaznicu na kojoj je njezina fotografija s maramom na glavi, Djiljsime Idrizi ipak će imati pravo tužiti državu zbog višegodišnjeg kršenja jednog od osnovnih ljudskih prava zagarantiranih Ustavom RH. 


– Vrlo smo zadovoljni ovakvom presudom i vjerujem da ćemo poduzeti daljnje korake, kratko nam je jučer rekla Ana Holjar, riječka odvjetnica koja je zastupala Crikveničkanku u postupku pred Ustavnim sudom. 


Tri »odbijenice«




Vijeće tog suda u kojem su bili Jasna Omejec, predsjednica Suda, te suci Mato Arlović, Snježana Bagić, Slavica Banić, Mario Jelušić, Davor Krapac, Ivan Matija, Antun Palarić, Duška Šarin i Miroslav Šeparović jednoglasno je usvojilo ustavnu tužbu i zaključilo kako je podnositeljici pravo na vjeroispovijest prekršeno rješenjem Policijske postaje Crikvenica od 4. listopada 2004. godine, rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 10. prosinca 2004. godine, te presudom Upravnog suda Republike Hrvatske iz svibnja 2009. godine. 


Djiljsime Idrizi je u listopadu 2004. godine dobila prvu »odbijenicu« Policijske uprave primorsko-goranske, odnosno crikveničke policijske postaje jer je uz zahtjev za izdavanjem osobne iskaznice priložila fotografiju koja, po ocjeni policijskih službenika nije udovoljavala uvjetima propisanima Pravilnikom o obrascima i evidenciji osobnih iskaznica. Na tu odluku požalila se MUP-u RH, te pokrenula postupak na Upravnom sudu, no sva ta tijela donijela su iste zaključke, pozivajući se na Članak 8. Pravilnika. 


U njemu, među ostalim stoji, kako »osoba mora biti fotografirana s lica (en face), otkrivena čela, bez pokrivala za glavu (šešira, kape, marame)…« Doduše u nastavku je stajala i iznimka što se odnosila na »starije osobe koje prema narodnim običajima nose maramu ili kapu kao sastavni dio nošnje«, pa  one »mogu priložiti fotografiju na kojoj nose maramu ili kapu«. 


Propisani uvjeti


MUP RH pozvao se i na Članak 11. stavak 1. Zakona o osobnoj iskaznici kojim je propisano »da se uz zahtjev za izdavanje osobne iskaznice prilažu dvije fotografije propisane veličine koje vjerno prikazuju osobu kojoj se osobna iskaznica izdaje«. Naglašeno je kako je Crikveničanki objašnjeno da njezine fotografije ne udovoljavaju propisanim uvjetima, no ona je unatoč tome, kao i unatoč činjenici da nije spadala među osobe kojima bi se dozvolilo da imaju fotografiju s maramom ili nekim drugim pokrivalom, inzistirala da joj se izradi osobna iskaznica baš s tom slikom. 


»Kako se iznimka ne može tumačiti ekstenzivno, nema mjesta proširenju primjene i na druge slučajeve kada nisu kumulativno ispunjena oba propisana uvjeta i to životna dob te pokrivalo kao dio nošnje, već postoji drugi, makar i vjerski razlog, zbog kojih osoba u javnosti pokriva kosu«, naveo je u svojoj odluci Upravni sud RH dodajući: »Vjerski običaji (neovisno o vjeri o kojoj se radi) nisu uzeti kao kriterij, pa nema diskriminatornog učinka na pripadnike pojedinih vjera jer propis vrijedi jednako za sve.«


Diskriminacija 


Djiljsime Idrizi na kraju je popustila i izradila u kolovozu 2008. godine osobnu iskaznicu s fotografijom bez marame, no u borbi za svoja prava nije posustala. U ustavnoj tužbi istaknula je svoju muslimansku vjeroispovijest »te da opće poznatu činjenicu da se žene te vjere u javnosti ne pokazuju bez marame odnosno da kao dio svojeg religioznog običaja nose kosu pokrivenu maramom«. Napomenula je i da se, kako to traži Pravilnik, na fotografiji vidjelo 70-80 posto njezinog, otkrivenog lica. 


– Podnositeljica je diskriminirana ne samo u odnosu na pripadnike druge vjeroispovijesti. Naime, lako je provjerljiva činjenica da su pri Policijskim postajama u Zagrebu i Puli (pa čak i u Crikvenici!) izdane osobne iskaznice ženskim osobama muslimanske vjeroispovijesti, upravo s fotografijama na kojima one nose maramom pokrivenu kosu, dakle, s potpuno identičnim fotografijama koje je podnositeljica ove ustavne tužbe priložila svojem zahtjevu za izdavanje osobne iskaznice. To je doznala od niza žena njezine vjerske zajednice, upozorila je odvjetnica Holjar u ustavnoj tužbi. 


Zato je i Ustavni sud RH zaključio kako je odbijanjem zahtjeva za izdavanje osobne iskaznice s fotografijom na kojoj Crikveničanka nosi maramu došlo do neopravdanog miješanja u njezino ustavno pravo na slobodno javno očitovanje vjere.


Sporni Pravilnik u međuvremenu je promijenjen, te sada propisuje da se »na fotografiji osobe koja radi vjerskih ili medicinskih razloga nosi pokrivalo za glavu moraju vidjeti obrazi, brada i čelo«. Lani je i Djiljsime Idrizi izvadila novu osobnu iskaznicu s fotografijom kakvu je priložila još 2004. godine.