Alternativna vjeronauku u osnovnim školama najkasnije 2015.

Moja kći će najesen u školu, i razmišljam poslati je na vjeronauk ili ne. Ništa mi ne znači hoće li to biti zadnji ili prvi sat jer nemamo auto pa će je u školu ionako voziti školski autobus.. Ona mora doći u školu na početak nastave, pa bio to i vjeronauk, osim ako ćemo je mi voditi – požalila se ovih dana mama buduće prvoškolke na jednom od brojnih internetskih foruma gdje roditelji raspravljaju o nastavi vjeronauka u školi. Iako su oboje ateisti, ovi roditelji ozbiljno razmišljaju o upisu svog djeteta na vjeronauk, jer je jedina alternativa tome da njihova sedmogodišnja djevojčica za vrijeme tog predmeta luta po školi ili sjedi na hodniku i čeka. Hoće li biti jedina »crna ovca« u razredu ili će imati društvo, ne znaju. 

Do 1952. i od 1990. 

    Vjeronauk je u javne škole u Hrvatskoj uveden na temelju Ugovora Vlade Republike Hrvatske i Hrvatske biskupske konferencije o katoličkom vjeronauku u javnim školama i vjerskom odgoju u javnim predškolskim ustanovama, na temelju članka 2. Zakona o potvrđivanju ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture. Vjeronauk je u hrvatskom školskom sustavu bio prisutan i ranije, do 1952. godine, kada je prekidanjem diplomatskih odnosa FNRJ i Vatikana bio ukinut, a nakon 1990. godine ponovno je vraćen u školske klupe. 

Brojke (šk. god. 2011./2012.) 

    84,4% učenika osnovnih i srednjih škola pohađa vjeronauk 

    82,65% katolički 

    0,87% pravoslavni 

    0,47% islamski 

    po 0,03% ostali: baptisti, adventisti…. 

    15,6% učenika ne polazi vjeronauk 

Propao pokušaj u vrijeme Primorca 

    O uvođenju alternativnog predmeta koji bi bio pandan vjeronauku razmišljale su i bivše vlade. Još je za mandata Dragana Primorca ministarstvo obrazovanja izradilo Nacionalni okvirni kurikulum u kojem se predlagalo da se u osnovne škole uvede novi predmet pod nazivom religijska kultura. Crkvi se uvođenje takvog predmeta nije svidjelo, već su tražili da se kao paralela vjeronauku uvede etički odgoj i religije, a postavljalo se i pitanje treba li uopće u nižim razredima osnovne škole alternativa vjeronauku. 

»Zbrinuti« u istoj učionici 

    Obveza škole da za djecu koja ne polaze vjeronauk organizira druge sadržaje u praksi se nerijetko svela na to da se djecu koja nisu upisala vjeronauk »zbrine« u istoj učionici gdje vjeroučiteljica njihovim razrednim kolegama prenosi vjerska znanja. Ovakva je praksa bila krajnje neprihvatljiva, jer se djeci uskratilo pravo na slobodan izbor i obrazovanje u jednakim uvjetima. 

    Ministarstvo obrazovanja upozorilo je prošle jeseni sve osnovne škole da su za učenike koji ne polaze vjeronauk dužne organizirati druge programe, a ne smjestiti ih u učionice za vrijeme sata vjeronauka. Koliko je škola ovo pravilo ispoštovalo, nije poznato. 

Bozanićev »krizni stožer« 

    Crkva se svog školskog predmeta nema namjeru odreći, iako se ispostavilo da je uvođenje vjeronauka u škole naštetilo župnom vjeronauku koji je zbog toga gotovo devastiran pa je kardinal Josip Bozanić čak formirao i »krizni stožer« za spas župnog vjeronauka. I kad se bude raspravljalo o uvođenju alternative vjeronauku, Crkva će očito i na tu temu imati što za reći.

    Ovakva je odluka u proteklih dvadeset godina otkako se vjeronauk vratio u hrvatske škole mučila roditelje brojnih školaraca koji nisu vjernici. Mnoge od njih sustav je prisilio da dijete upišu na spomenuti predmet mimo svojih uvjerenja, samo da bi ga poštedjeli izdvajanja od vršnjaka, odnosno izbjegli da dva sata tjedno u školi provede bez učiteljskog nadzora. Osmišljavanje tog vremena za učenike koji ne upišu vjeronauk ovisilo je samo o dobroj volji škole, pa su proteklih godina, u slučaju da dobre volje u školi nije bilo, roditelji zaštitu prava svoje djece tražili i kod dječje pravobraniteljice. 

   Držat će se Ugovora

Iako su svojedobno tvrdili kako vjeronauku nije mjesto u školi, predstavnici aktualne vlasti danas ne namjeravaju dirati u ugovor Hrvatske sa Svetom Stolicom kojim se država obvezala osigurati nastavu vjeronauka u hrvatskom školstvu. Traže se druge opcije kojima bi se ukinula diskriminacija nereligioznih, i to kroz uvođenje alternativnog predmeta koji bi osigurao jednakost svoj školskoj djeci. 

    U ovom trenutku u osnovnim školama nema nastavnog predmeta koji bi bio alternativa vjeronauku. Prema aktualnom Nastavnom planu i programu za osnovnu školu, vjeronauk je izborni predmet sa značenjem neobveznoga nastavnog predmeta koji se ostvaruje na temelju ugovora koji vjerske zajednice sklopile s hrvatskom vladom. 

    Sam ministar obrazovanja Željko Jovanović dao je do znanja da se namjerava pobrinuti za trajno rješenje problema vjeronauka, odnosno djece koja ga ne polaze, ili bi izabrali drugu opciju, kad bi je imali. »Smatram da vjeronauk mora biti, kad je god to moguće, prvi ili posljednji sat nastave. Vjeronauk u školi kao izborni predmet, bez obaveznog ocjenjivanja, i to na početku ili kraju nastave, po meni je najprimjerenije rješenje«, izjavio je ovih dana ministar obrazovanja. 

   Riješeno u srednjim školama

Nastavu vjeronauka u Hrvatskoj pohađa 84,4 posto osnovaca i srednjoškolaca, dok je preostalih 15,6 posto izvan tog sustava. U srednjim školama umjesto vjeronauka postoji alternativni predmet, a takvu alternativu u osnovnim školama nema više od 50.000 djece koja ne polaze nastavu vjeronauka. Osnovne škole bi, prema programu Vlade za razdoblje 2011.-2015. godine, kao i prema Nacionalnom okvirnom kurikulumu, uskoro trebale dobiti alternativni predmet za one koji ne upišu vjeronauk. Alternativa vjeronauku, kažu u MZOS, uvodit će se postupno, od prvog razreda osnovne škole, najkasnije do školske godine 2014./2015. Od promjene satnice u smislu uvođenja obveze školama da sate vjeronauka stave na početak ili kraj satnice, doznaje se u MZOS, ipak neće biti ništa, a to će pitanje i dalje ovisiti o dobroj volji svake pojedine škole, odnosno ravnatelja. 

    U Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta zasad ne žele otkriti kakva će biti alternativa vjeronauku, kako će se novi predmet zvati i što će konkretno u njemu učiti djeca koja se ne odluče za vjeronauk. Novi Nacionalni kurikulum koji se tek treba donijeti definirat će novi nastavni plan, nastavne predmete i sadržaje, a temeljem toga donijet će se odluka hoće li se nastavni predmet koji bi se uveo kao alternativa vjeronauku ocjenjivati te tko će ga predavati. Kad svi ti parametri budu poznati, kažu u MZOS, bit će jasnije koliko će uvođenje novog predmeta stajati prosvjetni proračun. Obzirom da ministar Jovanović planira provesti opsežnije promjene u osnovnoškolskom sustavu, moguće je – kažu – da uvođenje novog predmeta i neće dodatno opteretiti državni budžet. 

   Nezadovoljni tempom

U udrugama koje zastupaju diskriminiranu manjinu, kao ni u dječjem pravobraniteljstvu koje se također bavilo problemom vjeronauka, nisu zadovoljni tempom kojim se najavljuju promjene. 

    – Čak i ako bude alternative vjeronauku kroz dvije ili tri godine, pitam se – a što do tada?! Koliko će još biti diskriminacije, indoktrinacije… Aktualni je ministar trebao razlučiti hitne mjere od onih koje će provesti iduće školske godine ili dugoročno, a vjeronauk je svakako trebao svrstati među pitanja koja trebaju hitno rješenje – komentira Vesna Mihoković Puhovski, predsjednica Foruma za slobodu odgoja i članica Upravnog odbora Protagore, udruge za zaštitu prava ireligioznih osoba. 

    Sama činjenica da se premijer Zoran Milanović izjasnio kako neće dovoditi u pitanje ugovor Hrvatske sa Svetom Stolicom po njenom mišljenju nije toliko problematična, koliko ponašanje kakvo se u proteklih dvadesetak godina temeljem tog ugovora dopuštalo političkom voljom bivših vlada.     – Istraživanje koje smo nedavno objavili dokazalo je da se radi o diskriminaciji, da izbor vjeronauka nije izbor predmeta već izbor identiteta, te da su ostali, odnosno oni koji ga ne upišu, nerijetko žrtve segregacije, diskriminacije, bullyinga… Nije problem vjeronauk kao takav, jer su mimo vjeronauka godinama otvarani putevi za indoktrinaciju djece već od vrtićke dobi – upozorava Mihoković Puhovski, a kao jedan od zornih primjera navodi molitvu prije obroka koja se u nekim dječjim vrtićima »servirala« svoj djeci, a ne samo onoj koja pohađaju vjeronauk.   Djeca bez nadzora U Uredu pravobraniteljice za djecu tijekom 2011. godine primili su desetak pritužbi roditelja u vezi s organizacijom i provedbom nastave vjeronauka u osnovnoj školi, i to u pravilu zbog činjenice da za djecu koja ne pohađaju vjeronauk nije osmišljen odgovarajući alternativni sadržaj, odnosno izborni predmet.    

 – Prema važećim propisima vjeronauk nije obvezan nastavni predmet, a za djecu koja ne pohađaju vjeronauk, škole su dužne organizirati druge sadržaje i aktivnosti. Na temelju interesa učenika i uzsuglasnost roditelja, škole u to vrijeme mogu organizirati i izbornu nastavu drugih nastavnih predmeta. U nekim slučajevima roditelji djecu upisuju na vjeronauk radi zaštite i sigurnosti, zbog neadekvatno organiziranog »slobodnog« sata. Zbog toga smo ministarstvu i ove školske godine, kao i proteklih godina još od 2008., preporučili da se nastava svih izbornih predmeta pa tako i vjeronauka organizira, u pravilu, prvi ili posljednji sat po rasporedu ili u suprotnoj smjeni, kako ostala djeca za to vrijeme ne bi bila bez nadzora, izvan škole ili u neprimjerenim školskim prostorijama – kaže pravobraniteljica za djecu, Mila Jelavić, koja je zadovoljna time što se preporuka njenog ureda konačno našla pred realizacijom. 

    – Smatramo svrsishodnim osigurati djeci koja ne žele vjeronauk kvalitetno i sadržajno provođenje vremena umjesto nastave vjeronauka, uključujući i alternativne nastavne sadržaje kako bi se ponuda izjednačila za sve učenike. Zbog toga smo Vladi prošle godine uputili preporuku da poduzme mjere za uvođenje alternativnog izbornog predmeta za učenike koji ne pohađaju vjeronauk u školi. Voljeli bismo da se to realizira što prije, ali i da bude kvalitetno pripremljeno – veli Jelavić. Za najavu da će vjeronauk dobiti alternativu najkasnije do školske godine 2014./2015. pravobraniteljica nije čula, no čini joj se, kaže, da bi to bilo predugo.