Vlada i HNB najavili su uvođenje eura, a brojna su pitanja koja tek trebaju dobiti odgovore. Građani će, kada se euro uvede kao službena valuta, plaće primati u eurima, čime će se, ukoliko imaju kredit uz valutnu klauzulu u eurima (a većina ima), eliminirati valutno inducirani rizik. Sada se savjetuje, a da bi se već eliminirao taj rizik, zaduživati se u kunama. Kunski krediti rastu, no banke ipak ne mogu sve kredite odobriti u kunama, jer imaju veliki udio devizne štednje. No, kada se euro uvede prijete brojni jednokratni transakcijski troškovi, zaokruživanje cijena na više uslijed želje trgovaca za zaradom, nesnalaženje u tečaju itd. Očekuje se dakle jednokratni rast cijena, a preporuča se dulji period dvostrukog iskazivanja cijena.

Niže kamate

Evo što o mogućim posljedicama uvođenja eura kaže prof. dr. Marijana Ivanov s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu:

– Kamatne stope u Hrvatskoj uglavnom prate obrasce kretanja u europodručju, ali su zbog tečajnog i drugih rizika od njih veće. Ta kamatna razlika će se smanjiti uvođenjem eura. Međutim, to ne znači da će troškovi financiranja biti na razini kao za njemačke dužnike. Bit će veći, ali barem blizu uvjeta koji postoje u nama sličnim članicama europodručja, recimo kao u Sloveniji. Kada je monetarna politika ECB-a ekspanzivna i mi ćemo od toga uživati koristi, a kada zbog rizika inflacije postane restriktivna, kamatne stope će rasti. Stoga je važno da smo u proteklim godinama postigli visok stupanj sinkroniziranosti s poslovnim ciklusom europodručja i u promjenama stope inflacije koja se u Hrvatskoj kreće relativno blizu prosjeka europodručja, ističe Ivanov. Napominje kako će građani, poduzeća i država čiji je značajan dio duga danas indeksiran u euru prestati strahovati od izraženije deprecijacije, a izvoznici od pada kunske protuvrijednosti prihoda zbog aprecijacije.

– Nadalje, smanjit će se transakcijski troškovi vezani uz vanjskotrgovinsku razmjenu koja se najvećim dijelom ostvaruje upravo s članicama europodručja. Nećemo bilježiti gubitke troškova konverzije pri pretvaranju eurske štednje u kune, odnosno kuna u eure koje imamo danas. Inozemna ulaganja neće sputavati valutni rizik, a smanjit će se i percepcija ukupnog rizika zemlje. S obzirom na to da smo turistička zemlja, važno nam je da strani turisti potroše što više eura na domaćem tržištu, a ne da ih u tome destimulira nepovoljni tečaj u mjenjačnicama ili na prodajnim mjestima. Osim toga, uvjeti zadovoljenja kriterija za uvođenje eura prisilit će nositelje fiskalne i drugih politika na razboritije upravljanje javnim rashodima, na nastavak smanjenja javnog duga te provođenje strukturnih reformi kako bi se povećala produktivnost i konkurentnost domaće ekonomije, tumači Ivanov.

Međutim, dodaje Ivanov, jasno je da će uvođenje eura imati i troškove, na primjer zbog zaokruživanja cijena na više, što znači jednokratni efekt blažeg pada kupovne moći plaća i mirovina.

Psihološki efekti

– Javit će se i negativni psihološki efekti kada npr. umjesto 5.000 kuna plaće sjedne 667 eura. Mirovina od 3.000 kuna bit će 400 eura. Stoga su mogući efekti na realni pad potrošnje. Postoji i rizik prevara zbog nesnalaženja javnosti u korištenju stranog novca i kalkulacijama koliko nešto vrijedi i koliko je koštalo prije uvođenja eura. Dodatno, u dugom roku će se događati prilagodba cijena različitih dobara i usluga prema razinama u razvijenim članicama europodručja, što vjerojatno neće biti popraćeno jednakim rastom plaća i mirovina. Ostvarivanje veće produktivnosti stoga je nužno. Važno je i osnažiti robni izvoz jer je domaće tržište premalo – zaključuje Ivanov.