Da bi Vlada mogla ukinuti najvišu stopu poreza na dohodak od 40 posto, govori se već neko vrijeme, no iako se činilo da se od tog prijedloga ministra financija Borisa Lalovca odustaje, guverner HNB-a Boris Vujčić dao mu je novi vjetar u leđa s obrazloženjem da bi to dugoročno bilo dobro – za privlačenje investitora. Hrvatska naime mora popraviti investicijsku klimu jer je investicije zaobilaze, zemlje u okruženju imaju primjerice jeftiniju radnu snagu, a neke i jednostavnije sustave oporezivanja, pa se, drže zagovornici ovakvih rješenja, moramo pokušati nečim nametnuti, a našli su pritom, eto, baš ovu najveću stopu koja još donekle utjelovljuje ostatke pravednog oporezivanja, koje bi u budućnosti moglo biti i kompletno žrtvovano radi investitora kojih još nema ni na vidiku.

Rad opterećeniji od kapitala

Nekad su kod nas bile četiri stope poreza na dohodak – od 15, 25, 35 i 45 posto, pa je i porezna progresija bila jača. Bivša vlada je mini reformom smanjila broj stopa s četiri na tri – od 12, 25 i 40, koje su se održale do danas, s tim što je onda ova vlada svojevremeno malo »prepravila« porezne razrede, pa je sada do razine plaće od 8.800 kuna progresija relativno snažna, a iznad nje de facto imamo flat tax. U isti razred tako upadaju i oni s plaćom od deset i oni s plaćom od 50 i više tisuća kuna. Sada se pak još i želi ukinuti to najviše opterećenje, pa se možemo zapitati gdje je tu socijaldemokracija i kako se u imidž lijeve vlade uopće uklapa ideja ravne stope, koja je sinonim za neoliberalni pristup, kojem smo i mi sve bliže, po uzoru na neke zemlje koje su ga uvele i koje su navodno od jednostavnosti takvog oporezivanja prosperirale. Ideja je valjda da se porezno rastereti rad, no onda signal koji se šalje nije najjasniji. 

  Ako naime ova vlada želi da je se percipira kao onu koja štiti radnike, a to joj je – nikako da shvati – ključna komparativna prednost pred zagovornicima još surovije tehnomenadžerske klime, onda se tu ne uklapa ukidanje stopa na više dohotke, već bi, upravo suprotno, mogla razmisliti da uvede još i više stope za najveće plaće, odnosno da još i dodatno poveća poreznu progresiju, kako bi oni koji najviše uprihoduju najviše i pridonosili izlasku iz krize. Ova ideja stoga je iznenadila, iako se neka bitna distinkcija između lijevih i desnih na ekonomskom planu sve više gubi. S druge strane, ako se želi privući investitore, teško da bi tome bitno doprinijela jedna izolirana mjera, ako se razmatra parcijalno.

Prečeste promjene

Izv. prof. dr. Hrvoje Šimović s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu ističe kako je sigurno da svaki potez ima pozitivne i negativne učinke. Jedan potez, veli Šimović, neće riješiti problem cijelog gospodarstva niti će se povećati osobna potrošnja toliko da će prihodi od PDV-a nadoknaditi gubitak prihoda od poreza na dohodak.

  – Problem koji nitko ne spominje je taj da je porez na dohodak prihod lokalnih jedinica u Hrvatskoj. One su te koje gube ta sredstva, i očekivani gubitak od oko 2 milijarde kuna je cca 10 posto ukupnih prihoda svih lokalnih jedinica u Hrvatskoj. Državni proračun uopće neće osjetiti ukidanje navedene stope i zato je ministar financija nonšalantan kod ovog prijedloga. Nisam vidio najavu ni namjeru da se lokalnim jedinicama nadoknadi izgubljeno putem transfera. Nadalje, porez na dohodak se prečesto mijenja, prosječno jednom godišnje u zadnjih 10 godina, a i dalje će dohoci od rada ostati u prosjeku više oporezovani u odnosu na dohotke od kapitala i imovine. Također, plaće u Hrvatskoj su više opterećene visokim doprinosima za mirovinsko osiguranje, ali vidi čuda, njih nitko ne spominje, zaključuje Šimović.

  Ističe pritom, pozivajući se na podatke OECD-a (2010.), kako progresivno oporezivanje poreza na dohodak ima primjerice Austrija, sa četiri stope i najvišom od 50 posto, te Belgija sa čak pet poreznih razreda/stopa i najvišom stopom od 50 posto. I Finska i Francuska imaju po pet stopa/razreda, s tim da je u Finskoj najviša stopa 30,5 posto, a u Francuskoj 40 posto. Italija ima pet poreznih razreda/stopa, a najviša je 43 posto, dok nizozemski sustav oporezivanja dohotka ima četiri stope, s najvišom od 52 posto, itd. Prosjek EU-15 2010. je primjerice bio 4,9 razreda/stopa, uz prosječnu najvišu stopu od 39,3 posto, te uz značajne oscilacije od zemlje do zemlje. Dvije stope ima i Irska, uz višu od 41 posto, dok tri stope ima primjerice Švedska, s najvećom od 25 posto, itd. Napomena je da dio zemalja ima i lokalne poreze, koji kod nekih dosta dižu porezno opterećenje. Flat rate ima primjerice Estonija (21 posto), dok od zemalja u regiji jednu stopu ima Crna Gora (9 posto), a dohodak progresivno oporezuju Hrvatska (tri stope), Srbija (dvije stope – 10 i 15 posto), te Slovenija koja ima četiri porezna razreda i najvišu stopu od čak 50 posto. Slovačka je, a taj se primjer najviše spominje, imala flat rate od 19 posto, no od lani opet ima dvije stope poreza na dohodak, od 19 i 25 posto.