Tek će istraživanja pokazati čega u podmorju ima ili nema, daj bože da bude svega, jer onda bi stvarno mogli postati bogata država. Državi će ići 55 posto, bilo u novcu ili ugljikovocima od onoga što se nađe u podmorju
Kroz desetak dana očekuje se odluka o odabranim koncesionarima koji će dobiti pravo na istraživanje i, kasnije, 25-godišnju eksploataciju ugljikovodika – nafte i plina, na jadranskim poljima. Od 29 ponuđenih blokova na moru, potencijalni koncesionari – šest velikih tvrtki, među njima i INA, javili su se za njih 15, što Barbara Dorić, ravnateljica Agencije za ugljikovodike, koja čitav posao vodi, smatra jako dobrim odazivom. Istovremeno odgovara i na pitanje javnosti o tome kako je moguće da će uskoro investitori biti odabrani, ugovori s njima potpisani u prvom kvartalu iduće godine, a još uvijek za ovaj veliki posao nisu napravljene niti studije utjecaja na okoliš.
– U procesu smo izrade Stateške procjene utjecaja na okoliš, koja će biti završena kroz desetak dana, nakon čega ide na usuglašavanje i u javnu raspravu. Bez nje ugovori s odabranim investitorima neće biti potpisani, a definirat će osnovna ograničenja prilikom izvođenja istražnih radnji. Određeni limiti postavljeni su već u natječajnoj dokumentaciji. Zainteresirane tvrtke su, dakle, upoznate s već zadanim ograničenjima, kao i sa činjenicom da će ih s vremenom, moguće, biti još. Prije nego što smo definirali 29 istražnih prostora, sva su nam se ministarstva očitovala na taj prijedlog, i rekla koji su njihovi zahtjevi. Natječajnom dokumentacijom su zaobiđeni međunarodni plovni putevi, nautički pravci, turistička zona, plinovodi, minska polja, arheološka nalazišta, Natura 2000 kao dio europske ekološke mreže, dakle i staništa zaštićenih morskih sisavaca, te drugo. Strateška će procjena dodatno sve to obraditi i eventualno izaći van s još ograničenja, s kojima investitori računaju. Prije istražnih radnji, koje znače 3D seizmička snimanja i postavljanje istražnih bušotina, za svaku će se od njih raditi ocjena prihvatljivosti zahvata na ekološku mrežu, koja će možda pokazati da, primjerice, u određenom periodu na određenom dijelu istražnog prostora ne smije biti nikakvih radnji zbog određene vrste sisavaca. Nakon toga, bude li i eksploatacije, radit će se detaljna procjena utjecaja na okoliš, kojom će se pak odrediti kakvi ti zahvati smiju biti, i pod kojim uvjetima. Istraživanje će trajati tri, do najviše šest godina – za srednji i južni Jadran duže, jer je i zahtjevniji, dublji, a za sjeverni Jadran, gdje su dubine do sto metara, kraće, pa će se već za tri godine moći znati čega tamo ima, i je li isplativo krenuti u eksploataciju.
Velik interes
Tko, osim vas, sjedi u povjerenstvu koje će donijeti odluku o koncesionarima? – Predsjednik povjerenstva je ministar Ivan Vrdoljak, a osim mene, tu su još predstavnici Ministarstva pomorstva, zaštite okoliša, graditeljstva, financija, načelnik sektora rudarstva u Ministarstvu gospodarstva Dragan Krasić, i predstavnik Centra za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija (CEI).
Od vas osmero, dakle, svi ste redom dio vladajućeg »establishmenta«, kojem je jako stalo da projekt istraživanja i eksploatacije podmorja uspije. U povjerenstvu nema niti jednog neovisnog stručnjaka. – Nema, ali su na čitavoj pripremi projekta angažirani bili nezavisni konzultanti iz Londona, tvrtka IHS, profilirana za savjetovanje u energetici, ekonomiji, geopolitici. S njima smo radili na uvjetima natječaja, razradili financijski model cijele priče, oni su nam pomogli da sve napravimo onako kako europske direktive i ostali propisi traže. Da je natječaj dobro pripremljen, svjedoči broj istražnih prostora za koji postoji interes, za više od polovice, dok je drugdje u svijetu praksa kod prvih ovakvih koraka u nekoj državi da investitori pokažu interes za 20 do 30 posto istražnih prostora.
Prilika brodogradnji
Kakve će i kolike koristi Hrvatska imati od istraživanja i eksploatacije ugljikovodika u Jadranu? – Ovisno o istražnom prostoru, investicije u istražne radnje, dakle 3D snimanja i istražne bušotine, kreću se od 50 do 150 milijuna eura po bušotini. Te nam investicije dolaze s bankovnim garancijama, što znači da, čak i ako se plin i nafta ne pronađu, novac ostaje. Praksa u drugim državama pokazuje da 60 posto investicije ostaje državi, odnosno lokalnoj zajednici – kroz usluge i davanja. Već smo s Lukom Ploče dogovorili da će oni biti baza u kojoj će operateri dobivati sve što im bude potrebno, dok priliku u investiciji imaju i naša brodogradilišta, u gradnji platformi i ostale opreme. Kasnije, proizvodna platforma znači investiciju i od tri milijarde dolara, dok će sve ono što se eventualno pronađe investitor s državom dijeliti u novcu i u samoj nafti odnosno plinu. Ukupno će državi ići 55 posto, bilo u novcu ili ugljikovodicima, pri čemu će ugovorom s investitorima biti definirano da se taj omjer može mijenjati tako da nekad uzmemo više u energentima, i obrnuto. Na taj način osiguravamo i energetsku stabilnost države u potencijalnim kriznim situacijama nestašice, rasta cijena i slično.
Hoće li se koncesionarima ugovorom uvjetovati i zapošljavanje domaće industrije, obrta, odnosno radne snage? – Koliko god smo mogli, poštujući EU direktive, to smo uvjetovali ugovorima. Hrvatska će, osim toga, imati uvid u sve što investitori rade – u svaku njihovu nabavu vredniju od sto tisuća eura, odobravat ćemo njhove godišnje planove nabave i zapošljavanja, svaka će sitnica biti definirana ugovorom, i nama morati na odobrenje. Pokušat ćemo, koliko se god to bude moglo, našoj industriji, obrtu i ljudima omogućiti da i oni imaju koristi od svega. Tek će istraživanja pokazati čega u podmorju ima ili nema, daj bože da bude svega, jer onda bi stvarno mogli postati bogata država. Svaki pronalazak, naime, znači i novu dobit koju će investitor dijeliti s državom.
Opširnije u današnjem tiskanom izdanju Novog lista….
