Većina osoba koje počine samoubojstvo daju mnogo znakova upozorenja prije nego što se ubiju ili pokušaju ubiti. Česti razgovori o samoubojstvu znakovi su upozorenja
U Hrvatskoj je lani zabilježeno 714 slučajeva samoubojstava te 628 samoubojstva u pokušaju, ukupno 1.342. U odnosu na 2011. s 1.309 slučajeva prošle je godine evidentiran novi trend porasta broja osoba s namjerom oduzimanja vlastitog života. Crna je to statistika o kojoj se malo piše u medijima, a riječ je o iznimno teškim slučajevima za koje policija također provodi kriminalistička istraživanja iako se ne radi o kaznenom deliktu.
Oko dvije trećine samoubojica su muškarci, lani su to mahom bili ljudi od 51 do 65 godina starosti (363 slučajeva), a 2011. žrtve od 36 do 50 godina (332). Statistiku slijede osobe iznad 65 godina, a potom i mlađi ljudi od 26 do 35 godina – 153 suicida prošle i čak 183 pretprošle godine.
U istom usporednom razdoblju osobe od 19 do 26 godina diglo je ruke na sebe u 97 slučajeva, u dvije godine 194 puta. Ugroženi su i tinejdžeri njih 58 te 53, lani i preklani, ušli su u crnu statistiku.
Danak nezaposlenosti
Iako se po brojkama može zaključiti da je najveći broj suicida u većim gradovima, treba uzeti u obzir da i područja s manjim urbanim središtima i seoskim stanovništvom imaju nezanemariv broj tragičnih događaja. U određenim koleracijama, Varaždinska županija koja slijedi zagreb i Osjek po broju osoba koje su digle ruku na sebe, zabrinjavajuća je činjenica s obzirom na relativno mali broj stanovništva. Statistički gledano, područje kontinentalne Hrvatske od sjevera do istoka zemlje čini se da ima najveći broj slučajeva samoubojstava.
Najveći broj samoubojstava bilježi se na području Zagreba, lani ih je bilo 156, te 121 u pokušaju – ukupno 277 slučajeva. Slijedi Osječko-baranjska županije sa 116 čina suicida (51 izvršen), te Varaždinska sa 100 slučajeva (56) i najvećim porastom od čak 61,3 posto u odnosu na 2011. Na četvrtom mjestu crne ljestvice je Primorsko-goranska županija. Lani se ubilo 39 osoba, dok je pokušalo na sebe dići ruku 52 osobe., ukupno 91.
Kao i u Zagrebu, za oko četiri posto je manje slučajeva samoubojstava nego 2011.godine. Istarska županija lani je zabilježila 57 slučajeva povezanih sa suicidom, od kojih je izvršen 31. Istra se nalazi na donjem dijelu ljestvice. Ličko senjska županija s najmanjim brojem stanovnika imala je lani 20 slučajeva, 14 izvršenih samoubojstava, ukupno gledajući, to je i najniža brojka u RH. Ujedno, upravo je ta županija zabilježila i najveći pad broja suicida u RH – gotovo 40 posto u usporedbi s 2011.godinom.
Ekonomska kriza i pad stope bruto domaćeg proizvoda (BDP) neupitno utječe na društvene i ekonomske trendove. Utvrđena je povezanost između rasta stope nezaposlenosti, rasta stope kriminaliteta te stope samoubojstava. Iako je ekonomski trošak nezaposlenosti nezanemariv, nikakvom novčanom vrijednosti ne može se prikazati humani, socijalni i psihološki danak u razdobljima trajne i prisilne nezaposlenosti. Psihološke studije ukazuju da je otpuštanje s posla jednako traumatičan događaj kao i smrt bliskog prijatelja. Nezaposlenost nerijetko dovodi do gubitka samopoštovanja, pogoduje razvitku nekih mentalnih bolesti, uzrokuke probleme unutar obitelji i raspade brakova i veza.
Vješanje najčeće
Najčešći način izvršenja samoubojstva je vješanjem – lani je u Hrvatskoj zabilježeno 537 slučajeva, od kojih je tek 88 ostalo na pokušaju. Slučajeva samootrovanja bilo je 282, ali je 252 života su spašena. Za činom samootrovanja najčešće posežu žene. Oduzimanje života rezanjem vena pokušalo je 145 osoba i preživjelo, no, za 21 osobu nije bilo spasa. Samoubojstvo vatrenim oružjem izvršilo je 97 osoba, dok je 25 spašeno. Jednako strašan čin samoubojstva bacanjem pod vlak lani je izvršilo 17 osoba od ukupno 25 takvih pokušaja.
Znakovi upozorenja
– Ako nam se obrati osoba koja pomišlja o suicidu, svakako je treba shvatiti ozbiljno. Trebamo je ohrabriti da potraži profesionalnu pomoć, a ako treba, otići s njom stručnoj osobi. Ujedno, ne smijemo biti sami ni u pomaganju. Nikako ne smijemo ostavljati suicidalnu osobu samu. Moramo provjeriti jesu li joj dostupni lijekovi, otrovi ili opasni predmeti.
Trebamo smiriti trenutnu kriznu situaciju i pokušati otkriti razloge za uznemirenost – ističu iz HUPS-a. Kada se govori o problematici suicidalnog ponašanja Udruga upozorava na predrasude i mitove koji zamagljuju činjenice i znanstvene spoznaje. Jedan od najčešćih »mitova« jest da je samoubojstvo genetički određeno i nasljedno i da osobe koje jednom postanu suicidalne bit će takve cijeli život.
Ne sramite se zatražiti pomoć – poručuju iz Udruge svima onima koji se osjećaju da su u nevolji. Liječnici, prijatelji i obitelji služe tome:
– Obratite se prijateljima, roditeljima, osobama u koje imamo povjerenja, profesionalcima, kao što je obiteljski liječnik, psiholog, psihijatar. Ako treba, pozovite Hitnu pomoć. Pozovite SOS telefon. Pozovite plavi telefon – apeliraju iz Udruge.
Činjenica je da pojedinci koji razmišljaju o samoubojstvu uglavnom su suicidalni jedan određeni period života. Česta je tvrdnja da su većina ljudi koji razmišljaju o samoubojstvu mentalno bolesni. Iz Udruge napominju da neke osobe koje počine samoubojstvo doista jesu psihički bolesne, no, da to nije presudan uvjet. Ono što je zajedničko osobama koje su pokušale počiniti ili su počinile samoubojstvo je to da su vrlo nesretne osobe. Drugim riječima ako su suicidalne osobe duboko nesretne, nisu nužno i psihički bolesne.
Rizično ponašanje
Česti razgovori o samoubojstvu znakovi su upozorenja. Krivo je mišljenje da oni koji pričaju o samoubojstvu zapravo ne žele dignuti ruku na sebe. Ako osoba često priča o tome, treba je pažljivo saslušati i pitati zašto o tome razmišlja i kako se osjeća. Upozoravajući su i znakovi depresije, stanje karakterizirano tužnim i negativnim mislima, krivnjom i samooptuživanjem. Kod mlade osobe ponekad može biti prekriveno hiperaktivnošću, a među starijima je povezano s uobičajenim procesom starenja.
Sklonost samoozljeđivanju poput rezanja kože na tijelu ili paljenju, govori o negativnoj promjeni u ponašanju. Čin naglog poklanjanja vrijednih osobnih stvari navodi na razvijanje strategije i plana samoubojstva – osoba nam zapravo poručuje da to planira i učiniti. Česti su znaci upozorenja i poteškoće sa snom i spavanjem, nagli gubitak interesa za uobičajene aktivnosti, poduzimanje pretjeranih rizika poput izbora ekstremnih sportova, ili ponašanje koje ne mari za zdravlje – ozljede, povećana uporaba droga, predoziranja, promiskuitet i rizično seksualno ponašanje.
