RIJEKA Dan nakon zrakoplovne nesreće motornim zmajem u kojoj je poginula 51-godišnja Darinka Pavliša Kralj iz Zaboka, očevid nije mogao biti izveden zbog vremenskih uvjeta. Riječka policija nam je potvrdila da će inspektori Agencije za civilno zrakoplovstvo pokušati danas doći do stare šljunčare, odnosno do jezera pokraj Dražica gdje je motorni zmaj pao i okončao svoj let, na površini hladne vode jezera Dubina.

No, jezive trenutke spašavanja ipak će pamtiti vatrogasac Dino Škamo, šef smjene u Javnoj vatrogasnoj postaji Vežica, koji nije dvojio ni trenutka, spustio se po šljunčanoj stazi do hladnog jezera, skinuo odjeću i zaplivao prema unesrećenom. Nikola Musulin, 56-godišnji iskusan letač i instruktor letenja koji je upravljao motornim zmajem, našao se na sredini hladne vode i grčevito držao neku bijelu platnenu krpu, na udaljenosti najmanje sedamdeset metara od ruba jezera. Bio je na izmaku snaga.

Skupljali informacije

– Prva dojava je u vatrogasnu postaju stigla prilično neodređeno i nejasno, od jedne slučajne prolaznice koja je najvjerojatnije nemušto pokušala objasniti da se naGrobniku netko utapa, ali je spomenula i neku šljunčaru. No, kad smo sjeli u vozilo, putem smo skupljali dodatne informacije pa kako sam dobar dio života proveo naGrobniku, odnosno Dražicama, znao sam otprilike gdje se nesreća mogla dogoditi, kazao nam je Škamo, inženjer zaštite od požara, koji je, osim što je profesionalni vatrogasac punih 25 godina, i dugogodišnji uspješan instruktor ronjenja.

– Kad smo stigli, već se okupilo nekoliko šetača, a pristigli su i članovi DVD-a Jelenje. No, baš kad smo izašli iz vozila ugledao sam jednog čovjeka da je skinuo odjeću i ušao u hladnu vodu. Da sam stigao minutu ranije, sigurno tom čovjeku ne bih dospustio da krene spašavati zbog bojazni da se i njemu može nešto dogoditi. Kao instruktor ronjenja znam da tijelo gubi toplinu dvadeset i pet puta brže u hladnoj vodi, a voda je bila oko pet stupnjeva. Svašta mi je prošlo kroz glavu, ovaj čovjek što se bori za život sigurno je u vodi oko pola sata, taj čovjek ga je također krenuo spašavati pa u strahu da se i njemu nešto ne dogodi nisam dvojio, skinuo sam sa sebe odjeću i zaplivao, skromno nam je rekao spasitelj koji u tom činu ne vidi ništa čudno. Pa to mi je posao, spašavati ljudski život, dometnuo je.

Grčevito se držao

– Krenuo sam plivati, sustigao čovjeka koji je također ušao u vodu i zajedno smo došli do unesrećenog. Grčevito se držao za neku platnenu krpu, ženi na žalost nije bilo spasa. Unesrećenom su usta poplavila, ruke i noge nije osjećao, a voda je usitinu bila mrzla, ne toplija od 5 stupnjeva pa smo mladić i ja zajedno izvukli unesrećenog na obalu. Prije nego li sam zaplivao, rekao sam dečkima da spuste konope i nosila, pa smo čovjeka odmah izvukli. Ekipa Hitne medicinske pomoći već je čekala jer su u međuvremenu i oni obaviješteni o nesreći, meni su dali deku da se utoplim. Tražio sam od kolega da mi donesu ronilačko odijelo pa sam još jednom otišao do unesrećene žene i nju izvukao na kopno. Žao mi je što za ženu nismo mogli ništa učiniti, no dok smo došli do nje, ona više nije davala znakove života, prisjetio se vatrogasac neugodnih trenutaka, ali i ponovio da bi to opet napravio.

Plutajući ruksak

A u međuvremenu smo doznali i tko je taj drugi čovjek kojeg je spominjao vatrogasac Škamo. Riječ je o članu riječke stanice GSS-a, Vladimiru Paušiću. Skroman, kao i kolega mu vatrogasac, učinio bi to za svakog tko je u nevolji, a pogotovu za kolegu Musulina kojeg poznaje kao vrsnog letača i zaljubljenika u letenje, što je, priznao nam je Paušić, i on osobno.

– Što da vam kažem, nesreća ne bira. Bio sam u pričuvi, ali i na telefonu 24 sata, premda je većina naših članova bila u potražnoj akciji na Velebitu. No, kad sam čuo o čemu se radi, a bio sam možda na udaljenosti tristotinjak metara zračne linije, nisam se dvoumio, kaže Paušić.

Više u tiskanom izdanju Novog lista…