Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 7° 1
Sutra: 7° 7° 1
20. studenoga 2018.
Sinonim za obranu među Golužinim izabranicima

Jakov Gojun: Naježim se kada se sjetim dana provedenih u Rijeci

Foto: Ante Cizmic / CROPIX
Foto: Ante Cizmic / CROPIX
Autor:
Objavljeno: 24. siječanj 2015. u 10:57 2015-01-24T10:57:52+01:00

U Rijeci sam bio četiri godine i bilo mi je prekrasno. Kao drugo djetinjstvo. Ipak sam u taj grad došao mlad, prvi put sam otišao iz kuće, a ljudi su me fenomenalno dočekali. I zahvaljujem se svima koji su mi tada pomogli. Velika im hvala, u Rijeci sam se uvijek osjećao kao u svom Splitu – kaže Gojun

DOHA » Obrana je minulih dana najčešće izgovarana riječ među hrvatskim rukometašima. A sinonim za obranu među izabranicima Slavka Goluže je – Jakov Gojun. 

   – Mislim da smo ostvarili cilj, dobro smo otvorili turnir, dižemo se iz utakmice u utakmicu, stvarno igramo sve bolje i bolje. Mislim da je to definitivno protiv Makedonije izgledalo najbolje do sada. Naročito u onom trenutku kada smo krenuli nadoknađivati zaostatak od 9:5. Niti u jednom se trenutku nismo prestrašili, izgubili glavu, naprotiv, još smo više pojačali tempo. Ono što je najbitnije u ovom trenutku jest da smo svi zdravi, da se nitko nije ozlijedio i samo neka tako ostane i dalje. 

   Iako to nitko neće otvoreno priznati, što je i normalno, od trenutka kada je odrađena utakmica protiv Makedonije misli su se usmjerile na osminu finala. Naravno da je svaka dosadašnja utakmica bila važna, ali sada ipak idu najvažnije utakmice, one u kojima više nemaš pravo na pogrešku. 

   – Naravno da je tako. Razmišlja se o Brazilu. Mi smo hrvatska reprezentacija, mi znamo tko smo i što smo i u kojem god sastavu i protiv kojeg god suparnika igrali uvijek se bacamo na glavu. Dugi niz godina Hrvatska je nizala vrhunske rezultate u rukometu i mi želimo taj niz nastaviti. Gledao sam kako Brazil igra, strašno su napredovali, iznenadili su me protiv Španjolske i Slovenije. Neće nam biti lako, uvijek je teško igrati utakmice u »knock out« fazi natjecanja. Jedna greška i možeš se pakirati kući. Svjesni smo svega toga, pripremit ćemo se kao i svaki put i, vjerujem, pobijediti. 

   Obrana je forte hrvatske reprezentacije, bez odlične obrane ne bi bilo niti tako ubojite kontre i polukontre. A Gojun je zadužen upravo za – obranu. 

   – U početku je bilo malo problema, ali kako odmiče prvenstvo, postajemo sve kompaktniji i gušći u sredini, što izbornik od nas i traži. Mislim da dobro ispunjavamo zadatke. Naravno, nekad je bolje, nekad je lošije. A ja definitivno znam da može i mora još i bolje.   
  

Katar je čudo

   Ono što se Gojunu i suigračima ne bi smjelo događati je ona »crna rupa« protiv Makedonije, uvodnih petnaest minuta nakon kojih, srećom zahvaljujući odličnoj reakciji hrvatskih reprezentativaca, Makedonci ipak nisu dobili krila. 

   – To nam se ne smije događati, protiv pravih ekipa se teško vratiti ako uđeš u tako veliki minus. Treba zaista biti sto posto koncentriran, ući maksimalno kvalitetno u utakmicu, iako smo mi i protiv Makedonije ušli u utakmicu na taj način. I ipak su nam se dogodili ti propusti. No, opet, važno je i da smo pokazali da niti u tim trenucima nećemo pokleknuti, okrenuli smo utakmicu u našu korist i zasluženo pobijedili. 

   Iako stasiti Splićanin tvrdi, a čovjek najbolje zna, da se defanzivni zadaci mogu odrađivati još i bolje, zasigurno nitko ne bi imao ništa protiv niti da igra zadnje linije protiv svih idućih suparnika ostane na razini igre iz drugog poluvremena protiv Makedonije. 

   – To je definitivno točno. Kada bismo protiv svih igrali na taj način, to bi bilo odlično. Od Mirka na vratima i obrane, preko polukontre i kontre, do napada. Treba samo zadržati tu koncentraciju, vjerovati u ovo što radimo, biti složni što i jesmo, igrati jedan za drugoga i vjerujem da neće biti problema. 

   Gojun nije prvi put u Kataru, štoviše može reći da o Dohi prilično toga zna. 

   – Ovo mi je peti put da sam u Kataru. Dva puta sam s Parizom ovdje bio na pripremama, jednom s Atleticom Madrid, jednom sa Zagrebom. Što se promijenilo? Sve se promijenilo. Na svakom koraku nova zgrada, doslovno sve je u izgradnji. Nismo baš imali previše vremena za neko razgledavanje, ali bili smo malo prošetati i moram reći da je sve ovdje fenomenalno. Naročito organizacija prvenstva. Katar je čudo. Jučer smo malo prošetali po Pearlu, umjetnom otoku pokraj Dohe, popili kavicu, malo odmorili glavu. Na trenutak ti se učini da si na odmoru.   
  

Zlatan Ibrahimović

   Jakov Gojun član je PSG-a, trenutačno po imenima možda i jednog od najboljih rukometnih klubova svijeta, u kojemu sve od reda igraju itekako znani igrači. Od hrvatskih mu suigrača iz reprezentacije tu su Igor Vori i Marko Kopljar, od svjetskih rukometnih zvijezda Danac Mikkel Hansen, Francuzi Thierry Omeyer, Samuel Honrubia, Daniel Narcisse, Xavier Barachet, Luc Abalo, Srbin Mladen Bojinović, Islanđanin Robert Gunnarsson... Nikoga od njih ne treba posebno predstavljati. 

   – Ove godine igramo malo bolje nego lani, došli su nam Omeyer, Barachet i Accambray. Dobro, još uvijek malo osciliramo što ne bismo trebali s obzirom na to kakve igrače imamo, a imamo osamnaest vrhunskih grača. Međutim, u Ligi prvaka smo drugi u skupini i vjerojatno će tako ostati, u prvenstvu smo odmah iza Montpelliera. U stvari sve ide po planu i nadam se da će do kraja sezone biti dobro. I bolje. 

   Za Gojuna i ostalo pariško rukometno društvo to je praktički suživot sa Zlatanom Ibrahimovićem i ostalim nogometnim zvijezdama. Naime PSG-ov vlasnik, i rukometni i nogometni, jest Qatar Sports Investments, na čelu kojega je Nasser Ghanim Al-Khelaifi, prvi čovjek beIN Media Grupe (22 sportska kanala koja pokrivaju zbivanja na Bliskom istoku, Sjevernoj Americi, Europi i Aziji), ministar bez portfelja u katarskoj vladi i član Organizacijskog odbora Svjetskog nogometnog prvenstva 2022. godine. Nasser Ghanim Al-Khelaifi jedan je od najpoznatijih katarskih biznismena, čovjek vrlo blizak katarskom Emiru, šeiku Tamimu bin Hamadu Al-Thaniju. 

   – Ma sve to skupa je fenomenalno. I Zlatan i sve to što se zbiva u Parizu. Pariz je prije nekoliko godina bio solidan klub, ali sada su u momčad uloženi veliki novci, i nogometnu i rukometnu. Lijepo je biti dio svega toga, upoznati Zlatana i čitavu tu ekipu, velika je to sportska razina. Bili smo na nekoliko zajedničkih druženja, ručkova i večera, nekoliko smo puta bili gosti na utakmicama, kada smo ove godine osvojili Kup, zajedno smo s nogometašima izašli na Park prinčeva, a trofej je stajao na centru terena. To je bila lijepa promocija, rukomet u Parizu još nije na nekoj velikoj razini, kao što je to u Barceloni ili Kielu, još treba vremena. Ali ne sumnjam, Pariz je svjetska metropola, a klub ima vrhunsku promociju. 

   U Parizu ovaj 203 centimetra visoki Splićanin živi najljepše trenutke u karijeri. A često se, kaže, sjeti i onih početaka. Od 2004. do 2008. godine nosio je dres riječkog Zameta u koji je kao osamnaestogodišnjak došao iz matičnog mu Solina.   
  

Rijeka u srcu

   – Sjetim se riječkih dana, kako ih se ne bih sjećao. Rijeku ne mogu zaboraviti, Rijeka je moj drugi dom. I sada kada smo protiv Srbije igrali u Rijeci svi su prijatelji došli na utakmicu, svima sam se javio, sa svima sam u kontaktu. Prošlog ljeta sam bio sa suprugom u Rijeci i pokazao joj gdje sam živio. Evo, dok ovo pričam sav sam se naježio. U Rijeci sam bio četiri godine i bilo mi je prekrasno. Kao drugo djetinjstvo. Ipak sam u taj grad došao mlad, prvi put sam otišao iz kuće, a ljudi su me fenomenalno dočekali. I zahvaljujem se svima koji su mi tada pomogli. Velika im hvala, u Rijeci sam se uvijek osjećao kao u svom Splitu. 

   Rukometna uzlazna putanja upravo je krenula u Rijeci. 

   – Zamet je za mene bio velika odskočna daska. Dobro smo radili, trenirali, bilo je tu puno velikih trenera koji su s nama radili na pravi način. Netko je to uspio iskoristiti, netko nije, što je u sportu i normalno. Nakon toga sam godinu dana proveo u Sisku, gdje sam imao odličnu napadačku i obrambenu sezonu i na osnovu toga prešao u Zagreb i tako je to krenulo. 
 

  Bez obzira na to što je sada dio jednog drugog rukometnog svijeta, Jakov još uvijek prati i zbivanja u svom nekadašnjem klubu. 

   – Čujem se s Hrvatinom, Uzelcem, dečkima s kojima sam igrao. Imam osjećaj da Zametu uvijek nedostaje taj jedan mali korak. Šteta. Rukomet je u Rijeci izuzetno cijenjen sport, napravljena je i ta nova dvorana i bilo bi lijepo kada bi to bilo na jednoj malo višoj razini. No, nadam se da će se i to promijeniti – zaključit će Gojun.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka