Nakon što je smjenom Elvisa Scorije zaustavio urušavanje projekta stvaranje Miškovićeve moćne Rijeke, sportski direktor Srećko Juričić otišao je u Sloveniju po jednog trenera, Bojana Prašnikara, a doveo »rezervnu varijantu«, Matjaža Keka. Predomislio se po putu… U nekoliko dana, od Scorijine smjene do Kekova izbora, Juričić je vukao poteze koje su dovele do današnje situacije. Rijeka je šest bodova ispred Dinama nakon 14. kola HNL-a i, jedinstvenog je mišljenja cijela Hrvatska, prvi kandidat za prvaka. Bez obzira na to što će pesimisti i oni kojima ne bilo drago da se to dogodi, na stol baciti svog jokera – Zdravka Mamića. Samo se kukavice plaše svoje sjene. Rijeka igra toliko dobro da ni teza (navijača Hajduka!) da će u subotu suci navijati za Hajduk da bi profitirao Dinama – ne drži vodu. Zavist je plijesan duše. A Hajdukovcima je u ovom trenutku Rijeka veći trn (balvan!) u oku od Dinama. Razumljivo, veliki su klub sa sjajnom poviješću, veličanstvenim navijačima, ali realnost je surova – Rijeka je klub i momčad s drugog planeta. Što ne znači da će u subotu pobijediti favorit, Rijeka. Splićani sigurno neće sami skočiti na Kekov ražanj…

Srećko Juričić je devet sezona igrao u bijelom dresu. Jednu godinu je bio trener, radio je dvadeset godina na Bliskom istoku, vodio četiri reprezentacije (UAE, Oman, Bahrain i Jemen), ali ova posljednja epizoda, sportskog direktora HNK-a Rijeka, kruna mu je karijere kada je riječ o struci! Matjaž Kek postao je najdugovječniji trener Rijeke svih vremena, pretekao je Osojnaka, Skoblara i Gračana (četiri asa za sva vremena!). Od prvog dana na Kekovoj klupi je i jedan vjerni i stručni (da nije, davno bi postao povijest…) suradnik – Vjekoslav Miletić! Ekipiran je stožer suradnika, za svakoga Kek ima riječi zahvalnosti. Iako to često ne pokazuje s obzirom na to da prije svake utakmice (i treninga) navuče svoju masku. Trenerski oklop emotivne »nepristupačnosti«. Profesionalac do – boli. Obožava biciklizam. Okreće pedale i šuti kao riba. Svjestan da gdje god krenuo, uvijek je uzbrdo s vjetrom u prsima… Kad poželi malo razgovora, krene u osvajanje Učke. Novine su ga opet pune. Nakon kamenovanja, sada se svi natječu u veličanju njegova »lika i djela«.

Kek i Hajduk su kao lješnjak i žaba, koja može samo kreketati. Dobio je sve četiri posljednje utakmice s Hajdukom (tri na Poljudu), odnosno nikada nije izgubio u 14 susreta (devet pobjeda). Na radost Damira Miškovića, kojega su dan poslije ustoličenja (21. ožujka 2012.) Hajdukovci tapšali po ramenu i tješili nakon 0:3 poraza. Bila je to prva Miškovićeva utakmica uopće, ali i jedini poraz od Hajduka u 18 susreta. Sada Miškoviću, Juričiću, Manceu i Keku prijete Kos, Branco, Pušnik i Zlatko Vujović.

Nekada su Riječani skidali gaće već u Senju (putovalo se Jadranskom magistralom). Pa je tako Ivan Katalinić 1994. godine uoči uzvrata polufinala Kupa (prva je utakmica na Kantridi završila 0:0), na Poljudu poručio Juričiću neka ostavi svaku nad ispod Nehaj kule. Završilo je 3:3, Juričić je igrao finale s Dinamom Ćire Blaževića i direktora Zdravka Mamića (1:0, 0:2). Osvetio se Dinamu s Kekom deset godina kasnije (1:0, 2:0), kao sportski direktor. A sada juriš na naslov prvaka…

Prije Gračana bivšoj državi blizu je bio Skoblar. Gračana je prevario Dinamo, Skoblara Crvena zvezda…

Skoblar i Juričić igrali su zajedno u dresu Rijeke prije četrdeset godina na stadionu pored Plinare. Jurićić zadnjeg veznog, dok je Skoblar zabijao golove. Dva u pobjedi 3:1 (treći je bio Machinovo djelo). Jedan je pogodak bio za pamćenje – sa 25 metara zabio je loptu u Katalinićeve rašlje. Zlatna kopačka (44 gola 1971.) i Vitez nacionalnog reda za zasluge, u Francuskoj je još uvijek – Bog nogometni! Klanjali su mu se Francuzi za vrijeme Europskog prvenstva ove godine. Šuker je morao hodati u njegovoj sjeni. Skoblar je, stvar je ukusa, najbolji hrvatski nogometaš svih vremena!

Šukera su u Sevilli, gdje je igrao s Maradonom i Simeoneom, dočekali s ovacijama. Ustali i zapljeskali. Više nego jadnom Dinamu. Lako mu je u Sevilli, neka prošeta splitskom Rivom…