Oproštaj s Bayernom

Ivica Olić: Sada ću Wolfsburg odvesti u Ligu prvaka!

Marko Cvijanović

Odlazim iz »Bayerna«. Izabrao sam klub koji je stepenicu niže, ali klub u kojem ću imati kontinuitet. Da, »Wolfsburg« mi to može pružiti. Ljudi imaju velike planove i trenera Magatha koji ima viziju – kaže Olić



MÜNCHEN Priča ovaj put nije bila potpuna. Za pravu feštu u restoranu Schinderhannes u Hohenbrunnu nedostajalo je barem nekoliko završnih minuta na Allianz Areni u velikoj pobjedi nad »Realom« (2:1) u prvoj utakmici polufinala Lige prvaka. Jupp Heynckes se nije smilovao. 


Njemački strateg mrka pogleda iskoristio je samo jednu izmjenu, s klupe je ušao jedino Thomas Müller. Poslije utakmice mu nitko nije imao što reći. Vjerovao je u momčad i Marija Gomeza, koji je bljesnuo tek u devedesetoj. Heynckes je pogodio sto posto.


U prvim satima srijede, uz zvuke dalmatinskih šansona što je za odabrane goste birao gazda restorana Ante Tabak, Ivica Olić također nije imao što zamjeriti treneru. I jednako je uživao u pobjedi nad slavnim klubom iz Madrida.




 – Drago mi je da je ispalo kako sam i prognozirao – kaže Ivica Olić. – Govorio sam da ćemo dobiti »Real«, bez obzira na to što su razmišljanja većine ljudi u Hrvatskoj bila suprotna. Svi su mislili da će »Real« pobijediti u obje utakmice. Istina, ovo je samo prvo poluvrijeme, ali mislim da se vidjela snaga »Bayerna«. Dominirali smo skoro cijelu utakmicu, »Real« je imao svojih desetak minuta na početku drugoga poluvremena i ništa više. Prilike je uglavnom promašivao »Bayern«.


Bili smo trkački i igrački bolji od »Reala«, koji je pokazao premalo, ali ponajprije zahvaljujući našoj dobroj igri. Ovaj put je pobijedila bolja momčad. Pokazali smo da spadamo među četiri najbolje europske momčadi. I da smo stvarno veliki. A to što nisam igrao…


Moram priznati da sam očekivao takav rasplet. Dobro poznajem Heynckesa, on nije trener koji rado mijenja momčad, a i dečki su stvarno odigrali dobru utakmicu. Uostalom, Gomez zabija pogodak u 90. minuti. Kapa dolje. Trener je sve pogodio. Više od mene su bili razočarani moji navijači na tribinama, ha, ha… Ja svoju šansu vidim u uzvratnoj utakmici, mislim da će me Heynckes tamo trebati. Ljudi moji, Gomez je odigrao fenomenalnu sezonu, stvarno je u odličnoj formi i nemam se ja što ljutiti. Dapače, drago mi je i zbog njega i zbog momčadi. Pobijedili smo »Real«, to se ne događa svaki dan.    

Vraćanje filma


Misli su mu odjednom odlutale u onu čuvenu sezonu snova kada je svojim pogocima nosio »Bayern« do finala Lige prvaka na Santiago Bernabeuu. Za tjedan dana će u madridskom nogometnom hramu opet živjeti snove. Ovaj put o finalu na Allianz Areni gdje je doživio zvjezdane trenutke svoje bogate karijere.


– Rekao sam prije utakmice da ćemo pobijediti 2:1, vratio mi se film iz one sezone i očekivao sam istu utakmicu kao onda protiv »Manchester Uniteda«. Tada sam ja zabio u devedesetoj za veliku pobjedu. Evo, sav se naježim. E, sad, kao što smo onda na Old Traffordu morali ganjati pogodak da bismo prošli dalje, jednako tako i sada na Santiago Bernabeuu moramo postići pogodak da bismo se mogli nadati plasmanu u finale.


Mi smo momčad koja svakome može zabiti. Tada smo na Old Traffordu izgubili 2:3 i plasirali se u finale, dakle ipak je ovaj rezultat velik. Čovječe… Možemo postati prva momčad u povijesti koja će igrati finale Lige prvaka na svom stadionu.    

Ovaj Bayern jači


Samo… Teško je očekivati da će »Real« odigrati tako loše kao na Allianz Areni.


– Baš sam to htio reći, »Real« ne može igrati ovako loše. I zato moramo biti pravi na Santiago Bernabeuu. I još nešto. Šanse su, bez obzira na našu pobjedu, još uvijek 50:50. »Bayern« prije dvije sezone i ovaj danas? Mislim da se vidi što na golu znači Manuel Neuer, čovjek stvarno ulijeva sigurnost. Osim toga, imamo mlađe stopere, Badstuber i Boateng su u odličnoj formi. Ovaj »Bayern« je jači. Uostalom, tada su nekako konstantno bili ozlijeđeni ili Ribery ili Robben.



O izgledima Hrvatske na EP-u u Poljskoj i Ukrajini Ivica je govorio iskreno i bez dlake na jeziku, svjestan činjenice da »kockasti« nemaju pravo razmetati se nadmenim izjavama.– Velika je stvar što smo se plasirali na EURO. Moramo biti iskreni i reći da, pojedinačno gledajući, reprezentativci nisu u nekoj bajnoj formi da bismo mogli najavljivati velike stvari. Hrvatski igrači ili ne igraju ili u svojim klubovima igraju sporedne uloge. Po tom pitanju se ne možemo mjeriti sa Španjolcima i Talijanima, koji su, uzgred, svjetski prvaci! Oni imaju široku bazu klasnih igrača, a nama ako su dva ozlijeđena već imamo problema. Možemo iznenaditi i moramo vjerovati u to, ali jednako tako moramo biti realni i reći da će biti jako teško s obzirom na protivnike. Italija i Španjolska su ispred nas, ali nećemo skinuti gaće. Trebat će nam sreće i pobjeda na otvaranju protiv Irske. Ali samo uz angažman svih jedanaest igrača koji budu igrali. Ako to bude izostalo, nećemo dobiti nikoga. Ni Irsku. Međutim, osobno bih volio da napravimo rezultat i da to bude moj svojevrstan oproštaj od reprezentacije. U godinama sam kada moram razmišljati i o tome. Nikad neću odbiti reprezentaciju, igrat ću dokle god me reprezentacija bude trebala. Ako budem igrao na vrhunskoj razini, tu sam – kaže Olić.


U utorak smo vidjeli što momčadi znači Ribery u pravoj formi. Mi ćemo sigurno imati svojih prilika u Madridu, a hoće li to biti dovoljno za prolaz u finale, vidjet ćemo vrlo skoro. Nama sigurno u prilog ide činjenica da će »Real« u subotu igrati tešku utakmicu s »Barcelonom« na Camp Nou.


Ola je otkrio i jednu »ekskluzivu« iz svlačionice neposredno uoči početka utakmice, a tiče se trenerova govora.


– Heynckes nam je rekao nešto što mnogi nismo znali. »Bayern« i »Real« su do ove utakmice sedam puta u povijesti igrali u Münchenu, a mi smo pobijedili šest utakmica i jednu odigrali neriješeno. Dakle, ovo je sedma pobjeda u osmoj međusobnoj utakmici u Münchenu. To je jedno. Rekao nam je i to da on kao trener »Tenerifa« i »Athletic Bilbaoa« nikad od »Reala« nije izgubio domaću utakmicu. A jedan podatak kaže da smo od 22 utakmice na Allianz Areni u Ligi prvaka izgubili samo jednu i dvije igrali neriješeno.


Dakle, statistika je, hoćeš, nećeš, uoči utakmice bila na našoj strani. I ostala na našoj strani poslije utakmice.    

Rastanak


Moralo je na red doći i neizbježno pitanje o konačnom rastanku od Münchena, Ottobruna, Hohenbrunna, neponovljivih druženja u Antinom restoranu, žestokih partija tenisa s Danijelom Pranjićem na obližnjim zemljanim terenima… Konačno je stigla i ta rečenica.


– Odlazim iz »Bayerna«, odlučio sam. Bez obzira na to što još uvijek imam otvorenom mogućnost da ostanem. Da imam manje godina, čekao bih svoju priliku. Ovako… Neće ići. Želim i ja svake nedjelje biti umoran od utakmice. Jedno je trenirati i čekati priliku, a sasvim nešto drugo stalno biti protagonist, živjeti u žiži. Osjećam se odlično i želim još barem dvije godine igrati na vrhunskoj razini. Zato sam izabrao klub koji je stepenicu niže od »Bayerna«, ali klub u kojem ću imati kontinuitet.


Da, »Wolfsburg« je klub koji mi to može pružiti. Ljudi imaju velike planove i trenera Felixa Magatha koji ima viziju. Liga prvaka? »Wolfsburg« sada nije u Ligi prvaka, ali bit će uskoro… Ako nitko drugi, ja ću ga uvesti u Ligu prvaka, ha, ha… Istina je, nije lako otići iz »Bayerna«.


eki su mi rekli da je bolje biti navijač »Bayerna« nego igrač »Wolfsburga«, ha, ha… Brat mi je rekao: »Iva, gdje ćeš ti iz Bayerna, jesi poludio?«. Sinovi su me, kad sam presjekao, gledali razrogačenih očiju i govorili mi: »Tata, jesi li ti normalan da ideš iz Bayerna«. Ja, međutim, nikad nisam razmišljao na takav način. Meni neće biti problem otići iz »Bayerna« u »Wolfsburg«, meni bi veći problem bio ostati u »Bayernu« i sjediti na klupi. Takav sam.


Jer, koliko god »Bayern« bio velik klub, ja bih bio nesretan kad ne bih igrao. Bio sam ovdje i napravio velike stvari. Nikad nisam želio igrati sporedne uloge, tako će biti i sada. Bez obzira što se radi o »Bayernu«.


Ispalo je da je ovo oproštajni intervju iz Münchena, ali Ola, onakakv kakav je uvijek i bio, nije želio ni čuti.


– Ajde da se mi vidimo ovdje 19. svibnja pa da onda stavimo točku, ha, ha, ha…