RIJEKA » Prosječni navijač »Rijeke« teško se mirio s činjenicom da je u noći drugog uzastopnog plasmana u Europsku ligu momčad ostala bez kapetana Josipa Brezovca, koji je kao jedan od najboljih igrača na početku sezone napustio Kantridu. Još teže su prihvatili činjenicu da Brezovec odlazi u »Speziju«, zbog čega su odmah počela neprovjerena naklapanja o hijerarhiji i (ne)jednakostima među klubovima pod »pokroviteljstvom« Gabrielea Volpija.

  – Dolazak Brezovca u »Speziju« bila je njegova želja, htio se okušati u inozemstvu, a »Spezia« je zbog postojećih odnosa bila logičan izbor. Što se »Rijeke« tiče, drago mi je da je struka na čelu s Matjažom Kekom pronašla alternativu. Mislim da nije bilo razloga stvarati polemike oko Brezovčeva odlaska u »Speziju« u povjesnom trenutku za »Rijeku«, ali i za »Speziju«. Jer… Kad jedan Hrvat uloži novce i vodi klub u Italiji i to klub jako dobro funkcionira, onda je to također velika stvar. Koliko god Gabriele Volpi bio involviran – kaže Igor Budan, pomoćnik sportskog direktora »Spezije«, kojemu se kosa na glavi diže od usporedbi »Spezije« i »Rijeke«.

 

 Sjajni odnosi

– Te priče tko je iznad, a tko ispod, tko je bolji, a tko lošiji su bezpredmetne. »Rijeka« i »Spezia« se ne mogu uspoređivati, jer su to dvije odvojene priče s različitim kontekstima, jednako tako pitati se bi li »Rijeka« u međusobnom susretu pobijedila »Speziju« ili bi »Spezia« pobijedila »Rijeku«. Pričamo o dvije države i sasvim drukčije politike klubova, jedna država ima 60 milijuna stanovnika, a druga stanovnika kao Sicilija. Netko bi mogao govoriti na način da u Prvoj HNL igraju tri jaka kluba, što znači da imaš šest jakih utakmica godišnje ili govoriti o tome da »Rijeka« radi momčad od trideset igrača samo zbog »Seville«, »Feyenoorda« i »Standarda«… Krivo je razmišljati na takav način. Uostalom, odnosni nas u »Speziji« i ljudi iz »Rijeke« su zaista fenomenalni. Ja se, konkretno, svakodnevno čujem s Ivanom Manceom i Srećkom Juričićem, s predsjednikom Damirom Miškovićem da i ne govorim. Nadopunjujemo jedni druge savjetima, razmišljanjima, idejama, iskustvom… Svaki naš međusobni razgovor je vrlo konstruktivan. Koliko je god nama drago da je »Rijeka« ostvarila lijepe uspjehe, toliko je njima stalo da »Spezia« napravi dobar rezultat u talijanskim okvirima.

  A dobar rezultat »Spezije« je…

  – Stabilizaciju kluba. U redu, činjenica da je »Spezia« u odnosu na prošlu sezonu smanjila budžet za skoro pedeset posto, ali smatram da smo jedan cilj ispunili. Mislim da je momčad približno kvalitetna kao i prošle sezone. Svi bismo mi htjeli da »Spezia« bude prva, ali moramo biti realni. Teško je u kratkom razdoblju okupiti dobru momčad, spojiti dvije kulture i dva svijeta, talijanski i hrvatski, dva različita razmišljanja i poimanja nogometa. Sretan sam da dobro plivam između svega toga i da smo uspjeli napraviti početnu bazu.

 

 Dio priče

Igor Budan svoje je nogometno ime izgradio u Italiji. Kao igrač je imao priliku vratiti se »Rijeci«, ali to se nije dogodilo. Karijeru sportskog djelatnika počeo je u »Palermu«, a nastavio u »Speziji« zbog čega se opet mora susretati s pitanjima o povratku Kantridi.

  – Iskreno, ne razmišljam o »Rijeci«, iako u nogometu važi ona poslovica »Nikad ne reci nikad«. Ne razmišljam dugoročno, živim za projekt od utakmice do utakmice. Projekt od sedam dana u tjednu. Kad imaš ispod sebe trideset igrača i još dvadeset ljudi u klubu, onda je nemoguće razmišljati dugoročno. Tim više što pobjeda ili poraz momčadi bitno mijenjaju situaciju. Uostalom, kad sam prihvaćao ovu funkciju Damir Mišković mi je ponudio dvogodišnji ugovor. Odbio sam, rekao sam da ću potpisati ugovor na godinu dana, poslije koje ćemo povući crtu i vidjeti gdje smo. Jednom sam ga, prije tri godine odbio kad mi je ponudio povratak kući. Ovaj put nisam i drago mi je da nisam. Drago mi je da sam dio ove priče.