Hrvaska je ekspedicija već odavno s Olimpijskog stadiona krenula autobusom prema zračnoj luci dok je u restoranu hotela Opera odabrano društvo nazdravljalo velikoj pobjedi nad Ukrajinom koja je posrnulu momčad vratila u život. Nisu se štedjeli konobari i glasnice, veselo ozračje potrajalo je do ranih jutarnjih sati… U jednom trenutku junak hrvatske pobjede nad Ukrajincima, Andrej Kramarić, poveo je pjesmu Saše Matića »Kralj izgubljenih stvari«….

– Lovren je bio zadužen za dobro raploženje, on je bio DJ, ha, ha, ha… To je bio njegov izbor, a mi drugi smo prihvatili, nije nam bio stran repertoar, ha, ha, ha… Malo smo se opustili, trebalo nam je to poslije ovako važne utakmice, tijekom koje smo se potrošili fizički i psihički – kaže Andrej Kramarić, koji je u Kijevu postigao jedne od najvažnijih golova u karijeri.

– Za onaj prvi stižu pohvale sa svih strana, kod onog drugog se trebalo naći na pravom mjestu, jer je Raketina asistencija stvarno vila vrhunska. Ne znam koji mi je draži, oba su bila podjednako bitna. Prvi nas je usmjerio prema pobjedi, drugi donio olakšanje, jer smo onda bili puno bliže uspjehu. Čestitke? Uf, stižu sa svih strana, većinu još nisam pregledao, nisam stigao koliko ih ima. Lijep je osjećaj zabiti tako važne golove za svoju reprezentaciju pred sedamdeset tisuća napaljenih domaćih navijača. Taj muk na tribinama je bio najbolji pokazatelj važnosti mojih golova. A kome posvjećujem golove? Svojoj obitelji koja je uvijek bila i bit će uz mene.

Prava Hrvatska

Otac Josip na Rujevici je bio silno nesretan zvižducima razočaranih navijača, koji su, razumljivo, očekivali puno više od mršava remija protiv slabašne Finske.

– Najveća je žalost vidjeti podijeljene hrvatske navijače, iako shvaćam da je narod bio razočaran lošim rezultatom protiv Finske. Nadam se da smo ovom pobjedom u Kijevu vratili ljudima vjeru u hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Poručujem navijačima da ćemo u dodatnim kvalifikacijama biti na očekivanoj razini, budite sigurni da ih nećemo razočarati.

U prvom poluvremenu nije bio u prilikama, bio je zaokupljen obrambenim zadaćama, u nastavku je te dužnosti preuzeo Mandžukić, a Kramarić eksplodirao u ukrajinskom šesnaestercu.

– Svi smo imali obrambene zadatke i dobro smo to radili. Sve što smo se dogovorili u svlačionici sproveli smo u djelo na terenu. Novi izbornik je do tančina isplanirao utakmicu, momčad je odigrala zrelo, taktički beaprijekorno, smireno od prve do zadnje minute, strpljivo, bez srljanja. Svaka čast svima.

Hrvatska se ovoga puta nakon vodstva nije povukla kao protiv Finske, do kraja susreta je rasla, postala još bolja i agresivnija…

– To je prava Hrvatska. Ne znam, nitko od nas ne zna što se to dogodilo protiv Finske, zašto smo se tako povukli i primili taj gol. Sada smo pokazali svoje pravo lice, svima dokazali da možemo pobjeđivati i pod pritiskom. Kažem, ništa još nije gotovo, mi moramo i u dodatnim kvalifikacijama biti pravi. To je najbitnije. Hrvatska mora ići na Svjetsko prvenstvo u Rusiju.

Pravi izazovi slijede

Novi izbornik Zlatko Dalić ostavio je na igrače vrlo pozitivne dojmove.

– Vrlo je studiozno pristupio ovoj utakmici, isplanirao je sve, radio neke rošade dok je utakmica trajala. Najvažnije je da ga je momčad maksimalno slijedila, pridržavali smo se svih njegovih zamisli. Hoće li i dalje ostati s nama? Osobno se time ne zamaram. Meni je svejedno, svi mi igramo za Hrvatsku, ne razmišljamo o tome tko nas vodi, tko je izbornik. Takve stvari ne ovise o nama, niti se igrači miješaju u takva pitanja. Mi igramo, dajemo sve od sebe, a ovo je pitanje za nekog drugog.

Koliko si god hrvatski igrači dali oduška poslije vrijedne pobjede, svi su od reda svjesni činjenice da još ništa nije gotovo. »Kockaste« čekaju dvije utakmice dodatnih kvalifikacija u kojima moraju izboriti nastup u Rusiji.

– Naravno da ništa nismo napravili, tek nas čekaju pravi izazovi, ali ovo je utakmica koja nam daje za pravo vjerovati u konačni cilj. Ovo je pokazatelj kako trebamo igrati u play-offu. Dobro je što smo nositelji, ali moramo ozbiljno shvatiti bilo kojeg protivnika. Utakmica s Finskom pravi je pokazatelj da danas protiv svakoga moraš dati sto posto za pobjedu. Koga bismo željeli u dodatnim kvalifikacijama? Nismo se i ne želimo se baviti time, moramo vjerovati u sebe i svoje mogućnosti. Ako budemo na razini kao i u susretu s Ukrajinom, uspjeh ne bi trebao izostati.

Utakmica karijere

Adrej je u Kijevu odigrao 25. utakmicu u kockastom dresu, ali još jednom nije upisao punu minutažu. U redu, zamjena protiv Ukrajine dogodila se samo da bi dobio ovacije hrvatskih navijača. Svih devedeset minuta na terenu je proveo samo u prijateljskim susretima protiv Cipra i Estonije.

– Znam za taj podatak i nije da mi baš ne smeta. Želim igrati što više, želim pomagati ovoj reprezentaciji. Uvijek vjerujem u sebe, mislim da ovoj momčadi mogu dati puno više. Evo, ovo je bila moja reprezentativna utakmica karijere, naravno da sam se danas probudio u nešto drukčijem raspoloženju. Presretan sam, ne smijem stati, trebam za Hrvatsku zabijati i dalje. Kažem, sada se osjećam odlično, imam samopouzdanja, konačno sam bio i čovjek odluke u reprezentaciji. To je čudesan osjećaj.

Kad je već krenuo, neka njegovi golovi odvedu »kockaste« u Rusiju…

– Daj Bože!

Kijevski »kralj izgubljenih stvari« pronašao je izlaz u jeku izgubljene forme momčadi koja je na kraju kvalifikacija zašla u slijepu ulicu i riskirala da jedna velika generacija hrvatskoga nogometa preko noći ode u zaborav. Krama nije dao. Dobro da nije.