Bilo je časno živjeti s Trećim

Šoša više nije glavni urednik Trećeg: Razbijeno zrcalo moderne i progresivne Hrvatske

Siniša Pavić



Koliko god to bilo protivno onom što nalažu stroge novinarske forme i koliko god urednici to ne voljeli, ovaj tekst ne može početi drugačije nego priznanjem: autor ovog teksta je naivac i diletant, lako moguće jalnuški! A kad si naivac i diletant onda i nije čudo da koji dan prije 8. ožujka s veseljem proučavaš obavijest kako na HRT3 samo što nije startalo »Treće proljeće«. Jest, HRT su već dobrano zahvatile promjene, nova metla mete redom sve pazeći da ne ostane ništa iz prošlog sistema, ali neće valjda dirati i Treći i njegova glavnog urednika Deana Šošu! Same poslastice


Zašto bi kad evo i »Treće proljeće« donosi sve same poslastice, sve drage neke uratke što su domaćeg uma djelo, sve neke formate za koje drugi programi i televizije nemaju razumijevanja, sve neke teme koje više ne stanu(ju) nigdje, od animiranog filma i povijesti, do teorije glazbe i književnosti. Što bi smjenjivali urednika koji je Trojku praktički podigao na noge i učinio je prepoznatljivom i dragom, posve nalik onome što u bijelom svijetu čuvaju kao malo vode na dlanu, taman da s veseljem možemo i mi reći da mi imamo neki naš ARTE. Ajde, možda je ideološki čovjek mrvu ljevije nego li ekipa koja je uređivala Studio 4, ili pak članstvo Domoljubne koalicije, ali k’o da je to bitno dok Bergmana gledaš!? I s kim ćeš na koncu mijenjati čovjeka koji je nove fromate ovako najavljuje: »Proljeće na HRT3 počinje malo ranije no u realnom svijetu, no moramo se programski prilagođavati globalnom zatopljenju, kad ga već stalno najavljujemo. Ponosan sam na brojne projekte koji kreću i one koji su tek u pripremi, kako vlastite produkcije, tako i one odabrane na javnim pozivima. Nastojat ćemo i dalje otkupljivati ‘male’ i ‘neobične’ stvari za koje dugo godina nije bilo mjesta na ekranima, poručujući kreativcima raznih vrsta ‘televizija pripada Vama a na nama’«.


Kako ćeš i zašto ćeš sada mijenjati koncepciju Trećeg, odjenuti ga silom u strogi nacionalni lajbek, sada kad smo navikli da od sve te dnevnopoličtke elite možemo pobjeći tamo gdje su filmski klasici, gdje je Šahovski komentar, Symposium valjda jedina emisja o filozofiji ikad u nas snimljena, tamo gdje je Knjaz koji tjera vatrogasce i trudnice, umirovljenike i djecu da čitaju klasike, gdje Jelena Jindra maestralno vodi Treću stranu, gdje je Treći element koji zbori o znanosti i Treća povijest, tamo gdje Peti dan u kojem za stolom sjede i Dean Duda i Nino Raspudić, a da se za vrat ne hvataju, tamo gdje je Borgen i Dekalog, tamo gdje su Kaurismaki, Jarmusch, Wilder, Ford…. No, autor ovog teksta je, kao što već rekosmo, naivac i diletant, vječni ponavljač koji nikako da shvati da je povijest učiteljica života i da se vazda ponavlja.  




Promjenom prisavske vlasti obruč oko Trećeg se svakim danom stezao više. Siniša Kovačić je v.d. glavnog ravnatelja, Jozo Barišić postaje v.d. ravnatelja programa, nove čelnike dobiva i Informativna redakcija, pa Prvi program HRT-a, mijenjanju se ravnatelji, zabranjuje ulaz onima koji su na ugovor zaposleni za Radmana, slaže kadrovska križaljka od ljudi koji će unisono disati i isto misliti. Vesna Karuza Podgorelec urednica Drugog i Dean Šoša urednik Trećeg nisu ni imali što nego unaprijed spakirati stvari u kartonske kutije i čekati da i na njih dođe red. Samo su naivci i diletanti mislili da granica može biti povučena baš tu na Trećam, tamo gdje je pametan i obrazovan neki svijet što ga je baš Treći učinio vidljivima, pa makar bilo samo iluzije radi da ova zemlja ima svoje pametnije i ljepše, tolerantnije lice. Uostalom, jedino je Šoša uz Maju Sever, onaj u čiju su se obranu digli oni kojima su s ekrana ponajprije obraća. 


Glas kulturnjaka


Pa dok su Maji Sevar podršku zbog smjene s mjesta šefice redakcije Hrvatske uživo dale sve udruge redom, od invalida do radnica Kamenskog, u obranu Šoše su stali kulturnjaci. – Prema dosadašnjim reakcijama stručne javnosti i mnogim provedenim anketama među kulturnim i javnim djelatnicima, osnivanje Trećeg programa Hrvatske radiotelevizije ocjenjivano je proteklih godina kao jedan od najvažnijih kulturnih događaja u našoj zemlji. Od pokretanja 2012., Treći program HRT-a pokazao je na primjeru kako bi trebao izgledati program javne televizije: depolitiziran, informativan i edukativan, usmjeren podjednako na audiovizualnu i općenito kulturnu baštinu kao i na suvremeno umjetničko stvaralaštvo, namijenjen svim naraštajima i otvoren ljudima svih svjetonazora. Zahvaljujući izvrsnom programiranju, Treći program HRT-a vratio je na javnu televiziju ono što joj je godinama nedostajalo – kaže se tako u pismu podrške Hrvatskog društva filmskih kritičara na čelu s Dianom Nenadić.


– Iz naše vizure Treći televizijski program najreprezentativnije je zrcalo moderne i progresivne Hrvatske i neprocjenjiv zamašnjak kulturnoj i kreativnoj produkciji. Zamijeniti njegovog pokretača i urednika Deana Šošu bilo kim drugim nije ništa drugo do osvetnička egzekucija demokratskim sredstvima. S čela udruženja HNIP nedavno ste poručili: »Umjetnost se je mahom zatvorila u avangardno elitistički rezervat za malobrojnu publiku istomišljenika te promovira ružnoću i destrukciju umjesto klasičnih i trajnih vrijednosti istine, ljepote i dobra.« Kako se istim idejama o umjetnosti vodila i Nacionalsocijalistička stranka u Njemačkoj 1933. sa zebnjom promatramo Vaše prve poteze i odluke na čelu predsjednika Uprave HRT-a – stoji u otvorenom pismu inicijative Kulturnjaci 2016, upućenom v.d. Siniši Kovačiću.


– Treći program sustavno predstavlja filmske klasike, te tako pridonosi razvoju filmske kulture gledatelja. Zbog svega toga, a ne sporeći pravo HRT-u da autonomno vodi kadrovsku politiku, želimo upozoriti da je Treći program jedinstvena vrijednost hrvatske kulture, televizijski program kakvog nema u širokom krugu nama susjednih zemalja. Upravo po postojanju takvog javnog programa, jedinstveni smo – i u stručnim krugovima to nerijetko s ponosom ističemo – istaknuo je u pismu Danilo Šerbedžija, predsjednik Društva hrvatskih filmskih redatelja.– Nego što će nego Danilo braniti Deana – napisao je anoniman netko u komentarima podno pisma filmskih redatelja. Premda i ne vrijedi na takve tratiti vremena i trude, evo profesionalom mrzitelju ipak podatka da je kompletna obitelj Deana Šoše rodom iz Kruševa, istog onog mjestašca na tvrdom kamenu iz kojeg je primjerice i prvi potpredsjednik hrvatske vlade Tomislav Karamarko. 


Ministar bez komentara


Uglavnom, dok su na Prisavlju kućni prijatelji i prijateljice jedni drugima davali šta otkaze, šta namještenja, a informativni program krupnim i ubrzanim koracima gazio u domoljubnom taktu, Trojka je jošte živjela. Kako i ne bi, mislio je onaj naivac i diletant, kad tu nema baš ništa sporno. Zašto mijenjati koncept koji iz godine u godinu ima sve više fanova: 2012. share 1.1 posto, 2013. 1.4 posto, 2014 1.7 posto, 2015. 1.9 posto, 2016. 2.3 posto. Ili, dosegom ilustrirano: 2012. godina 15.1 posto, 2013. 16.7 posto, 2014. 16.7 posto, 2015. 17.4 posto, 2016. 21.2 posto. Prevedeno, najgledaniji je to kulturni televizijski kanal u Europi. Ili, zašto mijenjati i koncept i urednika koji uspijeva skrpati valjan program s nikakvim i sve manjim budžetom. Lani, kako se neslužbeno doznaje, oko 12 milijuna kuna, ove godine skoro dva milijuna kuna manje. A kuća na mjesec barata s milijardu i tristo milijuna kuna! Pa radije mu dajte koji milijun više, jer vas i opet neće košatati ništa! Na koncu, hvata se za slamčicu naivac i diletant, ne bi li bilo baš zgodno da ova vlast makar da neki privid normalnosti tako što će ostaviti na životu program koji će ionako za vazda ostati utočište malenom postotku ljudi, jer tako to i u svijetu funkcionira s programima specijaliziranim za kulturu! Jest, priča se da ministar kulture Zlatko Hasanbegović ne voli Treći program Hrvatskog radija, zna se da je u intervju Glasu Koncila danom u siječnju, zabrinut zbog »jugoslavenstva« i »neotitoizma« udario po Trećem radijskom kazavši, vrag će ga znati zašto, da se tamo događa postmoderna, neojugoslavenska dekonstrukcija i rastakanje hrvatskoga nacionalnog i kulturnog identiteta, pa još novcem hrvatskih poreznih obveznika, ali televizijski Treći navodno voli. Što o Trećem misli, što misli o smjenjivanju Šoše, pokušali smo pitati. I dobili smo odgovor koji podsjeća da prema članku 21. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji, Glavni ravnatelj Hrvatske radiotelevizije upravlja Hrvatskom radiotelevizijom i vodi njeno poslovanje, te između ostaloga, imenuje i razrješava glavne urednike na Hrvatskoj radioteleviziji. »Ministarstvo kulture na taj postupak nema utjecaja«, poručuje se. Mogla bi to, misli onaj naivac i diletant, možda biti i dobra vijest, makar za Treći radijski.  


Crni petak


Naivac i diletant nije, međutim, shvatio svu ozbiljnost situacije niti onda kad je čistku na HRT-u eksplicitno u Saboru najavila Ljubica Ambrušec, zastupnica MOST-a, načelnica općine Gradec. Bio je to govor a manifest, onaj u kojem je otvoreno rečeno da treba smijeniti sve Radmanove urednike, onaj u kojem se reemitiranje programa izgovara reenimiranje, onaj koji je  mudrom čovjeku morao kazivati da tu ni za kulturu kako je vidi Treći neće biti mjesta. Ali… 


Petak, je, nije 13., no jest prilično crn. Dean Šoša je smijenjen. Novi urednik HRT3 je Krešimir Čokolić. Lako za Šošu, ali što očekivati od urednika čije su reference za vođenje kanala koji zbori o kulturi u najširem smislu, ponajprije ove: »Predsjednik Franjo Tuđman – stvaranje Hrvatske države«, »Zločini komunizma u Hrvatskoj« i »Hrvatska u I. svjetskom ratu«. Mogu li ovim dokumentarističkim ostvarenjima uz bok stati Kaurismaki, Jarmusch, Wilder, Ford!? Hoće li to itko gledati!? Dok je u Šoše bilo na Trećem je bilo prostora za sve i svakog, od ljudi do tema, a sada se nekako teško čini mogućim da će i ubuduće na Trećem govoriti ljudstvo poput znanstvenika Antonia Šibera koji se ne libi u Petom danu kazati da je domoljublje čarobna neka riječ, k’o abrakadarbra, zahvaljujući kojoj se može sve, recimo postati preko noći stručnjak, pače ministar. Nešto što je polako a sigurno bivalo projekt kojeg se ne moramo sramiti, projekt koji obrazuje, projekt koji kazuje da nije sve u ustašama i partizanima, baš kao i to da kultura nije i ne mora biti dosadna, odlazi u prošlost. Lijepo veli Jurica Pavičić, bilo je časno živjeti s Trećim. Obraniti ga, na žalost, nema tko. Možda su te vražje društvene mreže ubile sve, podarivši nam niškorisnu iluziju i prostor da svu svoju frustraciju ispucamo kroz statuse i lajkove, dok se rigidno valja ulicama. 


Erotski format


Dean Šoša više nije glavni urednik Trećeg programa HRT-a. Potpisniku ovog teksta ostaje tek još jednom priznati da je diletant i naivac. Ostaje i potreba da se izrazi žal zbog činjenice da Šoša nije stigao učiniti obećano i ovom narodu podariti erotski format. Takvi smo, naime, da je pristiglo malo ponuda i da su redom bile manjkave, što također ilustrira dokle smo dotjerali. A ostaje još i malo prostora za konstataciju kako je besmisleno sve u zemlji u kojoj urednik programa za kulturu više neće biti onaj koji nema problem iskreno priznati da je od najboljeg filma na svijetu, uvijek bolja i najlošija nogometna utakmica! Umjesto sitnog kulturnog veza a la Neymar – Suarez – Messi, eto nama zločina komunizma. Umjesto proljeća, eto nas tu negdje cca. i oko trećeg stoljeća.