Suvremeni primjeri iz Europe i svijeta jasno kažu da postoji niz načina da se najugroženije obešteti: novcem, godišnjim odmorom, uslugom... Jer ne zaboravimo, u slučaju Ritma s mora radi se o tri dana godišnje
Mogao je to biti početak jednog divnog prijateljstva muzike, umjetnosti, kulture, ekologije i ljudi, ali na kraju je ispalo mjesto razdora i nerazumijevanja urbanosti. Festival Ritam s mora, koji se prošle godine prvi put održao na plaži Grčevo na riječkim Pećinama i svojim shvaćanjem suvremenog festivala oduševio brojne poklonike festivalskih događanja, kapitulirao je pred lokalnim stanarima koji su složili niz primjedbi na njegovo održavanje.
Buka i vibracije, sanitarni problemi, pitanje sigurnosti, čak i inzistiranje na pomoru riba, odnosno nepriznavanje kulturnog aspekta manifestaciji bili su glavni argumenti, a u kratkim pregovorima strane se nisu uspjele dogovoriti. Iako su organizatori događanja iz Udruge Pajol imali sve potrebne dozvole, određenu podršku Grada, ali i policije, odlučili su da suživot sa susjedima nije ostvaren te su ogorčeni otkazali festival.
Užarene mreže
Događanja nakon toga mogla su se pretpostaviti. Da je samo mali postotak od tisuća prošlogodišnjih posjetitelja reagirao negativno, ti bi se stanari mogli osjetiti ugroženo. Društvene mreže su se užarile od komentara i stvorena je opća klima ljutnje zbog još jedne pobjede malograđanštine i nazadnjaštva. No problem je bio što je javnost ostala uskraćena za tumačenja pobunjenika, pa smo to u Novom listu pokušali ispraviti tako što smo organizirali sastanak s njima.
Na sastanku je utvrđeno da stanara nema sedmero, kako se u početku činilo, nego ih je došlo četrnaestero te su se identificirali kao predstavnici stanara zgrada u susjedstvu plaže Grčevo. Iskoristili su priliku da pojasne svoje stavove, no i dalje se ono što je iz toga proizišlo može nazvati samo nerazumijevanjem urbanosti, a vjerojatno i generacijskom netrpeljivosti.
Slijepa pravila
Naravno da su sigurnost, pa onda i buka i vibracije, onečišćenje i sl. važne teme, no u našem urbanom svijetu koji teži uređenju postoje službe koje se time bave. Jedan je gospodin počeo citirati Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira, ne razumjevši našu napomenu da su za provođenje zakona zadužene institucije i ovlaštene službene osobe, a ne susjedi. Ako je, dakle, Grad izdao dozvole, ako je to učinila i policija, ako je sve po propisima, onda preostaje jedino propise provoditi i inzistirati da se poštuju stavke potpisanih ugovora.
Strah od novog
A propisi su se u slučaju Ritma s mora u najvećem dijelu poštovali, što pokazuju razna policijska i ina izvješća. Bilo je propusta u organizaciji, no organizatorima se htjelo o tome razgovarati sa susjedima. Oni su pak imali svoj unaprijed formiran stav.
Pitanje urbanosti i suživota
Zato što je to pitanje urbanosti i suživota i zato što se javnosti hoće čuti i druga strana priče, svih onih preostalih stanara Pećina koji se možda ne slažu sa stavovima četrnaestero njihovih (samozvanih) predstavnika. Uostalom tako se i njih četrnaestero osjećalo dok ih nitko iz medija nije kontaktirao i upitao za mišljenje, već samo posredno prenosio njihove stavove.
Ako pak referendum ne bude proveden, koliko god se susjedi trudili objašnjavati, ostat će gorak okus talačke krize tisuća i tisuća ljudi od malog broja uplašene, vremešne četrnaestorke koja svojim malograđanskim stavovima koči urbani razvoj jednog dijela grada.
