U prvom razredu čabarske gimnazije bavljenje glazbom za Matea je postalo vrlo ozbiljno
S nepunih godinu dana on je lupao po loncima, poklopcima, plastičnim kantama i kutijama, a moja mama napravila mu je od kutije praška Faks Helizim »harmoniku« koju je »svirao« pun volje, ispričala nam je Mateova mama Laura
GEROVO U prvom sam razredu htio svirati gitaru, ali sam prekinuo jer sam morao putovati u Delnice. Zatim sam se u trećem razredu opet sjetio da bih htio svirati. Moja mama kaže da ni sam ne znam što bih. I tako je morala kupiti sintesajzer. Obožavam trčati pa sam u tome osvojio dvije zlatne medalje. Imam dva velika psa, dva mala šteneta i mačku. Ponekad ni sam ne znam što ću s njima. Ja sam običan dječak, kao i moji prijatelji, ali me to čini drugačijim – napisao je 26. veljače 2003. u tekstu »Zašto sam drugačiji« tada desetogodišnji Mateo Resman, simpatični dečko iz Gerova koji posljednjih nekoliko vikenda oduševljava brojne ljubitelje glazbe svojim nastupima u HTV-ovom showu » The Voice«.
Mateo danas nastupa u finalu tog velikog natjecanja i sigurno je da će svoj glas za njega dati mnogi Gorani, Primorci i ostali stanovnici Primorsko-goranske županije, ali i mnogi drugi koje je do sada privukao svojim nastupima i spontanošću. No, kakav je Mateo, gdje je to odrastao i kako je postao tako dobar pjevač saznali smo posjetivši njegov obiteljski dom gdje su nas dočekali njegova mama Laura i djed Ivan Garo.
Sklonost ka glazbi i pjesmi Mateo je, kaže Laura Turk Resman, odgojiteljica i ravnateljica Dječjeg vrtića »Bubamara« Čabar, iskazivao od najranijih dana života.
Ja to ne gledam kao na natjecanje, već kao na priliku da puno toga naučim i da se čuje za naš bend, puno nam je puta rekao Mateo, kaže nam Laura dodajući da su Striptones snimili demo album s 11 autorskih pjesama od kojih je devet na engleskom, a dvije na hrvatskom jeziku. Dečki sviraju čvrsti pop rock i alter rock, a iza sebe imaju već podosta nastupa na području Gorskog kotara pri čemu su jako zahvalni Rikiju iz La Miragea koji im je omogućio prve nastupe. Nakon Gerova svirali u i u Tršću, Ravnoj Gori, Ogulinu, Delnicama, Skradu, Lokvama… Sad bi se ta lista mogla i proširiti! Striptones su tu!
Trud, upornost i ljubav
Mateo je gimnaziju polazio u Čabru i tada se to okretanje glazbi još više intenziviralo pa je upisao vokalnu školu kod Olje Dešića u Rijeci, a budući da je bio skloniji rock izrazu Olja mu je preporučio rad sa Žanilom Tatajem Žakom kod kojeg je proveo pune četiri godine učeći i nastupajući ponedjeljkom u Tunelu.
– Koliko je to ozbiljno vidjela sam po tome da je pod svaku cijenu želio ići na svaku probu, a jednom prigodom naišli smo na takve snježne nanose da smo jedva uspjeli doći iz Rijeke kući. Uz te probe on je stalno dodatno radio u garaži i to ne samo vježbao, već i pisao pjesme, skladao, radio aranžmane, a grupa Uspide Down promijenila je sastav i naziv i kao Striptones snimili su demo album s 11 pjesama. Znam da su izludjeli susjede jer je i nama neki put bilo prebučno, ali im treba čestitati na trudu, upornosti i ljubavi, a ovaj njegov uspjeh na jedan je način ne samo nagrada za njihov trud, već i zahvala susjedima i svima koji su slušali njihove probe, govori Laura.
Uz glazbu pamti i bezbroj drugih neobičnih zgoda iz Mateova djetinjstva.
Jako je volio i voli životinje. Po pet mačaka i pasa je znalo biti u kući i oko nje, jednom smo čak iz Slavonije morali nabaviti zeca, a svi se sjećamo šoka kad mu je pas zadavio zamorca. Drugi put smo morali udomiti divlju mačku iz šume, a dok je išao u vrtić spasio je, baš dok je išao prema vrtiću, jednog psića iz potoka. Budući da zakasnio u vrtić nije se vratio kući nego je pozvonio susjedu, striku Leonu na vrata i zamolio ga da mu pričuva psića. I potom je zaista pri povratku iz vrtića došao po psića, prisjeća se Laura.
Da – to je moje!
– Najvažnije je ostati svoj i ne gubiti volju ili ostavljati snove zbog tuđeg mišljenja. U posljednje vrijeme počeo sam se ozbiljnije baviti glazbom i pisati pjesme za bend kako bih jednom mogao reći »Da – to je moje!« i biti zadovoljan sobom i onime što radim. Istina je da to traži puno odricanja, upornosti i rada na sebi, ali se na kraju možda sve to jednog dana vrati u dobrom smislu, napisao je Mateo Resman u trećem razredu gimnazije u Čabru. Bilo je to pred 5-6 godina. Danas je Mateo u finalu »Voicea«. Počelo se, sve ono što je radio, vraćati…