Gdje još ima toliko bendova? Pa ipak, Rijeka više nije grad rocka

Jako se malo riječkih bendova prijavljuje na Ri Rock. Ekipa izvan Rijeke zna za festival i više ga cijeni nego ljudi ovdje. Ne može se svaki grad u Hrvatskoj pohvaliti s toliko luđačke energije, magnetizmom koji u grad i dalje dovodi ljude koji vjeruju da je Rijeka grad rocka, iako ona to nije već dugo

Šest dana programa, brojne tribine, predavanja, izložbe i radionice te neizostavan koncertni program koji će kulminirati dvodnevnim natjecanjem demo bendova – ono je što donosi 36. Ri Rock Festival što će biti otvoren sutra u klubu Palach. Bogatim programom ujedno će biti obilježeno i deset godina postojanja Udruge Ri Rock koja festival organizira od 2004. godine. Tim povodom o povijesti Udruge, razlozima zbog kojih je osnovana, njezinim uspjesima i budućnosti razgovarali smo s njezinim članovima – Goran Grgurev Grga, Vanja Kauzlarić Ličo i aktualni predsjednik Nikola Jovanović u Udruzi su od prvog dana, dok joj se Vinko Golembiowski pridružio prije pet godina.

Ono što članovima udruge smeta jest to da otkad udruga postoji, nisu dobili pravu podršku starijih kolega.   – Nama nikad nije došao Urban, ni drugi eksponirani predstavnici starije generacije, nitko izuzev Vave, on je jedni imao sluha za nas. Njega zanima što se događa, on je kao mi, voli scenu. Npr, tu su dečki iz Grča, oni su ljudi koji će nam reći – svaka čast, a njih njihovi vršnjaci gledaju isto kao nas, kaže Grga.

   – Udruga je nastala 2004. godine, a nije nastala ciljano, nego iz nužde. Da bi se te godine održao Ri Rock Festival, netko ga je trebao organizirati. Budući da su riječki bendovi bojkotirali tadašnje organizatore, oni su odustali, a festival se nije mogao zakonski organizirati dok se ne osnuje udruga. U to vrijeme bio je aktualan forum na rirock.netu gdje su objavljene informacije o Ri Rocku. Ja sam tada istupio u svoje ime, napisao kako se ne slažem s organizacijom, kako ću to bojkotirati i kako predlažem isto i drugima. Nakon toga otišao sam planinariti na Velebit, nije me bilo nekoliko dana, a kad sam se vratio, vidio sam da je na forumu nastala žustra rasprava. Bilo je puno komentara i onih koji su na mojoj strani i onih koji nisu. To je rezultiralo sastankom u Palachu gdje je dotadašnji organizator festivala Simon Dejhalla dao svima do znanja da on neće organizirati taj Ri Rock. Udruga je tako nastala pod šatro-revolucionarnim okolnostima. Mislili smo da će biti onako kako uvijek bude u Rijeci, da će netko drugi osnovati udrugu, napraviti sve umjesto nas i onda zvati nas bendove da nastupimo. Na kraju smo skužili da smo mi, bendovi, jedini koji to mogu napraviti, otkrio je Grga.

Udruga za bendove

Prije početka tog, 27. Ri Rocka, održana je osnivačka skupština Udruge, pri čemu je važnu ulogu imao tadašnji voditelj Točke Mladen Černeka Debo.

   – Nama koji nismo znali kako se osniva udruga, on je pokazao kako se organizirati, kako napraviti udrugu. Kako se kasnije pokazalo, to je napravio iz čiste dobre volje – vidio je hrpu klinaca koji su nemoćni, a možda imaju dobru mogućnost dobiti nešto vrijedno u svoje ruke. Za to mu moramo biti zahvalni – dodao je Grga.

   Udruga Ri Rock stvorena je radi bendova, a taj je koncept zadržan i do danas. Prvi Ri Rock u njezinoj organizaciji bio je već spomenuti 27. festival koji je održan pod uvjetima koji su odgovarali natjecateljima. Ubrzo nakon osnivanja Udruga Ri Rock dobila je i svoje vodstvo. Prvi je predsjednik bio Ivor Kalanj, a naslijedio ga je Vanja Kauzlarić Ličo.

Suosnivači Udruge slažu se kako su svojim djelovanjem u njoj pomogli ostvariti ono što su kao mlađi mogli samo poželjeti.   – Znali smo što nam je kao klincima nedostajalo na Ri Rocku, i filozofski i praktično, i taj smo dio ispravili. Ispravili smo ono za što smo smatrali da smo mi bili zakinuti. Nakon toga se pokazao pravi problem scene i tu je tek nastupila mlađa generacija. Pojavila se nova ekipa, a nije prvi put i nije čudno za Rijeku da su ljudi koji su tu jako angažirani došli iz druge sredine. Zahvalan što imamo sredinu gdje možemo primiti nekog tko se nije uspio izraziti negdje drugdje. Ako ćemo gledati riječku priču, malo je žalosno da ovdje najviše vuku konce ljudi koji su došli sa strane, koji nisu ovdje odrastali i nisu izvorni dio svega toga, a na kraju će ispasti još veći Riječani od izvornih – smatra Grga. 

  – Imali smo samo tri predsjednika u 10 godina, ja sam treći predsjednik – dodao je Nikola.

   U početku je Udruga brojila 100-tinjak članova, a iako nije bilo nužno biti u bendu da bi joj se pridružilo, većinu su činili članovi riječkih grupa.

   – Bilo je tu i drugih ljudi, ali jako malo. Bendovi su tu vidjeli neki svoj interes. S druge strane, bilo je fora vidjeti tako formiranu udrugu, okupljenu od grupe glazbenika. Bilo je i cura, primjerice Ana iz One Piece Puzzlea i ja u to smo vrijeme pisali za Val i ona je sve to oko osnivanja Udruge detaljno novinarski popratila i kasnije se srčano pridružila Udruzi. Bilo je još drugih cura, nije da nema cura u Ri Rocku. Sad ih ima najviše, imamo veliku žensku podršku – kaže Grga.

   Zanimljivo je primijetiti da su u zadnje vrijeme u Udrugu ušli mnogi novi ljudi koji nemaju bendove, niti se namjeravaju baviti glazbom.

   – Oni su se pokazali još boljima jer su glazbenici, kako ih ja zovem, jebivjetri. Dobro, nisu svi, ali većina (smijeh). Sada smo podijelili poslove, napravili smo timove, osnovali smo PR-tim, projektni tim, imamo curu koja se bavi računovodstvom – otkrio je Ličo.

Podjela na timove

Terenska ekipa osnovana je radi potrebe organiziranja festivala Delta Summer Street Session.

Osim što aktivno radi na podržavanju i razvoju scene, Udruga se može pohvaliti i organizacijom brojnih uspješnih projekata.   – Iako je festival Ri Rock najvažniji projekt, Udruga je sudjelovala i u prvoj i drugoj Priredbi, mi smo prvi doveli No Means No u Rijeku, a bili smo i suorganizatori koncerta NOFX-a kojem je to bio prvi nastup u Hrvatskoj. Spomenimo i peti Skaville festival, humanitarni koncert za Dječji dom Ivana Brlić Mažuranić te više od 300 klupskih koncerata. Iako je glavni cilj njegovanje lokalne scene, potrudili smo se napraviti i nešto više od toga, gurnuti naše mlađe bendove među velika imena i mislim da smo u tome uspjeli. Moramo spomenuti i projekt Ri Rock autobus, ne znam je li ikoja druga udruga u Hrvatskoj to priuštila svojim bendovima. Mi smo bendovima omogućili tour po Hrvatskoj i šire. Nekome tko ne prati naš rad to vjerojatno ne znači ništa, ali ljudima u Rijeci, posebno onima koji sviraju, to znači puno. Što bismo mi dali da smo kao klinci mogli imati takvo nešto – dodaje Grga.

   – Bilo je puno posla oko postavljanja festivala, sve smo radili od nule. Imali smo igralište na koje smo morali dovesti struju, šankove, ograde, ljude koji će to sve čuvati… Zato smo počeli tražiti volontere koji će to raditi, a oni su kasnije počeli raditi i na drugim festivalima, koncertima koje smo organizirali – objasnio je Vinko.

   Tijekom deset godina Udruga je doživjela štošta, ljudi su dolazili i odlazili, neki su odustali zbog obiteljskih obaveza, neki zbog posla, neki zbog nedostatka ideja… Bilo je tu i uhićenja članova, neuspješnih projekata… Veliki problem u prvim godinama bio je i nedostatak prostora.

   – Do 2009. godine bili smo bez službenog prostora, a onda smo dobili Music Box na Kozali koji nije slavno prošao… Zadnje četiri godine smo tu na Delti – otkrio je Nikola.

   U tom prostoru djeluje i Music Box, mjesto u kojem bendovi mogu održavati probe. Problem je u tome što taj prostor nije dovoljno velik za kapacitete Udruge pa neke ideje ne mogu realizirati upravo zbog nedostatka mjesta. Najviše im nedostaje skladište, a dobro bi im došao i dnevni boravak, odnosno mjesto za sastanke.

   – Mi bismo uskoro trebali ući u Savez udruga Molekula pa se možda se nađe nešto za zajedničke prostorije – dodao je Ličo.

   Na rad Udruge velik utjecaj ima i aktualna financijska situacija. Zbog problema s financiranjem odlučili su da je najbolje osnovati radne timove i početi se javljati na različite natječaje.

   – Vidjeli smo da se na Grad i gradske financije ne može ozbiljno računati. Osim toga, te novce dobijemo godinu dana nakon što sve odradimo. Zbog toga moramo prebacivati novce iz šupljeg u prazno, a puno puta smo morali davati i vlastita sredstva, smatra Nikola.

   U pisanju projekata danas sudjeluje troje volontera, novih članova udruge, te Vanja Kauzlarić Ličo.

   – Kad je Grad u pitanju, možemo računati samo na prostor koji su nam dodijelili. Za sve ostalo okrenuli smo se drugim izvorima. Najviše smo pisali projekte za fondacije, ministarstva. Prvi projekt ove godine odobrilo nam je Ministarstvo socijalne politike i mladih. Dobili smo 77.000 kuna za Music Box, besplatne glazbene radionice za mlade, otkrio je Ličo.

Koncert je tek finale

Iako se muče s financiranjem, u Udruzi ne odustaju od postojećih projekata, tako da su u planu nove »epizode« Ri Rock Autobusa, Delta Summer Street Sessiona i ljetos pokrenutog Dark O Metal Festivala.

   – Jedan od glavnih ciljeva nam je zaposliti ljude u Udruzi. Na raznim predavanja i edukacijama na kojima smo bili vidjeli smo kako funcioniraju velike udruge u kojima imaju ljude koji su plaćeni za to da ih vode – objasnio je Vinko.

   Koncert je, najčešće, završni proizvod onoga čime se udruga bavi, a kako doznajemo, u budućnosti namjeravaju i proširiti svoje djelovanje.

Budućnost je u profesionalizaciji, a u tome će značajnu ulogu imati i volonteri, mlade snage koje će jednog dana preuzeti vođenje udruge.   – Pokušat ćemo volontere naučiti onome što mi znamo, da se stvori mlada snaga koja će potegnuti kad mi više ne budemo mogli. Voljeli bismo da se u sljedećih 10 godina pojavi baza ljudi koji će Udrugu dalje voditi. Sada već imamo timove koji se mogu dalje nadopunjavati i koji mogu voditi udrugu zajedno s nama. Ima mladih koji nam se žele pridružiti, samo ih treba usmjeravati. Zbog toga je bitna edukacija, pa i mi imamo u planu raditi radionice, i za bendove i za volontere. Terenski tim bismo najviše slali na edukacije jer se oni najviše drže onog što je bit udruge, a to su koncerti. Oni rade na pozornici, rade PR… Radionice i predavanja pripremamo i na ovogodišnjem Ri Rocku jer želimo bendove osvijestiti o tome kako da stvore bolju budućnost za sebe, kakva su njihova prava, kako im mi ili netko drugi može pomoći – dodaje Vinko.

   – Do sada smo bili 99 posto posvećeni glazbi i organizaciji koncerata, a u budućnosti namjeravamo širiti djelovanje na druge segmente. To će biti povezano s ulaskom u Savez udruga Molekula koji sada upravlja Palachom, Filodrammatikom i Harterom koja je također dosta zanimljiv prostor – kaže Ličo.

   Zbog svega što je učinila za bendove, Udruga Ri Rock zaslužuje imati važno mjesto u povijesti riječke glazbe.

   – Udruga je nastala zbog bendova i treba se nastaviti brinuti o novoj sceni. Zato smo pokrenuli pisanje projekata sa starim i novim idejama. Ideja je jako puno, a naši kapaciteti su premali za sve to – kaže Vinko.

Sve na pladnju

Naši se sugovornici slažu da je pred Udrugom svijetla budućnost.

   – Uspjeli smo se posložiti i krenuti dalje, a otprilike znamo kamo bismo trebali ići. Samo je pitanje koliko ćemo imati vremena baviti se svim tim… Problem je što se puno mladih zadržava na cajkama, a postoji altermativa tome, samo je ne vide… Mislim da su mladi u vrijeme kada je osnovana Udruga bili više na alternativnoj strani nego sada – smatra Nikola.

   Da se na alternativnoj glazbenoj sceni Rijeke događaju neke promjene, organizatori Ri Rocka primijetili su već prije nekoliko godina.

   – Jako se malo riječkih bendova prijavljuje na Ri Rock. Možda je to zbog toga što ima više svirki kroz druge događaje koje organiziramo, ali ne mora značiti. No, očito je da je sve manje zanimanje riječkih bendova za festival, kaže Ličo, dok Vinko dodaje kako je pravo pitanje žele li uopće riječki bendovi sudjelovati u Ri Rocku.

   Organizatori festivala počeli su razmišljati o tome da Ri Rock otvore bendovima iz cijele zemlje, pa čak i inozemstva.

   – Javljaju nam se bendovi iz cijele Hrvatske, iz Bosne i Hercegovine… Ljudi izvan Rijeke znaju za festival i više ga cijene nego ljudi ovdje. U Rijeci sada možeš kupiti instrumente na sedam mjesta, mladima je sve ponuđeno na pladnju pa valjda dolazi do zasićenja – kaže Ličo.

Paradoksalni grad

Nesumnjivo je da bez Udruge Ri Rock i entuzijasta koji je vode, riječka alternativna scena ne bi bila ista.

   – Mi živimo u paradoksalnom gradu. Tu bi svi htjeli biti dio identiteta, a osjećaju se Riječanima jedino kad su izvan Rijeke. Ne može se svaki grad u Hrvatskoj pohvaliti s toliko bendova, s toliko luđačke energije, magnetizmom koji u grad i dalje dovodi ljude iz drugih gradova koji vjeruju da je Rijeka grad rocka, iako ona to nije već dugo. Riječani nisu svjesni tradicije, moraju doći ljudi iz drugoga grada da nam osvijeste to što imamo. I Vinko je došao iz Slavonskog Broda i sad gura Udrugu jače nego što ju je itko od nas prije gurao – ističe Grga.

   – Nisam ja jedini. Ja sam u Rijeku došao zbog posla. S druge me strane zainteresiralo to što je Rijeka grad rocka, alternative, što sam mislio da ću tu moći raditi ono što u Slavonskom Brodu nisam mogao. Riječani nisu svjesni onoga što imaju. Rijeka je po meni super grad zato što je jako kritičan prema samom sebi. Svi kritiziraju jedni druge i to je super, ali s druge strane nije dobro. Opet, te konstantne kritike dovode do toga da se ljudi ispravljaju i postaju sve bolji i bolji – zaključio je Vinko.