Deni Kožić: Ljubav prema glazbi pretočena u prvi solo album

U Kožićevom nastupu nema nikakve usiljenosti, a još manje napadnosti. Iza njega je golemo iskustvo i njegova glazba je pomalo nepretenciozna i lišena agresivnog dokazivanja

RIJEKA  Iako će se upravo objavljeni singl »Major Tom« Denija Kožića, zagrebačkoga gitarista i kantautora, u svakom slučaju smatrati njegovim prvijencem, zapravo je pomalo nepravedno tako nešto kazati za glazbenika njegove biografije.

Njegov impresivni glazbeni put započeo je još sredinom osamdesetih, kada je Deni s prijateljima Robertom Jurićem i Vlatkom Čavarom Bradom formirao Ritam s ovoga svijeta, bend koji se sjajno bio uklopio u to možda najpotentnije glazbeno razdoblje na ovim prostorima.   

Nakon pobjede na nekadašnjem YURM-u Ritam s ovoga svijeta snimio je i nastupni album, na kojem su gostovali i glazbenici iz Haustora, Ekatarine Velike (Margita Stefanović) i Doriana Graya (kako je basist Mladen Majdak morao u vojsku na albumu je svirao Jadran Zdunić iz Doriana Graya).

Pa ipak, bend se ubrzo raspada, a njegovi članovi kreću svojim putem. Gitarist Čavar prelazi u Psihomodo pop, u kojem je i danas, a Deni Kožić pridružuje se Juri Stubliću i tadašnjoj postavi Filma.   

I osoban, i emotivan

Nakon nekoliko burnih godina provedenih sa Stublićem, s kojim je snimio jedan studijski i jedan album uživo, Kožić svira s brojnim bendovima i sudjeluje u različitim glazbenim projektima – Pips Chips & Videoclips, Psihomodo pop, Pjer Žardin & Psi od slame, Den Deri – da bi nakon svih tih godina i iskustava u kojima je najčešće bio u drugom planu, pomažući u realizaciji tuđih ideja, sada napokon odlučio uzeti stvar u svoje ruke i vlastiti glazbeni talent, znanje i emocije posvetiti isključivo stvaranju vlastite muzike.

   Baš zato je Kožić u svojim novim pjesmama – najprije u pjesmi »Nasukan«, koju je kritika dočekala s pohvalama i za koju je glazbeni spot snimio naš poznati redatelj Radislav Jovanov Gonzo, i to u Rijeci za vrijeme prošlogodišnjeg Riječkog karnevala, a onda i singlom »Major Tom« – toliko osoban i emotivan, ali i neočekivano različit od svega što je prije radio.

Kožićeve nove pjesme su deskriptivne, pomalo ispovjedne i, dakako, iskrene. U »Majoru Tomu« Kožić preispituje naše današnje dileme i komunikacijske šumove kontekstualizirajući ih pomoću, nimalo slučajno, melankoličnog majora Toma Davida Bowieja, prvog Bowiejevog alter ega, što ga je ovaj lansirao u praskozorje svoje karijere.

Ljubav prema glazbi

Glazbeno, Kožić je posve u dosluhu sa suvremenim gitarističkim popom – ta on je ipak gitarist! – ali u svojoj specifičnoj i vrlo, vrlo osobnoj inačici. Naime, u Kožićevom nastupu nema nikakve usiljenosti, a još manje napadnosti.

Iza njega je golemo iskustvo i njegova glazba je pomalo nepretenciozna i lišena agresivnog dokazivanja. Na kraju, nakon svega, ostala je čista ljubav, ljubav prema glazbi, a to se osjeća u svakom njegovom stihu i u svakom tonu.