Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 11° 3
Sutra: 11° 11° 3
17. studenoga 2018.
30 godina karijere

Boris Novković u kreativnoj fazi: 'I dalje pišem o ljubavi'

Foto D. Jelinek
Foto D. Jelinek
Autor:
Objavljeno: 19. studeni 2015. u 8:06 2015-11-19T08:06:52+01:00

Za kreativnu fazu nema objašnjenja, nema pravila. Ponekad prođu i dvije godine da ne osjetim ništa. Sve je stvar trenutka, zbog toga ih volim. Nekad ih je više, a nekad manje. Uvijek čekam taj, kako ga ja volim zvati – VAU

RIJEKA Prošli tjedan mi je izašao novi singl »Ako je to što vidim«, a uskoro ćemo snimiti i spot – govori Boris Novković, glazbenik koji je pred publiku iznosio melodijske zapise i opetovano osvajao glazbene prostore.

– Živim u hiperaktivnom razdoblju, eto, prošle sam godine izdao album, a sad je tu i nova pjesma – nastavlja glazbenik čiji je novi album publika prepoznala baš kao i sve njegove prethodne uratke kao što su »Tamara«, »Kuda idu izgubljene djevojke«, »Dok svira radio« , »U dobru i zlu«, »Daleko« , »Via ljubav«...

Tu su i dvije eurosongovske uspješne »posvuduše« – pjesma s kojom je Boris predstavljao Hrvatsku na pedesetom Eurosongu u Kijevu i osvojio jedanaesto mjesto, »Vukovi umiru sami«, dok je s Franjom Valentićem bio autor glazbe za pjesmu »Moja štikla« koja je predstavljala Hrvatsku na Eurosongu 2006. godine.

Posebno stanje

– Nova pjesma je, kao i gotovo sve do sada, ljubavnog karaktera. Napisali smo je Predrag Martinjak i ja.  Pred mjesec dana sreli smo se na kavi i dogovorili suradnju. Glazbena ideja je Predragova, a ja sam napisao tekst.

O svojoj kreativnoj fazi govori s punom skromnosti spominjući koliko su ćudljivi trenuci u kojima ga nadahnuća pohode:

– Za kreativnu fazu nema objašnjenja, nema pravila. Ponekad prođu i dvije godine da ne osjetim ništa. Sve je stvar trenutka, zbog toga ih volim. Nekad ih je više, a nekad manje. Uvijek čekam taj, kako ga ja volim zvati – VAU. To ne ovisi o nama, to je trenutak u kojem se spojiš na neko posebno mjesto gdje je već sve zapisano, koje ne poznaje prošlost, sadašnjost ni budućnost.

To je neko posebno stanje u kojem mi samo prenosimo to što je tamo zapisano.

Glazbeni geni

Ponekad je dovoljan i samo mali poticaj koji nas povede tim bezvremenskim prostorima. I ne mislim da smo mi zaslužni zbog toga, mi ga samo imamo čast prenijeti ovdje. Tako je to mislim sa svime, od izuma, glazbe, umetnosti i svake druge inovacije. Trenutačno sam u toj fazi.  Imam još pjesama koje čekaju u redu  za objavu, kaže Boris.
Glazbenik kojeg su djelom oblikovali i roditeljski geni tate Đorđa, priznatog autora zabavne glazbe i majke Ozane, profesorice glazbe, na estradno se nebo vinuo se s osamnaest godina s prvim albumom »Kuda idu izgubljene djevojke«. Upravo sljedeće godine Boris će obilježiti punih trideset godina glazbene karijere.

– Da, zvuči kao dug vijek, ali u trenu je sve još živo. Slijedeće 2016. godine bit će točno 30 godina od kako je izašao moj prvi album. Nastojat ću to obilježiti koncertima i podijeliti s publikom.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka