ZAGREB Uvijek se može raspravljati o kvaliteti glazbe, ali na kraju je bitan rezultat. A kad je Justin Bieber u pitanju, bar što se Zagreba tiče, rezultat je bio jasan i prije početka. Ogroman šušur, redovi, iznervirani roditelji koji pokušavaju pronaći kakvu dodatnu ulaznicu za svoje najmlađe. Sve je bilo tu za doček tinejdžerske megazvijezde. Pa i onaj element probijanja do same Arene Zagreb, uz mnoštvo registracijskih tablica iz svih dijelova Hrvatske. Pa i šire. Jer lingvističari bi pronašli i kakav strani izgovor.

 Nekom odraslom ljubitelju onog što se naziva ipak ozbiljnijom glazbom vjerojatno bi sve to moglo izgledati i donekle komično. Djevojčice koje su se možda i prvi put svečanije odjenule pokušavale su odati dojam iskusnih šiparica. A dalo se zamijetiti i dosta dječaka s maramama oko glave, trend za koji se mislilo da je otišao u povijest s raspadom Guns ‘n’ Rosesa… Globalistička pomama stigla je i u Hrvatsku, pa su tako neke djevojčice, i to bez pratnje roditelja, pjevale u jednu od više televizijskih kamera, dok im je čelo krasio natpis »JB«.

 A koncert, sam po sebi? Dvadesetak parkiranih šlepera (britanskih tablica) i desetak autobusa (austrijskih registracija) već unaprijed su nagovjestili da produkcijski će se raditi o savršenoj priredbi. To zapravo kod ovakvih teen zvijezda uopće nije upitno. Kako nam je ispričao jedan od tehničara na sastavljanju scene, nikad na jednoj bini nije bilo toliko elektromotora, pa ni na onom mega-stejdžu od U2. Dvokatna blještavo osvijetljena pozornica, s trampolinom u zraku, dodatnim »letećim« podestom – sve je to davalo onaj nužan glamur događaju. 

 Publiku su predgrupe dobro zagrijale, spominjući Biebera više nego svoj rad, što je očekivano izazivalo vriskove. A onda, zvijezda večeri. »Džastin! Džastin!« prizivala ga je publika, a njegov izlazak na binu uzdrmao je temelje Arene. Možete biti na velikoj četvorci tresh metala, na Maidenima, Stonesima, Seki Aleksić ili Kornu, ali tu razinu visokotonske buke nigdje nećete čuti. Izbija iz cipela. Uz to, publika je odlično prihvaćala interakciju s kanadskim pjevačem. Kakva je sama kvaliteta glazbe bila, teško je dokučiti. Jer, sve je u više od dva sata nastupa produkcijski podešeno stvaranju posebnog ugođaja, kojem je glazba tek jedan dio.

 Ako treba neku kritiku pronaći, onda je to da Arena nije bila puna. Da, popunjenost jeste bila dobra, 15-ak tisuća ljudi, mlađih uglavnom. Ali bilo je koncerta u istom prostoru gdje se znalo tisuću il dvije više ljudi nagurati. A možda je tako bilo i bolje, jer su se plesno nastrojeni posjetitelji mogli razbacati na Justinove stihove.