Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 11° 1
Sutra: 11° 11° 1
22. studenoga 2019.
Filmske mutacije

Vis-à-Visakis: Snimati ljeto kao (promašenu) ideju destinacije

Vis-à-Visakis: Snimati ljeto kao (promašenu) ideju destinacije
Vis-à-Visakis: Snimati ljeto kao (promašenu) ideju destinacije
Autor:
Objavljeno: 29. srpanj 2018. u 10:40 2018-07-29T10:40:00+02:00

 I dok Opatija u »All Inclusive« pokušava »glumiti« sebe, u filmu »Mamma Mia« naš Vis postaje nekakav bukolični Visakis, pardon, Skopelos, s vedutama koje mame na »all inclusive« aranžmane. No, Vis ili Skopelos, posve je nebitno. Feelgood efekt je postignut

Najnoviji dvobroj francuskog časopisa Cahiers du Cinema - posvećen ljetu i filmu, čiju naslovnicu krasi ushićena Audrey Hepburn na vespi (šifra: Praznici u Rimu), vodi nas na svjetsku turneju po najmarkantnijim filmskim lokacijama.

U uvodnom tekstu, njegov autor Stephane Delorme navodi da je misija njegove redakcije bila dvostruka: obratiti se turistu kojeg će ti eseji natjerati da maštom produži svoje putovanje, ali i filmofiliji koju će dotične lokacije natjerati da ih posjeti. To je ono što Andre Bazin opisuje kao film koji nešto snima i registrira. Takvim filmofilskim »istraživačima« namijenjeni su internetski portali poput »thecinetourist« i »silentlocations«, ali i sve one silne Google mape i ulice. Uostalom, talijanski neorealizam i nije bio drugo nego pokušaj rekonstrukcije jedne ratom razorene zemlje koja ne pokazuje samo njene ruševine, već i njene ljepote. Kao što je i francuski Novi val bio pokušaj napuštanja filmskog studija kako bi nam pokazao grad i određenu lokaciju, a ne održao povijesnu lekciju.

Istraživati grad kao što se istražuje vrijeme. Otkrivati njegovu magiju. Zato snimati ljeto ne znači igrati na funkcionalnu ideju lokacije, već na onu fizičku i metafizičku. Naravno, takva ideja može biti krajnje senzualna i neodoljiva. Sjetimo se švicarskih veduta nedaleko Sankt Moritza iz Assayasova filma »Sils Maria« ili načina na koji je Luca Guadagnino u »Skrivenoj ljubavi« podario ljetu u lombardijskoj provinciji homoeros s mirisima netom ubranih breskvi. Postoje i oni autori poput Šveđanke Isabelle Eklof (šifra: Holiday), koji snimaju posve nepotrebne »ljetne« filmove. Njena drama netom prikazana u sklopu Motovunskog filmskog festivala, ambijentirana u miljeu sirovih alfa mužjaka i njihovih sponzoruša koji ljetuju na turskoj obali u svojim luksuznim vilama i jahtama, ima toliku hrpu degutantnih i odbojnih faca da je empatija praktički nemoguća. Riječ »hedonizam« njihov je raison d'etre.

Granice eksploatacije

Da je u Eklofinu komadu Tursku zamijenio naš Jadran, recimo, Hvar ili Zrće, ništa se bitno ne bi izmijenilo. Riječ je o jednom od onih tipičnih fabriciranih festivalskih »skandala« koji slijede Noeovu, Hanekeovu i Seidlovu trejektoriju, testirajući granice filmske eksploatacije ženskih tijela, ukrašenih firmiranim accessoireima i kupaćim kostimima umrljanim krvlju, silovanje uključeno. Jer, Saschin jezik tijela sveden je na vječno poziranje. Iako Eklof nikad ne precizira da li je njena junakinja žrtva ili mazohistička sudionica u vlastitim (seksualnim) poniženjima. Kao što autorici ne pada na pamet snimiti još jednu feminističku storiju o osveti silovane žene. No, nazvati Saschu »kompleksnim karakterom« kao što je to učinio dio kritičara nakon svjetske premijere »Holidaya« na Sundanceu, krajnje je pretenciozno. »Sve prolazi s vremenom, a onda smo mrtvi«, kaže glavni zlikovac u Eklofinu komadu. Zato se »Holiday« može promatrati i kao traumatizirana priča o opstanku u kojoj junakinjin trijumf ne donosi bijeg od brutalnog mužjačkog svijeta u kojem se zatekla, već pristanak da igra po njegovim pravilima.

I »All Inclusive« iza kojeg stoji još jedna autorska Šveđanka, već samim nazivom igra na spoj hedonizma, seksa i turizma. Samo što su u igri tri bapca, dok predmet žudnje tih »zločestih mama« postaje »rasplesani barmen« Goran Bogdan kao lokalni galeb. Umjesto Eklofinih gangstera na ljetovanju u Turskoj, Karin Fahlen igra na puno benigniji lik konobarice Ksenije Marinković, koja dila kokain. Film je snimljen na opatijskim, malološinjskim i krčkim lokacijama, te u Lubenicama koje se doimaju kao da ih je snimio turist koji je bukirao jednodnevni fish picnic brodom na nekom od onih šarenih štandova koji su okupirali naše štekate. Iako autoričina fizička ideja »destinacije« nije intrigantnije iskorištena. No zato se HAVC pohvalio da je njena ekipa u Hrvatskoj potrošila šest milijuna kuna tijekom 26 dana snimanja.

Feelgood efekt

I dok Opatija u »All Inclusive« pokušava »glumiti« sebe, u filmu »Mamma Mia« naš Vis postaje nekakav bukolični Visakis, pardon, Skopelos, s vedutama koje mame na »all inclusive« aranžmane. Iako su viški krajolici zaobišli Cher s izgledom tete od Lady Gage, mahom osuđeni na onaj mlađi ljepuškasti dio ekipe koji se postrojio pred publikom u pulskoj areni, s imenima koji prizivaju glumce u gay pornićima, jer je Streep valjda bilo dosta vlažnog Zagreba kao lokacije »Sofijinog izbora«. A ni Brosnanu, Skarsgaardu & Firthu očito nije bilo previše stalo do Pule, iako smo valjda mislili da će omamljeni uspjehom naših nogometaša svi pohrliti na Jadran. No, sve dok stranci plaćaju, spremni smo stranim produkcijama biti nešto poput Eklofine Sasche.

No, Vis ili Skopelos, posve je nebitno. Feelgood efekt je postignut. Lily James je neodoljiva. A glazbene numere? Here we go again. And again. Abba karaoke večer može započeti. U filmu u kojem je čak i žalovanje nalik potezu kista u akvarelu, sve je tako vedro, lijepo i romantično. Jer, kako bi to rekla mlada Tanya: »I'll be honest, I enjoy you visually«. I Vis je u filmu oku ugodan. Iako je napravio sjajnu uslugu grčkom turizmu. Profitirao je samo HAVC.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.