RIJEKA Tradicionalnim  Uskrsnim koncertom u HNK-u Ivana pl. Zajca na kojem će na Veliki četvrtak (sutra u 20 sati) biti izvedena »Muka po Ivanu« (Johannespassion, BWV 245) Johanna Sebastiana Bacha, ravnat će gost iz Mađarske, dirigent Tibor Bogányi, koji je već drugu sezonu čest gost riječke Opere. Osim što je dirigirao predstave u Rijeci, on je član žirija pjevačkog natjecanja »Zinka Milanov«, a jedan je od inicijatora suradnje riječke Opere s Panonskom filharmonijom –  ansamblom koji vodi u Pečuhu.

S maestrom Tiborom Bogányijem razgovaramo u jeku proba za »Johannespassion«, koju će izvesti solisti, zbor i orkestar riječke Opere, uz pojačanje Schole Cantorum.

Na dobrom putu

– Radim u pozitivnoj atmosferi, što ne znači da probe teku u ležernom tonu. Svi smo svjesni zahtjevnosti ove izvedbe, jer barokna glazba nije često na repertoaru opernih kuća. Treba razumjeti i stilski svladati ovo remek-djelo svjetske literature, a ono što me pritom čini sretnim jest što su svi ljudi s kojima radim ljubazni, požrtvovni i radišni.

Kad dolazite iz Europe, pogotovo sjeverne gdje često radim, Rijeka se čini – već zbog toplog mora i svoje klime – južnjačkom sredinom.  A to često ide s pomanjkanjem volje za rad. Ovdje to nije tako, a da jest – ne bih se vraćao ovom ansamblu. Još sam mlad i želim raditi, što više, i što bolje. Stalno putujem između orkestara i kazališta, godišnje dirigiram dvadesetak naslova, postavljam premijere, izvodim koncertne praizvedbe, vodim dva orkestra – jedan u Mađarskoj, drugi u Finskoj. Rad u Rijeci uklapa se u moje viđenje stvaranja, a to što su ljudi tako otvoreno ljubazni – to je dodatni plus! Ali zbog dobrog odnosa s ljudima u ansamblu ne snižavam svoje zahtjeve koje prihvaćaju – s poštovanjem. I zato sam uvjeren da smo na dobrom putu.

Radite sa solistima različitih generacija, k tomu i sa dva zbora!

– Uz iskusnog Giorgija Suriana, solisti u Bachovoj »Muci po Ivanu« su Marko Fortunato, Ivana Srbljan, Slavko Sekulić, te gosti – sopranistica Martina Burger iz Ljubljane i tenor Ibrahim Yesilay iz Düsseldorfa. Sve je u ovom djelu zahtjevno, jer Bachova polifonija nije romantična, ne traži emociju nego preciznost i vrhunsku koncentraciju. Na tome radim sa solistima koji su izvrsni, a među njima najveću ulogu (a time i priliku) dobio je Marko Fortunato kao Evanđelist. Rijetko se čuje takav timbar glasa u toj ulozi. A što se zborova tiče (zbor riječke Opere i Schola Cantorum), pjevači su tako izjednačeni da ih doživljavam kao jedan korpus.  

Riječani u Pečuhu

Šteta što ovaj koncert ide samo jednom, a iziskuje toliko rada! Zato bi bilo idealno da se ponovi svake godine pred Uskrs. To bi bilo dobro i za publiku jer bi ansambl bivao svake godine sve bolji, a i za sudionike izvedbe, jer bi stilski proširili repertoar.

Vi ste, maestro Boganyi, inicijator suradnje riječke Opere i Panonske filharmonije. Vaši su glazbenici pojačali riječki orkestar na velikom koncertu uz otvorenje sezone, a riječki su solisti za Novu godinu 2016. nastupili u Mađarskoj, u izvedbi Beethovenove Devete simfonije.

– Suradnja se nastavlja – već sljedećeg mjeseca Kristina Kolar i Giorgio Surian nastupit će kod nas u projektu »Tosca«; u svibnju naši glazbenici će pojačati riječki orkestar, a riječki će pjevači u Pečuhu otvoriti sljedeću sezonu. U prvom dijelu večeri izvodimo »Čudesnog mandarina« Bele Bartoka, a potom Stravinskog!

Atraktivan, ali težak program. Vjerujem da za to imate  publiku!

– U novoj dvorani izvrsne akustike s tisuću sjedećih mjesta, održavamo 40 koncerata godišnje. Uvijek pred rasprodanim gledalištem. Da, imamo publiku. Zato se toliko trudim da im ponudim pravi repertoar. Suradnja s Rijekom to nam olakšava.