KUPEK

Oaza kulture koja prkosi granicama

Davor Mandić

Prva gošća KUPEK-a bila je Mila Turajlić, autorica hvaljenog filma »Cinema Komunisto«, a od tada kroz emisiju su prodefilirali mnogi regionalni umjetnici i kreativci, pa tako i Riječani Tea Tulić, Zoran Žmirić i Alen Kapidžić. Sve je to dio jedne jugofuturističke ideje, koja nacionalistima diže kosu na glavi 

Gotovo sto radijskih emisija (budimo točni pa recimo: 99) koje pokrivaju regionalnu kulturnu scenu priličan su razlog za svrtanje pozornosti na njih. Još kad se zna da Rijeka i njeni umjetnici i kulturnjaci imaju u tim emisijama posebno mjesto, te da je zapravo prvobitan koncept cijele priče i nastao u Rijeci, na ovom našem prostoru ostaje malo izlika za ignoriranje.  

  Kulturno um(j)etnički program edukativnog karaktera, od milja zvan KUPEK, radijski je projekt rođenog Riječanina s beogradskom adresom Dejana Kožula, koji se trenutno emitira na više medijskih platformi u formi dvosatnog govorno-muzičkog programa uglavnom tjedne frekvencije objavljivanja. Gosti su umjetnici i kulturnjaci iz cijele regije, koji u naizgled neformalnom razgovoru seciraju svoje kreativne procese, ali ujedno i signiraju stanje na kulturnoj te društveno-političkoj sceni. Jer misija je KUPEK-a – kako to kaže Kožul – promoviranje mladih autora iz svijeta umjetnosti koji, osim što imaju jasan kritički stav prema društvu u kojem živimo, kroz svoj rad na neki način ujedinjuju taj naš zavađeni prostor omeđen istim jezikom. Pritom se Kožul, jasno, poziva na tumačenja lingvistice Snježane Kordić o jednom policentričnom jeziku čime, dakako, odmah naljuti sve ovoprostorne dežurne šoviniste. 



KUPEK se može poslušati preko njihova kanala na Mixcloudu, ali i na portalima: Dišpet.org, Abrasmedia.info, Buka.ba, Radiosarajevo.ba, Kontrapress.com, Jugpress.com, 021.rs i drugim. Posjet njihovu blogu na adresi http://thekupek.blogspot.com sve to može još i više olakšati. 





   Kožulu u njegovoj misiji trenutno pomažu dvije mlade suradnice: Anja Kožul i Jelena Jelić. One su se KUPEK-u pridružile krajem 2012. i do danas se razvile u novinarke na koje se Kožul u potpunosti može osloniti, i u pripremi, obradi, uređivanju i vođenju emisije. Ono što je zanimljivo jest činjenica da KUPEK-ov trojac čine – srpske izbjeglice iz Hrvatske. Nije to Kožulu bio cilj, ali tako se zadesilo. 


  Protiv granica


– Upoznao sam ih slučajno, mada bi se u Anjinom slučaju moglo pričati i o nepotizmu jer smo vjerojatno i neki rod. Ono što me oduševilo kod njih je činjenica da, iako imaju tek nešto više od 20 godina, zrelo razmišljaju, a pokazale su i sklonost k sličnim pravcima kao i autor, što ne treba zanemariti. Šalu na stranu, one daju jednu mladalačku, ali i kvalitativnu širinu svemu – kaže Kožul. 


   No priča s KUPEK-om počinje puno ranije. Original je nastao na Radiju Rijeci početkom 90-ih, no Kožul tada nije sudjelovao u njegovom nastajanju. Emisija je bila kratkog daha, odnosno vrlo brzo je zabranjena jer se poigravala s nacionalnim veličinama, uključujući i Predsjednika samog. O usmjerenju Radija Rijeke, kao i cjelokupnog HRT-a toga doba ne treba govoriti. Novi KUPEK, službeno rođen 1. veljače 2011. godine na Novom Radiju Beograd, svojevrsni je hommage nastojanjima »originala« iz 90-ih. 


   – Koncepcija nam je, istina, bitno drukčija od prvobitne, ali zajedničko nam je što raskrinkavamo nacionalizam i šovinizam, a nekad se i sami poigramo idiotlukom koji nas okružuje – kaže Kožul. 



Veza KUPEK-a s Rijekom, razmjerno puno riječkih gostiju, kao i budućih planova s Rijekom i Riječanima, svoju priču duguje Kožulovim formativnim godinama provedenim u Rijeci. No kao i preostali autorski kupekovski dvojac, 90-ih je morao iz Hrvatske.   – Ne moram sad baš zalaziti u detalje razloga odlaska, ali recimo da sam samo jedan od brojnih koji su zbog »nezgodnog« porijekla morali napustiti svoj rodni grad. Ne mogu reći da sam se nakon odlaska igdje skrasio, ali živio sam 10 godina u Novom Sadu, a posljednjih 11 živim u Beogradu. Danas kad dolazim, iako nemam ništa nepokretno, ne osjećam se kao stranac. Naprotiv. Viđam uglavnom neke nove ljude koje sam upoznao naknadno ili sam ih poznavao, ali se nismo baš previše družili za vrijeme mog života u Rijeci. I baš kao i o KUPEK-u, i o sebi razmišljam kao o Fjumanu s beogradskom adresom. Adresa stanovanja će se možda mijenjati, ali tih 19 godina neće nikad – kaže Kožul. 


   Prva gošća KUPEK-a bila je Mila Turajlić, autorica hvaljenog filma »Cinema Komunisto«, a od tada kroz emisiju su prodefilirali mnogi regionalni umjetnici i kreativci, pa tako i Riječani Tea Tulić, Zoran Žmirić i Alen Kapidžić. Sve je to dio jedne jugofuturističke ideje, koja će još malo dizati kosu na glavi nacionalista i šovinista. 


   – Mi jednostavno ne priznajemo granice, posebno one u glavama, koje su puno opasnije od ovih geografskih. Radimo sve da ih urušavamo. Potrudili smo se da se u emisiji čuju i gosti s Kosova, koje jezično nije blisko, a nekako je sve dalje i dalje koliko god se ne micali nigdje. Cilj je predstaviti, ne samo sličnosti, nego i upoznati sve različitosti kako bismo se bolje poznavali i razumijevali – kaže Kožul. 


  Na internetu, bez cenzure


Zanimljiv je i tehničko-tehnološki aspekt KUPEK-a. U Kožulovoj režiji on je otpočetka okrenut internetskom radiju. Iako ne bi imao ništa protiv FM-a, posebno na malim lokalnim radiopostajama, problem je što je trenutno KUPEK ostao bez matične kuće na kojoj bi išao u svom uobičajenom terminu utorkom od 20 do 22 sata pa ga sada snimaju i emitiraju u suradnji s desetak regionalnih mrežnih portala. Ipak, koncept ekstenzivnih razgovora koji u eri formatiranih radiopostaja nikako nisu popularni konstanta je KUPEK-a, kojemu je bitno da u svemu nema nimalo cenzure. 


   Ali apetiti su još i veći, pa je dosad napravljeno i 10 epizoda TV KUPEK-a, od kojih jednu krasi i Tea Tulić. Televizija je dakako skuplji medij, pa će nastavak snimanja ovisiti o financijama, ali zasad je KUPEK ostvario suradnju s našim portalom Lupigom, na kojem se emisije mogu pogledati. 



Anja Kožul:    – Gotovo dvije godine sudjelujem u realizaciji KUPEK-a. Na Dejanov autorski pečat i mudro osmišljen koncept nanizala sam svoje ideje i uvela neke novine. Radeći na Radiju Beograd, gdje su minutaža i odabir gostiju strogo određeni, uočila sam mnoge posebnosti našeg punk KUPEK-a. Svakako ističem zlatno pravilo: »Pusti gosta da priča, imamo vremena«.   Jelena Jelić:    – Zadovoljstvo što imam(o) slobodu kreirati emisiju po svom nahođenju i što sam slobodna izraziti se kako želim puno mi znači. Nas troje smo tim, ali i individue za sebe. Prostor za rad i moj doprinos unutar emisije je neograničen i nema cenzure, što za mladog čovjeka koji treba još mnogo toga naučiti može biti i loše, jer kako me ništa ne sprečava da napravim nešto dobro, isto tako nema cenzure ni ako ispadne loše. Ali i u tome je čar.


   Svi budući planovi, pokrivenost, tehničko i svakojako unapređivanje, ovisit će svakako o entuzijazmu uključenih, ali i opet o financijama. Svjestan je i Kožul da se na entuzijazam bez materijalnog pokrića teško može dugo oslanjati. 


   – Kad sam krenuo u ovu priču o novcu nisam razmišljao. Ne razmišljam ni sad baš toliko jer prihode za život stječem s drugih, srodnih poslova kao novinar. KUPEK mi je uvijek bio u neku ruku ispušni ventil. Razgovor s nekim od gostiju vrijedi više od novca i u tom smislu nikakvih kompromisa nema. 


   Ipak, osjećam odgovornost prema pionirkama KUPEK-a i to me tjera da razmišljam u tom pravcu. Što se same tehnike tiče već sam dovoljno opskrbljen da možemo poput »Crnog bombardera« putovati u kombiju i raditi program. Ljubav je ipak najjača pokretačka snaga, a ja obožavam to što radimo – zaključuje Kožul.