Kako je i zašto došlo do objavljivanja drugog izdanja vaše knjige poezije »Trenutci«?

– Cijela ta ideja se stvorila na jednoj jako ugodnoj kavi. S meni posebnom osobom i prijateljicom Alis Marić, osnivačicom najpopularnijeg bloga »Čitaj knjigu«. Kako sam počeo pokretati svoj brend »Jan Bolić«, šalice i torbe s mojim inspirirajućim i motivirajućim citatima, gdje mi je Alis također puno pomogla u svemu, ona mi je još predložila da uz to objavimo drugo izdanje moje prve zbirke poezije »Trenutci«. Nažalost, ta knjiga nije bila dostupna široj publici. Kad sam joj pokazao, rekla je da su divne pjesme i kako bi bilo lijepo sada to napraviti. Malo sam bio nezainteresiran, ali sad mi je jasno da sam samo trebao bolje razmisliti. Nažalost, samo je mali broj ljudi uspio nabaviti zbirku, a imao sam jako puno upita za još. Za tu moju prvu knjigu i ne zna puno ljudi. Tek kad pročitaju roman ili drugu knjigu, onda vide u biografiji i traže prvu knjigu. Sada je konačno u svim knjižarama i svima je dostupna. Mogu reći da za sada dobro ide.

Jeste li za drugo izdanje nešto mijenjali?

– Jesmo, naravno, ima nekih iznenađenja. Naslovnica je sada nova, predivna i kako su rekli, da je to baš po meni. Dizajnirala ju je meni jako draga prijateljica Tanja Prokop. Moja draga kolegica i također prijateljica, nagrađivana Monika Herceg je napisala u knjizi svoju preporuku, za što sam joj posebno zahvalan, a ujedno i sretan. Alis Marić je napisala isto svoju divnu riječ i preporuku. Ima i u sadržaju nekih novih pjesama, ali to neću otkrivati. Još sam napisao i jednu uvodnu riječ, novu, za ovo izdanje. Sada kad sam »kao« stariji i ozbiljniji.

Vaš ulazak u književnost bio je kroz poeziju. Kad ste počeli pisati pjesme i kakvu vam to vrstu spisateljskog izazova predstavlja?

– Prve stihove počeo sam zapisivati negdje oko šesnaeste godine. Krenuo sam s poezijom jer sam mislio da je jednostavna, nije trebalo puno pisati i samo sam stavljao svoje misli koje su željele, zapravo, morale izaći! Samo sam zapisivao ono što me tada smetalo, veselilo, činilo ljutim, sretnim… Tako da je ova poezija vrlo jednostavna, ali kasnije sam shvatio da nije to baš lako napisati, a i moji kriteriji su se s vremenom mijenjali, želio sam da to bude što bolje. Mislim da je poezija srce književnosti i književnog stvaranja. Moje mišljenje je da svatko tko se želi upustiti u pisanje, mora početi s poezijom. To je ono, ako hoćeš voziti, moraš položiti vozački ispit. Volim poeziju, a danas je ne pišem. I mislim da bih se trebao dobro pripremiti za napisati nešto čime bih bio zadovoljan.

Imate li uzore u pjesništvu?

– Nemam baš neke uzore, ali ako moram izdvojiti, to je strana autorica Rupi Kaur, nju rado čitam. Nju čitam i zbog fascinantne činjenice da je njezina poezija toliko popularna diljem svijeta. Preko milijun rasprodanih primjeraka, zaista zadivljujuće. No dobra mi je poezija i Nerude, Jesenjina, Bukowskog. Od domaćih, imam ih više: Tin Ujević, Monika Herceg i Marko Pogačar. Eto, to su mi oni najdraži i koje volim čitati.