Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 6° 1
Sutra: 6° 6° 1
19. siječnja 2020.
Drugo izdanje knjige pjesama 'Trenutci'

Jan Bolić: 'Poezija je srce književnosti. Tko želi pisati, mora početi s njom'

Predano pišem, potpuno se dajem u ono što pišem i volim to raditi - Jan Bolić / Snimio Vedran KARUZA
Predano pišem, potpuno se dajem u ono što pišem i volim to raditi - Jan Bolić / Snimio Vedran KARUZA
Autor:
Objavljeno: 12. prosinac 2019. u 19:29 2019-12-12T19:29:48+01:00

Moje mišljenje je da svatko tko se želi upustiti u pisanje, mora početi s poezijom. To je ono, ako hoćeš voziti, moraš položiti vozački ispit

RIJEKA  Riječanin Jan Bolić predstavit će drugo izdanje svoje knjige poezije »Trenutci« u srijedu, 18. prosinca, u 18 sati u dizajn storeu BuRa (Matije Gupca 13b).

Zbirka je objavljena u nakladničkoj kući Beletra, a na predstavljanju sudjeluju Jan Bolić, blogerica Alis Marić i urednica Sandra Pocrnić Mlakar te Damir Selimović koji će čitati Bolićeve stihove.

Nedavno objavljena knjiga izlazi s preporukom bloga »Čitaj knjigu«, a Alis Marić zapaža da je ovaj mladi autor svoje nedostatke pretvorio u vrline, pretočivši svoj život u nadahnjujuću životnu priču.

Zbirku preporučuje i pjesnikinja Monika Herceg, koja u Bolićevoj poeziji prepoznaje iskren dijalog sa samim sobom. Zbirkom poezije »Trenutci« Jan Bolić dokazuje zašto je mnogima uzor i inspiracija – u svojim pjesmama demonstrira borbenost i pozitivan stav prema svojoj bolesti i prema svijetu oko sebe.

Otkako se prije tri godine pojavilo prvo izdanje zbirke »Trenutci«, Jan Bolić objavio je svoj prvi roman »Težina stvarnosti«, redovito piše blogove za Blogosferu Večernjeg lista i brojne čitatelje inspirira i motivira svojim tekstovima i izrekama na društvenim mrežama, šalicama i torbama.

Jan Bolić: Trenutci

Pisanje poezije

Kako je i zašto došlo do objavljivanja drugog izdanja vaše knjige poezije »Trenutci«?

- Cijela ta ideja se stvorila na jednoj jako ugodnoj kavi. S meni posebnom osobom i prijateljicom Alis Marić, osnivačicom najpopularnijeg bloga »Čitaj knjigu«. Kako sam počeo pokretati svoj brend »Jan Bolić«, šalice i torbe s mojim inspirirajućim i motivirajućim citatima, gdje mi je Alis također puno pomogla u svemu, ona mi je još predložila da uz to objavimo drugo izdanje moje prve zbirke poezije »Trenutci«. Nažalost, ta knjiga nije bila dostupna široj publici. Kad sam joj pokazao, rekla je da su divne pjesme i kako bi bilo lijepo sada to napraviti. Malo sam bio nezainteresiran, ali sad mi je jasno da sam samo trebao bolje razmisliti. Nažalost, samo je mali broj ljudi uspio nabaviti zbirku, a imao sam jako puno upita za još. Za tu moju prvu knjigu i ne zna puno ljudi. Tek kad pročitaju roman ili drugu knjigu, onda vide u biografiji i traže prvu knjigu. Sada je konačno u svim knjižarama i svima je dostupna. Mogu reći da za sada dobro ide.

Jeste li za drugo izdanje nešto mijenjali?

- Jesmo, naravno, ima nekih iznenađenja. Naslovnica je sada nova, predivna i kako su rekli, da je to baš po meni. Dizajnirala ju je meni jako draga prijateljica Tanja Prokop. Moja draga kolegica i također prijateljica, nagrađivana Monika Herceg je napisala u knjizi svoju preporuku, za što sam joj posebno zahvalan, a ujedno i sretan. Alis Marić je napisala isto svoju divnu riječ i preporuku. Ima i u sadržaju nekih novih pjesama, ali to neću otkrivati. Još sam napisao i jednu uvodnu riječ, novu, za ovo izdanje. Sada kad sam »kao« stariji i ozbiljniji.

Vaš ulazak u književnost bio je kroz poeziju. Kad ste počeli pisati pjesme i kakvu vam to vrstu spisateljskog izazova predstavlja?

- Prve stihove počeo sam zapisivati negdje oko šesnaeste godine. Krenuo sam s poezijom jer sam mislio da je jednostavna, nije trebalo puno pisati i samo sam stavljao svoje misli koje su željele, zapravo, morale izaći! Samo sam zapisivao ono što me tada smetalo, veselilo, činilo ljutim, sretnim… Tako da je ova poezija vrlo jednostavna, ali kasnije sam shvatio da nije to baš lako napisati, a i moji kriteriji su se s vremenom mijenjali, želio sam da to bude što bolje. Mislim da je poezija srce književnosti i književnog stvaranja. Moje mišljenje je da svatko tko se želi upustiti u pisanje, mora početi s poezijom. To je ono, ako hoćeš voziti, moraš položiti vozački ispit. Volim poeziju, a danas je ne pišem. I mislim da bih se trebao dobro pripremiti za napisati nešto čime bih bio zadovoljan.

Imate li uzore u pjesništvu?

- Nemam baš neke uzore, ali ako moram izdvojiti, to je strana autorica Rupi Kaur, nju rado čitam. Nju čitam i zbog fascinantne činjenice da je njezina poezija toliko popularna diljem svijeta. Preko milijun rasprodanih primjeraka, zaista zadivljujuće. No dobra mi je poezija i Nerude, Jesenjina, Bukowskog. Od domaćih, imam ih više: Tin Ujević, Monika Herceg i Marko Pogačar. Eto, to su mi oni najdraži i koje volim čitati.

O autoru

Jan Bolić, rođen 1995. godine u Rijeci, pisac je koji boluje od progresivne bolesti spinalne mišićne atrofije tipa 2, zbog koje može pomaknuti samo jedan prst, ali njime uspijeva pisati i stvarati književna djela. Dosad je objavio tri knjige: zbirku poezije »Trenutci« (2016.), zbirku poezije i proznih zapisa »Može biti lijepo« (2017.) i kriminalistički roman »Težina stvarnosti« (2018.), koji je 2019. objavljen i u drugom izdanju.

Novi roman

Pišete i prozu. Doživljavate li sebe više kao pjesnika ili pisca proze i romana?

- Doživljavam se više kao pisac koji piše prozu i romane. Sada pišem samo prozu, napisao sam možda dvije-tri pjesme, ali više podsjećaju na citate nego na pjesme. Kada sam počeo pisati prozu, prije tri godine, shvatio sam da se mogu spisateljski lakše izražavati. Svoje osjećaje lakše pretačem na papir. No ako se potpuno ne prepustim pisanju, nisam zadovoljan i to nije ono što želim. Papir mora biti »izrešetan« osjećajima i prizorima koji će čitatelje ostaviti bez daha. Mora imati emocije zbog kojih će čitatelji, ovisno o priči, plakati, smijati se ili ljutiti.

Vaš prvi roman »Težina stvarnosti« doživio je veliki uspjeh. Pišete li novi roman?

- Naravno, pišem. Već me puno čitatelja pitalo kad će nastavak. Novi nastavak o detektivu Johnu Monroeu, ali ovaj put John dolazi u Rijeku riješiti korupciju, drogu i prostituciju, međutim u međuvremenu se dogodilo strašno ubojstvo i silovanje. Prikazao sam Rijeku na malo drukčiji način, ne baš lijep grad, možda se neće svidjeti svima, ali to je fikcija. Morao sam joj dati taj dašak »prljavog« grada. Zanimljivo mi je pisati radnju koja se događa u gradu. Uz roman, pišem još jednu knjigu, o životu, sreći, uspjesima i odnosima, motivirajuća i inspirirajuća knjiga, koju planiramo objaviti na proljeće. A roman na jesen.

Kava, knjige i malo tišine

Jedan drugi vid vašeg stvaralaštva predstavlja pisanje blogova za Večernji list. Kako nastaju vaši blogovi? Što vas inspirira?

- Te blogove koje objavljujem, odnosno tekstove, na Večernjem listu, pisani su jer će oni biti u toj novoj knjizi, uz još neke tekstove. Zato su oni uglavnom o životu i svaki taj tekst ima neku poruku ili pouku, koja bi trebala čitatelja potaknuti da bude sretniji ili pozitivniji. Inspiriraju me neki proživljeni događaji u životu, ljudi i sve ono što mislim da bi trebalo napisati kako bi ljudima pomoglo da žive sretnije živote. Puno razmišljam, čitam i onda sam napišem. Dodatnu i ogromnu motivaciju mi daju čitatelji sa svojim divnim porukama nakon objavljenog novog teksta. Zaista, to se ne može ni sa čim usporediti. Tada znam da sam svoju dužnost izvršio.

Što za vas znači pisanje i čitanje knjiga?

- Danas svoj život ne mogu zamisliti bez pisanja, i bez da nešto ne zapišem. Ako ne pišem tri dana, postanem pomalo nervozan i misli su mi samo okupirane kako moram nešto napisati. Predano pišem, potpuno se dajem u ono što pišem i volim to raditi. Volim i puno čitati. Samo ne stignem puno toga pročitati, ali uvijek nešto čitam. Moram zbog pisanja, a i tako se najradije opuštam. Kava, knjige i malo tišine. Ne treba ništa drugo.

 

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.


Promo
PUST 2020.
Viškovo

PUST 2020.