Ponedjeljak, 21. svibnja 2012.
Pisac, novinar, planinar

Intervju Edo Popović: Bankarski fašizam ne može se pobijediti nenasiljem

Edo Popović / Foto C. KORTUM
Edo Popović / Foto C. KORTUM
Autor: Maja Hrgović
Objavljeno: 18. veljače 2012. u 19:54

Problem je u tome što su policija i vojska u rukama političara, dakle banaka i korporacija koje se ne libe upotrijebiti ih protiv ljudi koji žele ravnomjerniju raspodjelu društvenog bogatstva. A kad podignete glas, zauzvrat dobijete pendrek ili metak 

Hrvatskom vladaju hanezloti, članovi organizacije HANEZLO (to je akronim od »Heroji, a ne zločinci!«). Godina je 2020. i oni vladaju Holdingom, centrom profita, moći i izrabljivanja. Sve ono na čemu se ne može zaraditi izopćeno je izvan zidina Holdinga, u Zonu, u kojoj se ljudi bore za goli opstanak. Tamne kapuljače čine otpušteni radnici, umirovljenici i mladi nezaposleni očajnici koji se prehranjuju kopajući po kontejnerima oko šoping centara, a tu su i Nejestivi – grupa otpora, kojoj pripadaju oni koji ne žele ni trošiti ni biti potrošeni. Ni za njih, naravno, nema mjesta u Holdingu. Ono što je u anti-utopijskom romanu »Lomljenje vjetra« Ede Popovića upravo jezivo jest spoznaja da je ovaj mračni scenarij hrvatske budućnosti ne samo moguć, nego smo već odgledali uvodnu špicu, a projekcija se nastavlja. 

    No, kako veli moto romana, preuzet od Kurta Vonneguta, još uvijek »nema razloga da dobro ne pobijedi zlo, samo se anđeli moraju organizirati jednako dobro poput mafije«. 

    Edo Popović rođen je u Livnu 1957. godine, a od 1968. živi u Zagrebu, čijem je urbanom, kvartovskom životu posvetio dio proznog opusa. Objavio je, između ostalog, romane »Oči«, »Izlaz Zagreb Jug«, trilogiju »Igrači«, transžanrovsku prozu »Priručnik za hodače«. Planinar je i aktivist inicijative »Pravo na grad«. Nenasilno se opirući devastaciji i krađi javnog prostora u zagrebačkoj Varšavskoj ulici i na Cvjetnom trgu, prije dvije godine je uhićen jer je tijelom branio pristup bagera gradilištu. Bizarno sročenu presudu ugradio je u roman kao iskustvo glavnog ženskog lika, Fraktalne. 

   Paralelni svijet

Dok je nastajao roman Lomljenje vjetra, u hrvatskom su se društvu događali stvari koje su svoj odraz našle i u romanu, a kojima ste se vi protivili kao aktivist inicijative Pravo na grad. Kako je i gdje bljesnula ishodišna ideja za pisanje ove anti-utopije? 

KNJIŽEVNOST KAO UMJETNOST DANAS MALO KOGA ZANIMA

  Drago Jančar je u jednom intervjuu nedavno rekao da se pisac mora, ako želi privući čitatelje i održati pozornost medija, baviti nekim aktualnim društvenim temama, jer sama književnost kao umjetnost više nikoga ne zanima. To je na neki način pokazao i voditelj emisije »Nedjeljom u 2« u kojoj ste gostovali prošlog tjedna. Slažete li se s Jančarom? Zašto imamo volje danima govoriti o snijegu, a o književnosti ni minutu? 

    – Slažem se s Jančarevim mišljenjem da književnost kao umjetnost danas malo koga zanima. No, nije to samo problem književnost, s tim problemom se susreće kompletna zapadna kultura. Trivijalizacija ljudskih potreba i kulturnih sadržaja proces je koji već dugo traje i čini se da svjedočimo njegovu približavanju vrhuncu. Možda je trivijalizacija najočitija u medijima. Više od 90 posto televizijskog glazbenog programa zauzima imbecilno smeće, vrlo rijetko ćete čuti kakav dobar rokenrol, jazz ili klasiku. Hrvatske televizije nemaju nijednu emisiju posvećenu književnosti. I tako dalje, i tako dalje. Uvijek se zapravo razgovor o snijegu, politici, sportu i takvim stvarima mjerio danima, a o književnosti minutama.Osobno ne žalim zbog toga. Takav je duh vremena, ovu situaciju prihvaćam kao bolest, koja dođe, bude i prođe. Imam nekih iskustava s time. Nemam namjeru svoje pisanje i svoj život uklopiti u taj okvir, pisati ono što se traži, što se troši. Uostalom, glazba, književnost, filmovi, likovna djela, stripovi, sve ono što sam u umjetnosti volio nikad nije bilo dio mainstreama. Uvijek se o tome u medijima govorilo ne u minutama, već u sekundama, a najčešće se o tome uopće nije govorilo. Ne vidim zašto bi drukčije bilo danas. A u emisiju koju spominjete pozvan sam ne kao pisac, već kao politički kolumnist tjednika Aktual. 

    – Ideju za roman dobio sam još dok sam pisao Priručnik za hodače. Već tad me zaintrigiralo pitanje kako bi to izgledalo kad bi obespravljeni ljudi izgradili svoj vlastiti, paralelni svijet. Kad bi se organizirali i nedostatke poput nezaposlenosti i neimaštine pretvorili u prednosti, što skupina Tamne kapuljače u mojem romanu i čini. Današnji zapadni svijet počiva na potpuno idiotskom principu koji glasi: trošimo da bismo proizvodili. Drugim riječima: što više trošimo, to ćemo više proizvoditi. Meni je to suludo, to je potpuno izokretanje smisla ljudskog rada i ljudskog postojanja uopće. Prirodno bi bilo da čovjek proizvodi da bi trošio, dakle proizvodi ono što mu je potrebno i onoliko koliko mu je potrebno. U današnjem svijetu, međutim, nema mjesta za ljude koji ne žele sudjelovati u tom sumanutom trošenju i proizvodnji. Ovih dana je Eurostat iznio podatak da gotovo četvrtini Europljana prijeti siromaštvo i socijalna isključenost. U Bugarskoj i Rumunjskoj je takvih više od 40 posto, a ni Hrvatska, bojim se, nije daleko od te brojke. Što sa svim tim ljudima? 

    Jedna od velikih tema koje obrađujete u romanu je, uz razornu kritiku društva pohlepe i korporacija, mirni građanski otpor, odnosno nenasilna akcija nasuprot direktnoj akciji koja pretpostavlja kažnjavanje odgovornih za probleme običnih ljudi. Pobornik ste nenasilne akcije, koja dosad baš i nije davala rezultata. Zašto nije? 

    – Zato što se, da parafraziram Kurta Vonneguta, anđeli još uvijek nisu organizirali jednako dobro poput mafije. Zapravo, više nisam siguran da se nenasiljem može pobijediti bankarski fašizam, kako novi svjetski poredak naziva francuski antifašist Stephane Hessel u svojoj nevelikoj, ali vrlo snažnoj knjizi »Pobunite se«. Da su svjetski političari samo lutke u rukama banaka i koroporacija, to više nije potrebno posebno dokazivati. Problem je, međutim, što su policija i vojska u rukama političara, dakle banaka i korporacija, i što se one uopće ne libe upotrijebiti ih protiv ljudi koji žele ravnomjerniju raspodjelu društvenog bogatstva, koji, dakle, žele samo da im se omogući da žive pristojno od vlastitog rada. U današnjem svijetu to je, izgleda, nemoguća želja. A kad podignete glas, zauzvrat dobijete pendrek ili metak. Kako to izgleda, gledamo svakodnevno od SAD-a, preko Europe, do Afrike i Azije. Obespravljeni i nezadovoljnih danas su u golemoj većini, i samo je pitanje vremena kad će se organizirati i pokrenuti, a tu onda ni vojska niti policija neće imati nikakve šanse.   

Manjak samopouzdanja

Zasad se takav scenarij još ne nazire, naprotiv, kapitalistička opresija kao da se hrani sporadičnim pobunama...
    – Sazrijevanje te ideje i povezivanje nezadovoljnih mukotrpan je i dugotrajan proces. Internet igra veliku ulogu u povezivanju i organiziranju nezadovoljnih, možda ga zato vladajući tako silno žele nadzirati, imati ga pod apsolutnom kontrolom. Volio bih da je pokret »Okupiraj« početak tog procesa, kao što bih volio da se taj preokret dogodi za mojeg života. No čini mi se da se ova stvar ne može riješiti poboljšanjem postojećeg sistema, jer je on toliko loš, da ga je nemoguće poboljšati. Društveni sistem u kojem danas živimo samo je suvremenija verzija feudalizma ili robovlasništva. Nemoguće je poboljšati nešto što desecima tisuća godina počiva na pogrešnim temeljima. Ne znam nijedno pravedno društvo u ljudskoj povijesti, sva ona počivaju na dominaciji, represiji, nejednakosti, iskorištavanju. Radi se o tome da se ovaj sistem sa svim svojim vrijednostima u potpunosti odbaci, da do izražaja dođu suradnja, dijeljenje dobara, rodna jednakost... Imajući u vidu današnji odnos snaga, a naročito duh vremena, do takvog jednog društva put će biti dug, mjeri se tisućama godina. Dotad ćemo biti gaženi. U svakom slučaju, kriza je samo vid promjene, pa je tako i današnja globalna kriza samo vid velikih promjena kroz koje prolazi čovječanstvo. 

    Hrvati, izgleda, lakše podnose skok PDV-a i činjenicu da smjena vlasti nije donijela prestanak korumpiranih djela i odluka – nego snijeg. Obuzme li vas katkad ogorčenje zbog te grandiozne prilagodljivosti Hrvata na nedaće koje se slijevaju s političkog vrha? 

    – Ne baš ogorčenje, to je osjećaj koji, kao i mržnja, uopće nije zdrav. No svakako me iznenađuje taj upravo grandiozni manjak samopouzdanja i odlučnosti kod hrvatskih građana kad su posrijedi amaterske i nekompetentne odluke samozvane političke elite koje desetljećima razaraju i osiromašuju ovo društvo, gurajući nas svakodnevno u sve veću bijedu, a mi to mirno promatramo. Još gore, dajemo im legitimitet na izborima. Je li taj manjak samopouzdanja ostatak svijesti karakteristične za totalitarne režime, prema kojoj pojedinac uopće ne treba ništa činiti, već se samo prepustiti u ruke sveznajućeg i svemoćnog Vođe – to ne znam. No sigurno je da prosječni hrvatski građanin ne pršti od samopouzdanja, i zato nam danas jest onako kako nam jest. Naravno da političari ne vode brigu ni o čemu, već o vlastitim guzicama i novčanicima, tako je bilo i tako će biti sve dok je predstavničkog sistema i naše nevoljkosti da uzmemo stvar u svoje ruke. 

    Gledao sam nedavno dokumentarac o skupljačima otpada u Brazilu, ljudima koji su unatoč svemu zadržali samopoštovanje, ponos, dostojanstvo, redom osobine koje tragično nedostaju hrvatskim građanima. Jedan stari skupljač otpada tamo govori o ulozi i moći svakog pojedinog čovjeka u društvu. Ilustrirajući važnost pojedinca on kaže kako bi 99 uvijek ostao 99 da nije tog jednog, jedinog čovjeka. Stotina ne bi mogla postojati da nije jednog, kaže on. Mislim da bi o tome svaki pojedini građanin ove zemlje mogao povesti računa kad krenu sljedeći protesti protiv stanja u kojem jesmo, a sigurno će ih biti. I da tada ne podržavaju prosvjednike s prozora, balkona, ili iz kafića, vjerujući da je to dovoljno, da će netko drugi promijeniti loše stanje u kojem se i sami nalaze. Neće. Nitko ne može učiniti ništa umjesto nas. Kao što nitko ne može utažiti našu žeđ, utoliti našu glad, tako nitko ne može poboljšati naš život. Moramo to učiniti sami.   

Vrhunski prostakluk

Jesu li propali prosvjedi prošle godine pokazali da smo ovce koje pokunjeno pristaju na sve što nam se pokuša nametnuti? Gdje je granica poslušnosti, vidite li je vi?

   

IZNENAĐEN SAM JOSIPOVIĆEVIM ODNOSOM PREMA ACTA-i

   Kako gledate na Vladin i Predsjednikov odnos prema ACTA-i? 

    – Stvarno me iznenadila reakcija predsjednika Josipovića, ponašao se kao predsjednik Hrvatske glazbene unije, kao tvorac i lobist ZAMP-a, a ne kao predsjednik suverene države. Da nije bio u stanju sagledati sve opasnosti i zamke koje taj sporazum sadrži kad su u pitanju ustavne slobode građana i pravednost o kojoj je on toliko pričao u predizbornoj kampanji?! Sama činjenica da je sporazum donesen iza leđa javnosti, gotovo tajno, upućuje na to da tu nešto debelo nije u redu. Građanska inicijativa »Stop ACTA« stavila je četiri zamjerke na taj sporazum i dala četiri razumna, jasna objašnjenja zašto bi Hrvatska sporazum trebala odbaciti. Ova vlada je u svojem Planu 21 obećala tješnju suradnju s organizacijama civilnog društva kad je u pitanju javni interes. Evo joj prilike da to dokaže. No, najizglednije je da će otezati i muljati s ACTA-om do lipnja ove godine, kad će o sporazumu raspravljati Europski parlament, a onda će postupiti po naređenju EP-a. Ova vlada zaboravila je građane čim su objavljeni službeni rezultati izbora. Otad se bavi sama sobom. Nisu u stanju ispuniti ni najjednostavnije predizborno obećanje, poput otvaranja Markova trga za prosvjede. O hrabrosti i integritetu zorno svjedoči izbjegavanje revidiranja štetnog ugovora s Vatikanom.

– Nemojte vrijeđati ovce, ovca jako dobro zna što je njezin životni interes i kako ga zaštititi. Ne znam gdje je granica izdržljivosti i poslušnosti, čini se da je ovdje ta letvica postavljena vrlo visoko. I da voda još nije došla do grla, ne znam kako drukčije objasniti ovo ponašanje hrvatskih građana. Čini mi se da je trik u bankovnim minusima koji čovjeku dopuštaju da troši više nego što ima, uz abnormalne kamate, dakako, i po cijeni gubitka kuće i svega što posjeduje. Ta mogućnost zaduživanja očito nam daje privid da je sve u redu i da još možemo ovako. A tko izgubi krov nad glavom, bože moj, sam si je kriv, bio je neoprezan, tako nekako rezoniramo. 
    S tim u vezi zanimljivu je poruku Europi ovih dana uputio bivši malezijski premijer Mahathir Mohamad. Kazao je kako je Europa danas mnogo siromašnija nego što je nekad bila, i da bi se u skladu tim trebala i ponašati. Kad si siromašan, onda i živi kao siromašan čovjek, kaže on. Najmanje što svatko od nas može učiniti jest uzeti u obzir s koliko novca raspolaže, i onda se u skladu time i ponašati. Mi se doma već dugo ponašamo u skladu s ovim principom, to jest trošimo koliko imamo, a najčešće i manje od toga. U materijalnom smislu smatram se siromašnim čovjekom. Biti siromašan nikad nije bilo sramota, a najmanje je to danas, pokraj vrlih, novih hrvatskih bogataša. Njihovo bogatstvo, način na koji su ga stekli i kako ga pokazuju, sve je to vulgarno, izraz vrhunskog prostakluka. 

    Što bi moglo trgnuti iz transa – i građane, a onda i političare?

    – Nekako se čovjek uvijek probudi kad je već prekasno, kad mu na vrata zakucaju ovršitelji i policajci. A političari, sumnjam da se oni uopće žele trgnuti iz transa, njima je super u tom njihovom transu, i nastojat će ga održavati što je moguće dulje.   

    Planinarenje je blagotvorno utjecalo na vaše fizičko zdravlje, a kažete i na stanje duha. Bi li i političari mogli profitirati od Velebita na takav način, biste li im propisali hodanje kao terapiju? Koga biste od političara hitno uputili na planinu – za njihovo i naše dobro? 

    – Zanimljivo, nekad je Velebitom hodala elita. Ne mislim pritom samo na znanstvenu elitu, botaničare, geologe, zoologe, već ajmo reć i na društvenu elitu, u koju su nekad spadali i političari. Svi oni imali su nevjerojatan osjećaj za javno dobro, koristili su svoje funkcije i znanje da osiguraju novac i izgrade mnoštvo stvari od opće koristi. Ivan Krajač, recimo, bio je 1925. ministar trgovine i industrije, a zaslugom tog velikog ljubitelja Velebita danas imamo, pored ostalog, Premužićevu stazu i planinarski dom na Zavižanu koji se nekad i zvao Krajačeva kuća. Pa onda inženjer Ante Premužić, projektant spomenute staze, ali i mnogih drugih staza i šumskih puteva na Velebitu, Plitvicama, Krku, Mljetu... Zoolog Miroslav Hirtz, geolog Josip Poljak, liječnik iz Sombora Radivoj Simonović i mnogi drugi zadužili su Velebit i hrvatsko planinarstvo i alpinizam na način koji je potpuno nezamisliv današnjim političarima i društvenoj eliti. Ne mogu zamisliti nekog današnjeg Krajačevog kolegu kako se s prijateljima pentra po Rožanskim kukovima i pritom planira kako će iz budžeta osigurati neku lovu za obnovu i izgradnju planinarskih kuća, ili kako će se pobrinuti za to da vlada Velebitu i drugim hrvatskim planinama osigura pristojnu zaštitu od divljeg lova, sječe i gradnje, što je stvarno postao velik problem. Lijek za bolesti i probleme velikog broja hrvatskih političara ne nalazi se u planini, već u nekim specijaliziranim institucijama, koje bi se svakako trebale pozabaviti njima, općeg dobra radi. 

    Rekli ste da ste i sami bili sumnjičavi prema angažiranoj književnosti. Je li obaveza pisca da se svim raspoloživim sredstvima uhvati u koštac s društvom? Smije li književnost biti podređena aktivizmu? 

    – Pisanje je kreativan čin, čin potpune slobode, i obično loše završi kad si pisac utuvi da nešto mora, da ima neku misiju. Književnost ne bi smjela biti podređena ničemu, ni patriotizmu, ni političkoj korektnosti, ni marketingu, pa ni aktivizmu. Istodobno, ona ne treba ni pred čim zazirati, uključujući i aktivizam. Književnost nije nešto izvan društva, i svakodnevnog života uopće. Ako pod pojmom aktivizma podrazumijevamo otpor ljudskoj gluposti i pokušajima gušenja ljudskih sloboda, prava i ljudskog dostojanstva, onda su i Voltaireov »Candide« i Hašekov »Švejk« na određenoj razini aktivistički romani. I Genetov »Dnevnik lopova«. I Vonnegutov »Slaughterhouse Five«. To, međutim, uopće nije bila prepreka romanima da nadžive svoje tvorce. Na izvjestan način sva je dobra literatura aktivistička, jer tjera čitatelja na razmišljanje, na oštrenje mozga, na otpor.   

 Aktivistička literatura

Pišući o zabrani književnosti u Holdingu, napisali ste i ovo: »U 21. stoljeću ionako se malo tko bavi literaturom. Ima mnogo pisaca, ali malo literature. Pisci su postali obrtnici, a čitatelji kupci. Što se dobro prodaje, zdravo je. Što se ne prodaje, bolesno je, prijeteće, i otpada.« Naslućujem da je to i vaša ocjena današnje književne produkcije. Je li? 

    – Moglo bi se tako reći. No književnost nije jednom zauvijek zadana stvar, ona se mijenja, evoluira, nazaduje također, mijenjaju se stilovi, ukusi, sad prevladava onaj žanr, sad onaj... Moram, međutim, reći da mi se uopće ne sviđa ovo što se danas događa s književnosti. Književnost kakvu volim i cijenim dosegla je svoj vrhunac u 20. stoljeću. U tom stoljeću sve se nekako poklopilo, literarni ukus diktirali su urednici u nakladničkim kućama, a to su u medijima pratili i podržavali kvalificirani kritičari. Naravno da i danas ima majstorskih pisca, i vrhunskih literarnih ostvarenja, no čini mi se da literarnu scenu, dakle i ukus, više ne kreiraju urednici, već odjeli za marketing izdavačkih kuća. Glavno pitanje više nije ima li djelo literarnu vrijednost i potencijal, već ima li ono tržišnu vrijednost i potencijal. Mediji su prihvatili tu igru i onda imamo to što imamo: hrpu kvazi-književnika koji pišu kvazi-književnost o kojoj pišu i govore kvazi-kritičari. Takvi pisci s lakoćom nadživljuju vlastita djela. Tko se danas sjeća jučerašnjih bestselara? 

    Na kraju biografije navodili ste rečenicu »Za svoja djela nije nagrađivan«, za koju ste kazali da je najbolja preporuku za vaše knjige, a kojom ste pokazali otvoren prezir prema čitavom sistemu nagrađivanja pisaca u Hrvatskoj. Mislite li to i dalje? 

    – Mislim. Zapravo, književne nagrade manje su književna, a više socijalna kategorija. One prije svega svjedoče o društvenoj moći i utjecaju nekog pisca, a ne o kvaliteti njegovih djela. To je vidljivo već i na jezičnoj razini – ne kaže da je nagradu dobio neki roman, to jest zbirka pjesama, već pisac. Da nagrade imaju ikakve veze s literarnom vrijednošću, onda sigurno rubrika nagrade u životopisu najznačajnijeg živućeg hrvatskog pisca, Milka Valenta, ne bi bila prazna. Jednom prigodom Valent je na pitanje kako to da nijedno njegovo djelo nije nagrađeno odgovorio da on u toj razmjeni ne može ponuditi ništa, to jest da je njegova pozicija u društvu takva da ne može nikome učiniti nikakvu uslugu. U potpunosti dijelim njegovo mišljenje.

Komentari

28
Morate biti prijavljeni ako želite ostaviti komentar. Prijavi se / Registriraj se
  • schopenhauer
    schopenhauer   Objavljeno: 28. veljače 2012. u 15:33

    Sintagma „bankarski fašizam“ je zapravo besmislica jer se ovdje eksplicitno radi o BANKARSKOM LIBERALIZMU angloameričko-cionističke oligarhije.
    Gottfried Feder, inače ekonomski teoretičar i nacionalsocijalistički financijski ekspert i pisac čuvenog programa NASDAP u 25 točaka napisao je knjigu 1935 god. koja se zove: Kampf gegen die Hochfinanz (Borba protiv krupnog kapitala). Ta knjiga je i danas više nego aktualna, a sam naslov sve govori o odnosu nacionalsocijalizama prema liberalnom kapitalizamu.

    Dovoljno je pogledati strukturu vlasništva američke središnje banke (FED- Federal Reserve) koja je inače PRIVATNA institucija za štancanje dolara bez pokrića, izazivanje permanentnih kriza i ratova , pa da se vidi tko vlada Amerikom pa onda i neizravno svijetom preko svjetskih burzi koje je inače Hitler odmah ukinuo kao sredsvo najobičnije špekulantske pljačke. Slijedeće bi godine trebao isteći stogodišnji zakon o federalnim rezervama koje je potpisao Woodrow Wilson 1913g. za prouslugu što je izabran za predsjednika SAD koju su mu pružili ti isti bankari a koje je jedan od glavnih problema glede hegemonije „dolara“ kao jedine valute za kupoprodaju nafte. Tajna uspjeha (akvizicija ruskih prirodnih resursa) tzv. ruskih oligarha, gotovo u potpunosti ruskožidovskog podrijetla je baš u tom štancanju dolara i njegovu plasiranju na ogromno rusko tržište preko angloameričko-cionističke oligarhije.

    Talijanski fašizam (koji inače nema ništa zajedničko s nacionalsocijalizmom osim antagonizma prema komunizmu i liberalnoj demokraciji (a po Mussoliniju najobičnijoj plutokraciji) je zapravo sinonim za korporativizam što je tvrdio i sam Mussolini. A to zapravo po njemu znači „kapitalizam s ljudskim likom“, sinteza korporativnih i radničkih interesa.

    Dakle, ne klasna mržnja i boljševičko nasilje i ne dokidanje privatnog vlasništva nego njihovo međusobno natjecanje pod patronatom države koje ne nadilazi granice privatne neobuzdane pohlepe a koja je u pravilu i antiekološka, i koja je tipična za pohlepni liberalni kapitalizam koji je nažalost postao standard američkom ekonomskom hegemonijom i tiranijom dolara i zlorabljenja tzv. demokracije ( koja samo sredstvo da se dođe do cilja, čitaj. prirodnih resursa i potencijalnih potrošača). Takav sustav je u Španjolskom i Portugalu bio pod velikim pritiskom SAD i njezinih partnera i naravno da je bio osuđen na propast klasičnom ekonomskom izolacijom.

    Međutim, najgore od svega toga je angloamerička tzv. kulturna hegemonija zbog čega je nemoguće spoznati pravu istinu ili alternativne ekonomske modele ako Vam povijest i sadašnjost pišu pseudo boljševici ili pseudo liberali čije su tzv. „velike istine“ zapravo notorne laži koje će i svjetina spoznati prije ili kasnije bez obzira na svakodnevno ispiranje mozga, pa ako ništa onda nadolazećom ekološkom katastrofom.

  • bard16
    bard16   Objavljeno: 27. veljače 2012. u 22:45

    Dijalektičaru !
    Drago mi je što me iščitavaš kritički čime si svakako zaslužio pozornost pa i odgovor. Jasno ti je vjerojatno da imam nekih spoznaja do kojih se zahvaljujući medijskoj i inoj KAKOFONIJI ne dolazi baš lako i zahtjeva ''ćitanje između redova''.
    No, blog je CARSTVO KRATKOĆE I POVRŠNOSTI pa je praktično nemoguće da ti podrobnije objasnim . Umjesto toga upućujem te na nick ''Ivano'' pod kojim možeš naći izuzetno ''INTELIGENTNA PROMIŠLJANJA'' pa i odgovore na neke moguće dvojbe ...
    Ah da, nije mi jasno koga sam to ''uvrijedio'' Popovića? Gromaču ? Rudanicu?
    Da se razumijemo Edo Popović daleko je brižan, od neke velike misaonosti ali je ipak debelo iznad spomenutih ''književnica''...
    On doista ne spada u isti koš s spomenutim ''umjetnicama'' i nisam ga želio tamo strpati ...

  • bard16
    bard16   Objavljeno: 27. veljače 2012. u 22:45

    Dijalektičaru !
    Drago mi je što me iščitavaš kritički čime si svakako zaslužio pozornost pa i odgovor. Jasno ti je vjerojatno da imam nekih spoznaja do kojih se zahvaljujući medijskoj i inoj KAKOFONIJI ne dolazi baš lako i zahtjeva ''ćitanje između redova''.
    No, blog je CARSTVO KRATKOĆE I POVRŠNOSTI pa je praktično nemoguće da ti podrobnije objasnim . Umjesto toga upućujem te na nick ''Ivano'' pod kojim možeš naći izuzetno ''INTELIGENTNA PROMIŠLJANJA'' pa i odgovore na neke moguće dvojbe ...
    Ah da, nije mi jasno koga sam to ''uvrijedio'' Popovića? Gromaču ? Rudanicu?
    Da se razumijemo Edo Popović daleko je brižan, od neke velike misaonosti ali je ipak debelo iznad spomenutih ''književnica''...
    On doista ne spada u isti koš s spomenutim ''umjetnicama'' i nisam ga želio tamo strpati ...

  • anabasis
    anabasis   Objavljeno: 20. veljače 2012. u 21:44

    Super da je netko te ocite stvari, koje ljudi ne zele vidjeti, stavio na papir. Super da je pisac dobio prostor u Novom listu, da predstavi svoju knjigu. Nadam se da ce pomoci ljudima, koji jos ne vide, kao idemo, da sto prije shvate, pa da se i bolje pripreme.

  • Zoran Pipinic
    Zoran Pipinic   Objavljeno: 20. veljače 2012. u 19:20

    Odličan Intervju.
    Moramo početi mijenjati sebe želimo li dobiti nešto bolje od ovog i ovakvog društva. Društvo je samo odraz svih nas zajedno: kako razmišljamo, kako živimo, kako osjećamo, kako se odnosimo prema drugima.

  • ivano
    ivano   Objavljeno: 20. veljače 2012. u 18:11

    Književnost, umjetnost u Hrvata svi postali književnici, umjetnici.Svi više pišu nego čitaju.Evo vidim umjetnik je i lik koji neki dan piša na Korzu.Umjetnik nego što je drugo, još se je trebao skinuti do kraja ko od majke rođen i malo šetati lijevo, desno pa opet lijevo i umjetnost bi bila dojimljivija.

  • ivan čičković-čiči
    ivan čičković-čiči   Objavljeno: 19. veljače 2012. u 17:07

    10.12.2008., srijeda
    OVCE SU ZA KLANJE

    OVCE SU ZA ...
    KLANJE , MESO I ŠIŠANJE...
    A BOLOVI
    SVAKIM DANOM
    SVE TEŽI I TEŽI
    S DRUGE STRANE
    POZNATO LICE;
    LAJE,
    GRIZE,
    PRIJETI,
    REŽI !!!
    OVCE SU ZA ...
    KLANJE , MESO I ŠIŠANJE...
    NA JEDNOJ
    SU STRANI OVCE
    DOK NA DRUGOJ
    NETKO BROJI NOVCE
    OVCE SU ZA ...
    KLANJE , MESO I ŠIŠANJE...
    ONE UVIJEK
    MALO DAJU
    ČUJE SE
    S DRUGE STRANE
    OD GAZDA I KEROVA
    KOJI ;
    PRIJETE ,
    GRIZU ,
    REŽU ,
    LAJU !!!
    OVCE SU ZA ...
    KLANJE , MESO I ŠIŠANJE...

    VATRENEKRITIKE.BLOG.HR

  • bard16
    bard16   Objavljeno: 19. veljače 2012. u 14:09

    E, da nije ''bankarskog fašizma'' (i ne samo ''bankarskog'') kako bi naš Edo ili kolega mu Tomić ili kolegica Gromača, Rudan i ostale praznoglavine postale ''SLAVNI KNJIŽEVNICI''

    • dijalektičar
      dijalektičar   Objavljeno: 20. veljače 2012. u 17:51

      BARDE16 ILI XY,ja bih volio biti sluga tom praznoglavom,kako Ti reče,Edi nego Tvoj gospodar.Iz ovoga što sam pročitao i onoga što sam čuo kod Stankovića,vidim da je Popović na tragu istinskih ljudskih potreba:Čovjek s velikim početnim slovom.
      PS
      Govoreći o drugom,čovjek govori o sebi,pa me strah da nisam krivo svatio Tvoju poruku.Ali ne dopuštam da bilo tko vrijeđa u Tvom komentaru spomenute osobe,jer time vrijeđa i mene.

  • MaoZeDong
    MaoZeDong   Objavljeno: 19. veljače 2012. u 12:48

    Ne znam koji idiot (ili grupa njih) su provider-i ovog servera. Najsporiji i najslabije uzdržavan server na cijeloj HR časopisnoj internet sceni. Sramota.
    Dajte NL....zamijenite ih. Ne znam koliko ih plaćate, ali ako je najjeftinije u HR.....PREVIŠE JE

  • Milan Ujević
    Milan Ujević   Objavljeno: 19. veljače 2012. u 11:23

    Sviđa mi se intervju.Nekako me misli Ede Popovića podsjećaju (iako ne uspoređujem) na Tinove VISOKE JABLANE.Ali ne vidim,na globalnoj razini,šta bi to moglo supstituirati financijski kapitalizam pa da milijarde ljudi na Zemlji funkcioniraju.Dokle god novac,bez obzira na pojavni oblik,vrši funkcije mjerila vrijednosti,sredstva razmjene itd.ne vidim šanse da nestanu banke i da nestane "bankarski fašizam".To je ralnost.Isto tako vjerujem da su lideri Zapadnih zemalja svjesni jaza siromašni/bogati te da će i dalje poduzimati mjere redistribucije bogatstva kako bi se spriječile revolucije i krvoprolića.A u međudogađanju riječi Ede Popovića potiču na razmišljanje i preispitaivanje samog sebe.

  • prometej
    prometej   Objavljeno: 19. veljače 2012. u 7:00

    Ne znam sto hoce Edo Popovic? Nama je dobro ovako, a on se dira nase barustine kamo se mi najbolje osjecamo. Uostalom, netko se mora roditi da postane plijen, a za tako sto, za gmizanje nema pogodnijih od nas. I dok god mislimo da imamo drzavu, vjerovat cemo da se ona moze mazati na kruh i bit cemo siti i zadovoljni i zivjeti u uvjerenju da nas nista, ama bas nista ne boli. O hrvatstvu mogu govoriti jedino Todoric, Rajic, Tedeskhi i ostali iz Tudjmanovih 200 zigosanih, a mi cemo biti zadovoljni sto mozemo glasovati, sto kao biramo, sto kao imamo demokraciju i sto cemo sutra na Docu imati besplatno mlijeko koje ce teci u potocima naseg blagostanja... Sramim se sto sam pretvoren u slijepog pacova! Hrvatska probudi se!

  • taranis
    taranis   Objavljeno: 19. veljače 2012. u 6:14

    Neki od komentara dolje su zoran pokazatelj licemjernog, jalnog, malogradjanskog mentaliteta hrvatske kukavelji, koja ce uvijek strijepiti pred silom, ali ce spremno pljunuti u lice svakoga tko ne dijeli iste 'vrijednosti'. K tome, u pravom licemjernom svjetlu, oslovljava sa 'vi' i 'gospodine'. Ljigavci, dignite se protiv sile i nepravde barem jednom u svojim crvljivim zivotima! Puj!

    • ware1966
      ware1966   Objavljeno: 19. veljače 2012. u 14:52

      taranis - puntas na revoluciju iz foteljice? salonska ljevicarska pickica, gamad najgore vrste, koja se ne moze pomiriti s tim da postoji i drugacije misljenje (ako je to novo drustvo za koje se zalazes - plujem i na njega i na tebe). hoces ti prati podove od krvi nakon revolucije koju zazivas? ili ces platiti cistacice da to naprave za tebe?

    • MaoZeDong
      MaoZeDong   Objavljeno: 19. veljače 2012. u 12:44

      Bravo taranis. U čelo pa u jaja. Muški i pošteno

    • itchyanus
      itchyanus   Objavljeno: 19. veljače 2012. u 10:54

      slušaj budalo, kad već ne voliš sa vi (a tako ja oslovljavam one koje ne poznam). bankari su tu zbog profita. profit je legitiman cilj. kad su naše firme zgrtale pare po kojekakvim nesvrstanim vukojebinama i pridonosile dizanju našeg standarda nije bilo nikoga da drži prodike. a tada profit deklarativno i nije bio cilj, nego bratstvo među narodima..
      ali dobro - ne pljujem onoga ko drugačije o tome misli... međutim....
      prokazivanje i likvidacija (stvarna, ne simbolična) je nešto o čemu među civiliziranim ljudima nema diskusije je li moralno ili ne.. ZAKLJUČAK "(umjesto "puj)": onaj tko je u tome sudjelovao nema moralni kredibilitet da se uopće javlja, a kamoli da tako s visoka baca tako teške kvalifikacije. fašizam je više-manje u politologiji definiran pojam (pročitajte nešto od Umberta Eca, npr.) potezanje tog pojma tamo gdje mu nije mjesto je uvreda i za žrtve fašizma. otprilike kao da netko usporedi svjetsku krizu s holokaustom. stvarno ne znam tko je tu malograđanin

  • Markos
    Markos   Objavljeno: 19. veljače 2012. u 4:03

    Paranoidno moraliziranje tipa koji se od novinarskog fašizma u kojem je sudjelovao nikada nije ogradio, a sada se svojim tobože književničkim diskursom postavlja iznad društva te docira.

  • velimir
    velimir   Objavljeno: 18. veljače 2012. u 22:01

    kupi mi babo motor kawasaki

  • itchyanus
    itchyanus   Objavljeno: 18. veljače 2012. u 20:26

    imali ste se prilike oduprijeti pravom fašizmu dragi gospodine, ali bile su vam draže pare hrvatskog goebbelsa. postojali su oni koji su tad imali glavu na panju. sada bi nas barem mogli poštediti svoje naknadne pameti. za razliku od čulićevih žrtava "žrtve" banaka nije nitko tjerao da uzimaju od njih zajmove

    • MaoZeDong
      MaoZeDong   Objavljeno: 20. veljače 2012. u 0:31

      Dobro si napisao...i da hoćeš polemizirati, nemaš s čim. Mozak si očito planirao nabaviti u slijedećem svežnju investicija.
      Ako te ikada u životu bude srela pamet možda će se moći s tobom na kulturan način polemizirati.
      Do tada...uživaj u mraku svoje skučenosti

    • itchyanus
      itchyanus   Objavljeno: 19. veljače 2012. u 19:09

      da bi se s tobom diskutiralo treba probavit tvoje tvrdnje koje uzimaš za činjenice? kapitalizam je mutirao? svi ostali su u redu živjeli? i ti gledaš svjetski kontekst? kapital je odlučio zavladati svim segmentima života? brisanje društvenih normi? koje je, po tebi, bilo pravo vrijeme za što? previše si rupav i nikakav. tako se argumentirana rasprava ne vodi i, čak i da hoću polemizirati - nemam š čim

    • MaoZeDong
      MaoZeDong   Objavljeno: 19. veljače 2012. u 17:59

      i@tchyanus
      Nisam tako uobražen da bi bilo kome govorio da je samo moje shvaćanje jedina i prava istina, ali kad bi pogledao globalniju sliku a ne samo HR kontekst, možda bi mi dao pomalo i za pravo.
      Kapitalizam, kao takav je bio, napredna ekonomija sve dok nije mutirao u današnji brutalni oblik. Dok su se kapitalisti nesramno bogatili a svi ostali u redu živjeli, stvar je funkcionirala bez problema. Ali sad kad je kapital odlučio da zavlada svakim segmentom života pojedinca....dolazi do brisanja društvenih normi.
      I zato se, nažalost, moram složiti sa taranis-om oko toga da će biti potrebna žešća reakcija da se izborimo za normalni život.
      I zato sam (bez obzira što ja mislio o njemu) podržao ovaj interwiev.
      Za kritiziranj i propitkivanje je kasno jer to nismo pravovremeno učinili.

    • itchyanus
      itchyanus   Objavljeno: 19. veljače 2012. u 14:29

      ware, da ti uzvratim sa slaganjem (laka srca) - ova zadnja rečenica ti pogađa bit. kojom to božjom providnošću upravo popović i mao imaju placet na istinu o sadašnjem trenutku? ja mislim upravo suprotno. kapitalizam jest nepravedan, no život je nepravedan. ono što nam može dati nadu - svaki poredak je manje nepravedan od onog prethodnog. pokušalo se stvoriti društvo kojemu će cilj biti "suradnja, dijeljenje dobara", pa smo došli tu di jesmo.
      ne zaboravite, naši tajkuni svoje bogatstvo duguju naklonosti političkih elita koje su uzjahale prije devedesetih. .to s kapitalizmom veze nema. to je divljaštvo. ko da kažemo da su ruski tajkuni kapitalisti. pa sve im je u ruke dao kagebeovac!
      treba kritizirati i propitkivati svaki model, ali još indirektno pozivati na nasilje (!!!) i to u naslovu! rekao sam sve što sam mislio na ovu temu

    • ware1966
      ware1966   Objavljeno: 19. veljače 2012. u 14:04

      mao - neciji zivot i djelovanje gleda se u totalu. za predstavljanje sebe kao moralne vertikala mora se biti cist. sve drugo je - trabunjanje. pun mi je kurac ljudi koji ne mogu opravdati crne rupetine u koje su upadali tokom zivota, a sada glume intelektualce stoljeca. i pun mi je kurac historijskih mesija koje mi "prevode" sadasnji povijesni trenutak.

    • itchyanus
      itchyanus   Objavljeno: 19. veljače 2012. u 13:45

      i mile budak je pisao "krasne zavičajne pripovjetke"

    • MaoZeDong
      MaoZeDong   Objavljeno: 19. veljače 2012. u 12:43

      O čemu vas dvojica trabunjate? Kredibilitet ili ne....važno je da je točno definirao stanje i perspektivu! Autor uopće nije bitan! Animozitet do pojedinaca ionako je hrvatski nacionalni sport koji nas spriječava da ideje, pokazatelje i upozorenja u startu odbacujemo bez obzira na relevantnost, edukativnost i alarmantnost.
      Neka je radio ovo ili ono, pisao i govorio gluposti, ova dedukcija stanja je apsolutno istinita i budućnost realno prikazana. Mrzite ga i dalje, ali barem pročitajte i pokušajte shvatiti srž poruke.
      Služite se mehanizmom za koje sam (poznavajući vaše komentare) uvijek optuživao onu drugu stranu, a sad vidim da je to boljka (ili uniformirani način razmišljanja) svih: "Skrenuti fokus sa teksta na autora teksta".
      Zato ovakve poruke i ne prodiru u svijest jer ste previše politički obojeni i samo kroz tu prizmu gledate sve što se događa.
      A znamo što je politika.....

    • ware1966
      ware1966   Objavljeno: 19. veljače 2012. u 3:45

      teska srca moram priznati, itchyanus, da si u pravu. rad u slobodnom tjedniku edi popovicu izmice najveci dio prava da govori o ovome sto sada prica. ljudi su, "nepodobni za hrvatsku nezavisnu drzavu", kad je on pisao u njemu, odvodjeni i ubijani metkom u potiljak, bas prema popisima koje je st objavljivao. edo to u "nedjeljom u 2" bas nije uvjerljivo otklonion (nije se izvinuo i pokajao - a trebao je). izgleda da nema drzavljana RH bez putra na glavi. a moralizirati svi vole.

    • itchyanus
      itchyanus   Objavljeno: 18. veljače 2012. u 20:37

      mislim na božića, naravno.

Iz kategorije: Književnost

Pogledaj sve