Glavni igrači u E-izdavaštvu, poput Amazona, Applea i Googlea, jednostavno mogu ući u trag tome koliko su daleko u čitanju neke knjige stigli čitatelji, koliko vremena provode u čitanju i koje termine unose u tražilice
Autorica Alexandra Alter objavila je u The Wall Street Journalu zanimljiv članak pod naslovom »Tvoja E-knjiga čita tebe«, koji neodoljivo priziva Orwellovu »1984.« i njegova Velikog Brata koji nas gleda. Članak je posvećen digitalnim knjigama, koje su promijenile način na koji čitamo knjige. Teza od koje polazi Alter je da izdavači i prodavači digitalnih knjiga danas znaju više o svojim čitateljima nego što je to prije bio slučaj. Naime, čitanje je stoljećima bilo usamljenički i privatni čin, jedna intimna razmjena između čitatelja i riječi na stranicama knjige. Međutim, uspon digitalnih knjiga duboko je promijenio način na koji čitamo, pretvarajući tu aktivnost u nešto što se može mjeriti i što je kvazi-javno. U prošlosti izdavači i autori nisu mogli znati što se događa kad čitatelj sjedne u svoj naslonjač i počne čitati knjigu. Nije, na primjer, bilo moguće doznati da li čitatelj prekida čitanje nakon treće stranice ili pročita knjigu u jednom dahu, da li većina čitatelja preskače uvod ili ga čita pomno, podvlačeći dijelove i zapisujući opaske na marginama.
E-knjiga je digitalna verzija knjige prilagođena čitanju na ekranu. E-knjige uglavnom su jeftinije od papirnatih knjiga – trenutno su dostupne širom svijeta, imaju mogućnost brzog pretraživanja teksta, a na svojem e-čitaču može se čuvati cijela biblioteka. Prema istraživanju o navikama čitanja i kupovanja knjiga, što ga je proveo »Knjižni blok«, pokazalo se da Hrvati pokazuju slabu zainteresiranost za E-knjige. Od 68 posto ljudi koji posjeduju uređaj na kojemu bi mogli konzumirati E-knjigu (jer se one mogu čitati i na računalu), njih 91 posto tu mogućnost ne koristi. Gledajući ukupnu populaciju, kod samo dva posto ljudi postoji interes za kupnju E-knjiga. Deset posto njih bi čitalo E-knjige, a 90 posto nema nikakvog interesa za E-knjige.
Danas E-knjige pružaju mogućnost uvida ne samo u to koliko ljudi kupuje određene knjige, već i u to s kojim ih intenzitetom čitaju. Moguće je, recimo, doznati i to da savršeni muškarac, sudeći prema podacima koje je na temelju čitatelja ljubavnih romana prikupio digitalni izdavač Coliloquy, ima europski naglasak, u tridesetim je godinama, ima crnu kosu i zelene oči. To možda zvuči kao šala, no glavni novi igrači u E-izdavaštvu, poput Amazona, Applea i Googlea, jednostavno mogu ući u trag tome koliko su daleko u čitanju neke knjige stigli čitatelji, koliko vremena provode u čitanju i koje termine unose u tražilice. Knjige namijenjene za iPad, Kindle Fire i Nook pamte koliko je puta čitatelj otvorio aplikaciju i koliko vremena provodi u čitanju.
Prodavači i neki izdavači počeli su pretraživati podatke kako bi pratili u kojoj mjeri se ljudi angažiraju tijekom čitanja knjiga. Kad je riječ o ispitivanju ukusa i navika kupaca, izdavaštvo zaostaje u odnosu na ostatak zabavljačke industrije. Televizijski producenti stalno testiraju nove šou programe uz pomoć ciljanih grupa, a filmski studiji kroz testove kojima se propituju reakcije gledatelja. U izdavaštvu se uspjeh neke knjige dosad mjerio brojem prodanih primjeraka te osvrtima u novinama i časopisima. No, uz pomoć digitalnih knjiga danas je moguće predvidjeti i što će biti hit.
Povratna informacija
Tvrtka Barnes & Noble, koja zauzima 25 do 30 posto tržišta E-knjiga kroz Nook e-reader, nedavno je počela proučavati navike u čitanju digitalnih knjiga. Na temelju podataka do kojih su došli mogu pratiti kolikom brzinom se čitaju knjige i koliko se čitatelji određenih žanrova angažiraju prilikom čitanja. Uspostavljena je i suradnja s izdavačima kako bi im se pomoglo u kreiranju knjiga koje će bolje zaokupiti čitateljsku pažnju. Istraživanje o žanrovima koji se čitaju pokazalo je da se nefikcionalna djela čitaju na mahove, dok se na primjer romani čitaju od početka do kraja. Također, opsegom duga nefikcionalna djela prije se ispuštaju iz ruku. Došlo se i do toga da fanovi znanstvene-fantastike, ljubića i krimića čitaju više knjiga i brži su u čitanju od čitatelja književne fikcije, koji su skloni preskakanju stranica. Ove spoznaje pomogle su u oblikovanju tipova knjiga koje prodaje Barnes & Noble. Detektiranje trenutka kad se čitatelji počnu dosađivati tijekom čitanja pomaže izdavačima u kreiranju digitalnih izdanja kojima dodaju video, web-linkove i drugu multimediju. Takva zapažanja trebala bi pomoći autorima da stvaraju još bolje knjige, s čime bi svi trebali biti na dobitku.
Neki autori pozdravljaju takvu ideju, jer ni nakon dugotrajnog objavljivanja ne znaju tko zapravo kupuje njihove knjige. U tom smislu povratna informacija mogla bi im biti od koristi, jer bi, primjerice, saznali je li njihova knjiga predugačka. Ima pak i onih koji izražavaju strah da bi takvo ravnanje prema dobivenim podacima moglo umanjiti kreativne rizike koji stvaraju veliku književnost. Drugim riječima, ne može se skratiti Tolstojev »Rat i mir« zato jer netko nije uspio pročitati roman do kraja.
Novo »Ime ruže«
U ovom kontekstu možemo spomenuti Umberta Eca koji je napisao novu, pojednostavljenu verziju romana »Ime ruže«. Tridesetak godina od prvog izdanja Eco je odlučio izmijeniti tekst romana, i to izbacivanjem predugih opisa, eruditskih referenci i dijelova na latinskom jeziku. To je objašnjeno time da se roman želi učiniti pristupačnijim novoj, »digitaliziranoj« čitalačkoj publici. O tome se u francuskom listu »Le Monde« vodila oštra polemika između onih koji su »za« i »protiv« nove verzije »Imena ruže«. Jedan od protivnika te ideje smatra da Eco misli da su današnje mlade generacije manje obrazovane od prethodnih, pa im je ponudio jednostavnije izdanje kako bi doskočio njihovu neznanju. U tom smislu nova verzija svakako usrećuje izdavača, autora i distributera koji se nadaju zaradi, ali nema mnogo zajedničkog s književnošću. Oni koji su »za« pojednostavljenu verziju romana smatraju da je snaga Ecovog projekta upravo u pridobivanju nove čitalačke publike koja je knjigu upoznala na internetu.
Nije tajna da Amazon i drugi prodavači digitalnih knjiga pohranjuju podatke o kupcima, o knjigama koje su kupili i koje čitaju. Korisnici Kindlea potpisuju da se slažu s tim da kompanija sprema informacije, čak i one koje govore o tome koju je zadnju stranicu netko pročitao, što je komentirao i kakva su mu zapažanja. Amazon na taj način može ustanoviti koji dijelovi digitalne knjige su popularni kod čitatelja, što se onda i javno objavljuje na webu. Čitatelji digitalno označuju dijelove koje posebno žele istaknuti, a onda Amazon vidi koji su dijelovi najviše podcrtavani. To je prouzročilo i neke pravne posljedice, pa je recimo u Kaliforniji uveden akt o pravu čitatelja na privatnost. Bruce Schneier, stručnjak za cyber-sigurnost, izražava strah da se na taj način može ući u trag i osjetljivim temama kao što su zdravlje i seksualnost. Ima, naime, mnogo stvari koje želimo čitati u privatnosti svoga doma.
U SAD-u ima 40 milijuna e-čitatelja i 65 milijuna tableta. Digitalna čitateljska platforma Copia, koja ima 50.000 pretplatnika, prikuplja detaljne demografske i čitalačke podatke, uključujući godine, spol i školsku spremu, o ljudima koji kupuju određene naslove. Imaju uvid i u to koliko je puta neka knjiga downloadana, otvorena i čitana. Ovakve spoznaje onda se dijele s izdavačima. Orwell je tako postao stvarnost, u pomalo neočekivanom obliku. Do sad smo mi čitali knjige, a danas one čitaju nas. Velika Knjiga nas gleda.
