Da je živ, Thomas Bernhard – jedan od najznačajnijih austrijskih i svjetskih pisaca 20. stoljeća, ovih bi dana navršio 85 godina. Ovu godišnjicu Hrvatska drama HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci obilježit će 13. veljače premijerom predstave »Pred mirovinom«, u režiji Morane Novosel i pod pokroviteljstvom Austrijskog kulturnog foruma. Radnja ove drame odvija se u kući Rudolfa Höllera, predsjednika suda i nekadašnjeg SS-časnika koji je uspio izbjeći suđenje, te se pod lažnim imenom ponovno vratiti na svoju prijeratnu sudačku funkciju. Iako pred mirovinom, ni on ni njegove sestre Clara i Vera nikad nisu zaboravili tko su i što su, pa čekaju dan kad će to iznova moći obznaniti svijetu. Do tada u tajnosti svake godine slave rođendan Heinricha Himmlera.
Kako se navodi u najavi riječke predstave, taj je događaj osnova i povod Berhnardovom razotkrivanju naličja građanskog društva. Pritom jednako optužuje one koji fašistička stremljenja perpetuiraju, kao i one koji o tome šutke svjedoče. Tekst »Pred mirovinom«, u hrvatskom prijevodu Seada Muhamedagića, u knjizi »Trg heroja« objavio je 2003. zagrebački Meandar koji je izdavač još osam Bernhardovih knjiga. Četiri od ukupno sedamnaest Bernhardovih drama sakupljene su pod nazivom »Trg heroja«, a uz njega tu su i »Svečanost za Borisa«, »Lovačko društvo« i »Pred mirovinom«.Thomas Bernhard (9. veljače 1931. – 12. veljače 1989.) bio je žestoki kritičar Austrije i austrijskog mentaliteta.
Zamjerio se svima
Beskompromisno je zasijecao u bolne teme sredine sklone zaboravu i prešućivanju mnogih, ne tako blistavih segmenata njezine prošlosti i sadašnjosti. Uz nekoliko pjesničkih knjiga, glavni dio njegova fascinantnog opusa čine dramski tekstovi, romani i pripovijetke, a slavu je stjecao koliko kvalitetom svojih djela, toliko i kao protagonist brojnih polemika.Zbog preziranja austrijskog provincijalizma, Katoličke crkve i nacističkih težnji dobio je nadimak Nestbeschmützer, što bi se moglo prevesti kao »onaj koji pljuje po vlastitom gnijezdu, odnosno domovini i narodu«. Zamjerio se svima – od političara do umjetnika, ali je unatoč tome još za života postao slavan. Gotovo u svakom svojem djelu suprotstavlja se malograđanštini i licemjerju, ali i klekiralnom katolicizmu i nacizmu. Protivnik je svake manipulacije ljudima i narodima, svih vrsta kolektivne svijesti, apsolutizma i totalitarizma.
Kako podsjeća Dunja Dragojević, »Trg heroja« praizveden je u Beču 4. studenoga 1988., pedeset godina nakon »pripojenja« Austrije Njemačkoj, godine koja se u Austriji obilježavala kao spomen-godina opomene i prisjećanja na događaje iz ožujka 1938. te je izazavao nezapamćen skandal u povijesti austrijskog poslijeratnog kazališta.Taj Bernhardov komad shvaćen je, naime, kao uvreda austrijske države i napad na nju, pa su političari tražili da se premijera otkaže, da se autor progna iz zemlje, a tadašnji intendant Burgtheatera i redatelj bečke praizvedbe Claus Peymann smijeni po hitnom postupku. Za goleme razmjere skandala svakako je bila zaslužna i činjenica da je taj komad bio napisan po narudžbi bečkog Burgtheatera u povodu njegovog 100. rođendana. »Trg heroja« posljednji je Bernhardov dramski komad i njegov konačni obračun s domovinom koja je uvijek bila jedna od središnjih tema autorova stvaralaštva. Skandal oko »Trga heroja« počeo se rađati gotovo dva mjeseca prije praizvedbe komada kad su bez dopuštenja nakladnika objavljeni neautorizirani ulomci iz toga Bernhardovog djela u kojima se o austrijskom narodu govori kao o »šest i pol milijuna debila i manijaka« i iz kojih se moglo iščitati da »u Beču ima više nacista nego trideset i osme«.Uslijedile su burne reakcije. Premda nitko nije poznavao kompletan tekst, gotovo svi istaknuti austrijski političari javili su se za riječ u slučaju »Trga heroja«. I dok su se tadašnji savezni kancelar Franz Vranitzky i ministrica obrazovanja Hilde Hawlicek zalagali za temeljno pravo umjetnosti na slobodu i za izvedbu komada, čuli su se brojni glasovi koji su tražili zabranu predstave. Tadašnji vicekancelar Alois Mock tražio je da se spriječi premijera i predstava skine s repertoara Burgtheatera s argumentom da jedna ovakva predstava ne može biti financirana sredstvima iz državne blagajne. I predsjednik Austrije, Kurt Waldheim, vidio je u »Trgu heroja« zlouporabu demokracije i »grubu uvredu austrijskog naroda«, a perjanica desničarske Slobodarske stranke Austrije, Jörg Haider, zahtijevao je da se Peymanna istjera iz Beča. Premijera je ipak održana s oko tri tjedna zakašnjenja i uz demonstracije ispred Burgthteatera. Thomasa Berharda publika je nakoj premijere nagradila 40-minutnim pljeskom. Predstavu »Trg heroja« postavilo je 2003. zagrebačko kazalište »Gavella«.
Hrvatskoj je publici najpoznatiji njegov roman »Wittgensteinov nećak«, koji govori o prijateljstvu pisca i nećaka slavnog filozofa. Nastao u piščevoj kasnoj fazi, roman se temelji na autobiografskim elementima, često spominje znance i stvarna mjesta te se ne boji prepoznavanja. Kako u tekstu objavljenom na Booksi.hr navodi Miljenka Buljević, ove osobine prisutne su u gotovo svim Bernhardovim djelima.Stalna potreba za polemikom i razotkrivanjem užasa poslijeratne Austrije, što je naročito karakteristično za njegove drame, na vrat mu je navukla mržnju političara i klera. Svemu tome nisu puno pomogli ni njegovi govori prilikom dobivanja književnih nagrada. Prvu u nizu kontroverzi izazvao je upravo njegov govor na dodjeli Austrijske nacionalne nagrade 1968. u kojem je rekao: »Država je struktura koja je trajno osuđena na propast, stanovništvo je struktura nezaustavljivo osuđena na podlost i duhovnu slabost«.
Ljubav prema umjetnosti
Bernhard je od djeda naslijedio glazbenu naobrazbu, ljubav prema književnosti i nekovencionalnosti, gađenje prema malograđanštini svoje zemlje, stav prema životu kao »zahodskoj školjci u kojoj, ako dovoljno dugo gledaš, možeš naći trunke ljepote«, te pisaću mašinu. Početak svoje književne karijere Thomas Bernhard povezuje sa smrću djeda 1949. nakon koje je počeo objavljivati kratke priče u salzburškim novinama. Zanimljivo je da se najprije istaknuo kao pjesnik, ali se nakon tri zbirke pjesama objavljenih pedesetih godina prošlog stoljeća okrenuo drami i prozi.Velika prekretnica u Bernhardovoj karijeri bio je njegov prvi roman »Mraz« objavljen 1963. Proglašen velikim književnim događajem, roman je autoru donio prvu u nizu nagrada. Bila je to Književna nagrada slobodnog grada Bremena, a u svom je govoru Thomas Bernhard objavio smrt bajke, te najavio opsesiju svog cjelokupnog opusa. Tom je prilikom rekao: »Teže je živjeti bez bajki, stoga je teško živjeti u 20. stoljeću. Pored toga, mi danas tek postojimo, ne živimo, nitko više ne živi. No, dražesno je postojati u 20. stoljeću, ići naprijed, kamo? Koliko mi je poznato, nisam došao iz bajke i neću otići u nju«. Zanimljivo je da se Bernhard na hrvatski jezik prevodi već godinama, no tek su odnedavno njegove knjige izišle iz uskog kruga poznavatelja i našle put do šire publike.
