U povodu 10. obljetnice postojanja Riječke filharmonije izdana je i posebno obogaćena programska knjižica koja sadrži kraći presjek djelovanja orkestra, s mnogim zanimljivim odlomcima tekstova, fotografijama i izjavama poznatih glazbenika o njenim počecima, radu i uspjesima. Ta je knjižica ujedno i edukativni podsjetnik za posjetitelje.
Riječka filharmonija, koja je uz Zagrebačku jedini takav orkestar u Hrvatskoj, svojim visokim interpretativnim dometima, osmišljenim i pomno odabranim tematskim programima koncerata, s posebnim naglaskom na njegovanju domaće glazbene literature, zaslužuje poticajne uvjete djelovanja s obzirom na povijesni i društveni kontekst razvoja riječke glazbene kulture, odnosno na činjenicu nužnosti njena povratka u okrilje mediteranske i srednjeeuropske glazbene kulture.
U sklopu tradicionalne riječke glazbeno-scenske manifestacije Zajčevi dani 2011. u slavljeničkom ozračju na posebno dekoriranoj pozornici, pred punim gledalištem riječkog HNK Ivana pl. Zajca i u nazočnosti uglednih gostiju, odvijao se nedvojbeno zanimljiv program svečanog koncerta. Prije početka glazbenog dijela Filharmoniji su čestitke uputili i izrazili potporu mnogi uzvanici, uključujući i predsjednika Republike Ivu Josipovića.
Strastveni Čajkovski
Nestrpljivo očekivana glazbena večer počela je skladbom »More Rijeka« Berislava Šipuša (53), koja je skladana upravo za jubilej RF i ovom je prilikom doživjela svoju praizvedbu. Djelo je neoekspresionističkog glazbenog izričaja, osobite melodioznosti te vješte orkestracije i korištenja pojedinih solističkih instrumenata, posebice violončela i piccola. Obiluje snažnim harmonijskim sklopovima puhača i gudača, a u glazbenoj zvučnosti prisutan je dah Rijeke, mora i luke. Interpretativno prilično zahtjevno djelo, reljefno i sugestivno izvela je RF pod ravnanjem Nade Matošević, na čemu im je na pozornici čestitao i sam autor, posebno istaknuvši vrsne riječke orkestraše, kao pojedince i ansambl.
Uslijedio je glasoviti, strastveni »Koncert za klavir i orkestar br. 1 u b-molu, op. 23« najistaknutijeg ruskog skladatelja Petra Iljiča Čajkovskog (1840-1893) sa solisticom Martinom Filjak. Sudjelovanje ove naše istaknute klaviristice međunarodne reputacije i ovo ciklično djelo, koje po svojoj popularnosti zauzima posebno mjesto u klavirskoj i sveukupnoj koncertantnoj literaturi, bili su presudni za velik interes publike i očekivano, predstavljao je umjetnički vrhunac večeri. Već prvim taktovima prvog stavka, čuvenom svečanom uvodnom temom karakterističnih i čvrstih akordičkih tonova klavira, čija se arhitektonika stavka nadalje razvija u lirskom raspoloženju, solistica Martina Filjak je utisnula mnogo od svoje glazbene i emocionalne kompleksnosti te muzicirala izmjenično snažnim i mekim profinjenim lirskim akcentima. U drugom vrlo delikatnom stavku naglašena je dominantna liričnost, no i kraći ritmički kontrast, a u trećem furioznom stavku (Allegro con fuoco) izrazito folklornog ugođaja, solistici se u žaru zanosa i temperamenta potkrao poneki krivo odsviran ton, što nije umanjilo njen sjajan cjelokupan umjetnički dojam.
Visoka razina muziciranja
Premda je u ovom cikličnom djelu dominantna uloga solističke dionice, maestra Nada Matošević i Filharmonija u svim su elementima interpretacije – tempo, dinamika i agogika – tijesno surađivali i postigli visoku razinu zajedničkog muziciranja. Opčinjena muziciranjem Martine Filjak, publika je s posebnom pažnjom i uzbuđenjem pratila njene kreacije i nije krila golemo zadovoljstvo te je solisticu, maestru i orkestar ispratila ovacijama oduševljenja. Martina Filjak je kao dodatak odsvirala »Intermezzo« R. Schumanna, rafiniranog i emocionalno kompleksnog romantičara, čime je samo potvrdila senzibilitet i profinjenost svoga pijanističkog umijeća. Nakon stanke čuli smo čuvene »Simfonijske plesove, op. 45«, trostavačnu orkestralnu suitu Sergeja Rahmnjinova (1873-1943) koji su u Rijeci izvedeni prvi puta. Na djelu je Rahmanjinov radio više godina, završava ga 1940. i posljednja je njegova skladba iz razdoblja kraja romantike. U »Plesovima« se ujedno sažima cjelokupna »romantična nota« Rahmanjinovljeva stvaralaštva. U stavcima »Non allegro«, laganom valceru »Andante con moto« te »Lento assai – Allegro vivace – Lento assai come prima – Allegro vivace« osobite ritmičke vitalnosti, razuzdane melodike zakašnjele romantike, tematske raznolikosti i ugođaja te briljantne orkestracije, izražena je autorova skladateljska mašta i kreativnost uz golemo znanje, iskustvo i mudrost. Maestra Nada Matošević ponesena vrijednostima ove originalne, osebujne i interpretativno vrlo zahtjevne partiture, postigla je uistinu usklađenu i visoku razinu orkestralna muziciranja. Istaknute su značajke ovog kompleksnog djela, a osobito je impresivno izveden finale trećeg stavka. Ovim svečanim koncertom Riječka je filharmonija, na čelu sa svojom dirigenticom i umjetničkom ravnateljicom Nadom Matošević i pod ravnateljstvom Marijana Oreškovića, opravdala postojanje uz obvezu nastavka serioznog rada i zaslužila potporu kulturne politike cjelokupnog društva, a na zadovoljstvo današnje i buduće publike.
