Koprodukcija

“Orgija” Gledališča Glej i riječkog HNK-a: Isprazno “orgijanje”

Kim Cuculić



RIJEKA U bivšoj zgradi Ivexa na Delti izvedena je riječka premijera predstave »Orgija«, koja je nastala u koprodukciji ljubljanskog Gledališča Glej i Hrvatske drame HNK-a Ivana pl. Zajca. Riječ je o prvoj premijeri programa Zajc lab Hrvatske drame, koji je zamišljen kao inkubator novih ideja te mjesto susreta autora različitih estetskih i poetskih prosedea.


»Orgija« je najavljena kao predstava o prekoračivanju granica – u odnosima i obitelji, u javnosti i politici… Radi se o dijelu trilogije »Jure Novak: Zato sam sretan«/»Katarina na narudžbu«/»Orgija« slovenskih autora Katarine Stegnar, Jure Novaka i Urške Brodar, koja nastaje od 2011. godine. Unutar nje Brodar, Novak i Stegnar razbijaju klasičnu kazališnu hijerahiju podjele autorstva. U prvom dijelu kao izvođač nastupa samo redatelj Jure Novak, u drugom se Novaku pridružuje i glumica Katarina Stegnar, a u »Orgiji« na sceni su svi –  redatelj, dramaturg i glumica. Formalno se trilogija bavi poigravanjem granicama fikcije i stvarnosti te preispitivanjem pozicije gledatelja i izvođača.


U riječkoj izvedbi broj gledatelja je bio ograničen i bili su podijeljeni u grupe. U odvojenim kabinama svaki od izvođača komunicirao je ponaosob sa svakim od gledatelja, dajući mu upute vezane uz »orgiju«. Zatim su gledatelji i gledateljice, uz slušanje teksta kroz slušalice, mogli prelistavati knjige Marqueza, Houellebecqa, Dürrenmatta.. ili likovne monografije Fride Kahlo i Egona Schielea. Uz konzumiranje votke, publika je zatim posjedana na fotelje i naslonjače prekrivene najlonom, a scenski prostor naznačen je i prigušenim svjetlom i paravanima s prebačenim erotskim rubljem.




Uz zvučnu kulisu snimljenog snošaja, svaki od glumaca u intimističkom obraćanju gledateljima iznio je »svoja« iskustva vezana uz gubitak nevinosti, kao i razne seksualne avanture i maštarije. Izvođači povremeno i izravno, poimence, komuniciraju s ljudima u publici, koja je reagirala ili nelagodom ili smijehom.


Tekst koji izgovaraju glumci prilično je »tanak« i uglavnom se svodi na spominjanje muških i ženskih spolnih organa, izlučevina ljudskog tijela i slično. U programskoj knjižici predstave spominju se Foucault, Bataille, Deleuze, Reich, sadizam… a »Orgija« je završila velikim kolektivnim »orgazmom«. U cjelini predstava je ostala na razini površne provokativnosti, zadržavajući se na ispraznoj tjelesnosti, bez neke jače kritičnosti ili referiranja na društveno-politički kontekst.