HKD na Sušaku

Frljićeva “Aleksandra Zec” praizvedena u Rijeci

Svjetlana Hribar

Na sam dan kazališne praizvedbe autorskog projekta Olivera Frljića – "Aleksandra Zec" – u foyeru Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku predstavljena je knjiga "Aleksandra Zec", u izdanju Međunarodnog festivala malih scena i HKD Teatra, koji je producent Frljićeva projekta



RIJEKA Pred prepunim gledalištem na sceni Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku praizvedena je predstava »Aleksandra Zec«, autorski projekt redatelja Olivera Frljića. Rađena u spomen na dvanaestogodišnju djevojčicu Aleksandru Zec ubijenu na Sljemenu 1991., a posvećena svakom djetetu, žrtvi rata, bilo gdje u svijetu, predstava je završila aplauzom koji je sablasno odzvonio pred praznom pozornicom.


Redatelj Oliver Frljić i dramaturg Marin Blažević okončali su, naime, predstavu minutom tišine i mraka, u kojem je svaki gledatelj bio ostavljen svojim mislima. Kad se upalilo svjetlo, pozornica je bila prazna. Jer projekt Olivera Frljića, iako žanrovski pripada kazališnoj umjetnosti, u biti je naša stvarnost. I tu glumačkom poklonu nema mjesta…


U predstavi su igrali Ivana Roščić, Jelena Lopatić, Tanja Smoje, Igor Kovač, Nikola Nedić i Jurica Marčec te djevojčice Jana Mileusnić, Lucija Filičić, Nina Batinić i Morana Mladić, članice kazališne radionice ZiM iz Rijeke. Autorski tim predstave još čine scenografkinja Ljerka Hribar, kostimografkinja Sandra Dekanić i dizajner svjetla Dalibor Fugošić.




Na sam dan kazališne praizvedbe autorskog projekta Olivera Frljića – “Aleksandra Zec” – u foyeru Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku predstavljena je knjiga “Aleksandra Zec”, u izdanju Međunarodnog festivala malih scena i HKD Teatra, koji je producent Frljićeva projekta. Predstavljanju knjige koja bilježi sve medijske reakcije na ubojstvu članova obitelji Zec, zapisnike iz sudskog postupka te kronologiju događanja posljednjih 23 godine, govorili su autorica knjige Tamara Opačić, urednik Saša Milošević, Vesna Teršalić voditeljica Dokumente, redatelj Oliver Frljić, a razgovor je vodio novinar Ernest Marinković.


Na pitanje koja je ideja krenula prije – knjiga ili predstava – doznali smo da autori predstave nisu htjeli ponavljati neke fakte vezane uz slučaj ubojstva članova obitelji Zec, pa se objavom ove knjige svi relevantni podaci o slučaju – nalaze na jednom mjestu.


Urednik knjige je istaknuo da je gledao dvije ranije Frljićeve predstave koje se bave odnosom srpskog i slovenskog društva prema vlastitom zločinu – “Zoran Đinđić” i “2571” – i konstatirao da ih niti jedna zajednica nije do kraja razriješila, niti za to još uvijek postoji namjera.


Oliver Frljić je replicirao izražavajući svoje čuđenje da se u ovoj zemlji – gotovo dva desetljeća nakon rata – još uvijek žrtve dijele po nacionalnoj pripadnosti, što izravno ponižava žrtve: – Predstava koju igramo govori o tome da niti zločin, niti žrtve – nemaju nacionalnost. Zato je ova predstava posvećena svoj djeci žrtvama rata, bilo gdje u svijetu.


Ernest Marinković pitao je autore knjige i predstave nije li aktualizacija slučaja Aleksandre Zec – iskopavanje kostura, 23 godine nakon ubojstva, o čemu je urednik knjige Saša Milošević rekao:


– Smatram da sve žrtve imaju pravo na dostojanstven pokop. Ova predstava ne iskopava kosture, već žrtvama daje mir…


Autorica knjige Tamara Opačić rekla je da su joj materijale za knjigu osigurale nevladine udruge i odvjetnici žrtava, a da su joj najpotresnija bila svjedočenja preživjele djece obitelji Zec – Dušana i Gordane.


Vesna Teršalić napomenula je da se ovom predstavom zauzima stav, što je iznimno važno u društvu koje to izbjegava: – Na prekojučerašnjem skupu Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata grada Rijeke čak se falsificirala povijest, tvrdnjom da se nije radilo o ubojstvu s nacionalnim povodom. Moramo biti svjesni da se u Domovinskom ratu ubijalo Hrvate zato jer su Hrvati i Srbe zato što su bili Srbi. Dogodilo se to u Škabrnji, kao i u Medačkom džepu, a mi se još uvijek s tim teško nosimo. Trebali bi krenuti od osobne odovornosti, ali priznati da najveću odgovornost snose političari, koji su dozvolili zataškavanje zločina. Dok se god politika glasno ne distancira od zločina, imat ćemo probleme s nacionalizmom kod kuće, sa susjedima i u Europi, rekla je Vesna Teršalić.


Dok se publika za premijernu izvedbu polako okupljala u foyeru HKD-a, ispred ulaza je desetak dragovoljaca Domovinskog rata stajalo s transparentima na kojima su upozoravali na hrvatske civilne žrtve rata, između ostalog postavljajući pitanje: „Kada će hrvatske žrtve dobiti kazališnu predstavu“.


– Aleksandra Zec je naša žrtva, bila je naša sugrađanka. Zna se tko ju je ubio, tko je napravio proceduralnu grešku zbog koje su ubojice pušteni na slobodu, a zna se i tko je odlikovao jednog od njih. Ako njihovi ubojice nisu krivi, tko je kriv za smrt troje članova obitelji Zec?, zapitao se Oliver Frljić. U razgovor se uključio novinar Goran Cvetković koji predstavu “Alekdsandra Zec” smatra povijesnom te konzulica Republike Srbije u Rijeci Mira Milenković, koja se založila za pomirenje. U konačnici je konstatirano da jedna knjiga i predstava ne mogu donijeti promjene u društvu, ali mogu ponovo otvoriti razgovore o zločinu, što je važno ako želimo biti demokratsko društvo.