Ravnateljica "Klovićevih dvora"

Kusin: Ministrica Zlatar me smijenila jer sam za nju Biškupićev kadar

Maja Hrgović

Porazno je da se struka ocjenjuje s političkih pozicija. A činjenica je da mene ministrica kulture mijenja zato što me je pred osam godina imenovao Božo Biškupić. Za nju ja sam Biškupićev kadar, a sve u vezi s Biškupićem je negativno. Ako te vežu uz Biškupića, vežu te i uz HDZ, s kojim ja nemam nikakve veze. Moja politička opcija je struka i predanost radu 



Ono što je Željko Kerum napravio splitskoj Galeriji umjetnina, to sad čini Andrea Zlatar Violić zagrebačkoj Galeriji »Klovićevi dvori«. Tako misli dosadašnja ravnateljica te galerije Vesna Kusin, koja se ne miri s odlukom ministrice kulture da nakon osam godina na čelu te institucije mora ustupiti upravljanje kustosici Marini Viculin. Kaže da je ta odluka, koja na snagu stupa 17. travnja, politički motivirana, i da su njome potpuno zanemareni dosadašnji uspješni rezultati galerije, kao i javni interes. 


    – Hrvatska javnost, koja mi je dala najvišu ocjenu, za ministricu je istoznačnica za ulicu. Pa neće nam valjda ulica kreirati kulturnu politiku! – ironično će Kusin.     Kao argumente za svoj ostanak u gornjogradskoj galeriji, dosadašnja ravnateljica navodi poslovni rezultat svoga rada: 28 posto vlastitih prihoda u svih osam godina, što u brojkama ukupno iznosi 34 milijuna kuna, odnosno 4.250.000 kuna godišnje. Ističe da ti prihodi proizlaze iz dobrog programa, od prodaje ulaznica i sponzora koji se vežu uz vrhunske izložbene projekte. 

    Vesna Kusin najavljuje nastavak ove priče koja bi se, gledajući iz njezine perspektive, mogla zvati bitkom za »Klovićeve«. 


   Rezultati su javni


Nakon vijesti o Vašem odlasku iz Klovićevih dvora, kulturna javnost Vam je uputila zdušnu javnu podršku. Je li Vas iznenadilo to što Vas kao najbolju opciju za vođenje ove institucije vide i oni koji politički naginju i lijevo i desno? 




    – Nije jer stručnost, radinost i sposobnost nemaju političku boju. Stoga je porazno da se struka ocjenjuje s političkih pozicija. A činjenica je da mene ministrica mijenja zato što me je pred osam godina temeljem regularno provedenog natječaja imenovao Božo Biškupić. To je ona sama rekla. Za nju sam ja Biškupićev kadar, a sve u vezi s Biškupićem za nju je negativno. Iako će ona njegovu širinu i stručnost teško stići.    


    Dobro je rekao jedan moj kolega: »Hrvatska je imala dobre i loše ministre kulture, ali pamtit će se samo trojica – Kršnjavi, Šuvar i Biškupić«. Ime kolege, naravno, neću reći da i njemu ne odleti glava kao meni. Dakle, ako te vežu uz Biškupića, vežu te i uz HDZ s kojim ja nemam nikakve veze. Moja politička opcija je struka i predanost radu. A da biste dobro radili morate voljeti taj posao. 


    »Klovićevi dvori«, onakvi kakvi su sada, rezultat su tog rada iza kojega stoje, kako to često govorim – krv, znoj, suze. A to znači i petnaest sati rada dnevno, ako treba i cijela noć. Davala sam sebe svaki dan, bez ostatka, svakom projektu u ovih proteklih osam godina. Rezultat tog rada je javan. Jasno vidljiv – odlične izložbe u gustom i dinamičnom ritmu. I normalno je da ljudi reagiraju, da me podržavaju.     Ministrica si je uzela za pravo da mene i moj program zbriše s lica zemlje. Ali moj program ne ocjenjuje ni ministrica, ni njenih osam pomoćnika, niti pet članova Upravnog vijeća, ni trideset ljudi koji su pod mojim ravnanjem u ovoj kući to stvorili – nego taj javni rad ocjenjuje hrvatska javnost, njih milijun i tristo tisuća posjetitelja koji su u ovih osam godina posjetili »Klovićeve dvore«. 

    Zapravo želite reći da je to bila isključivo politička odluka?


    – Apsolutno! Bez ikakvih vrijednosnih kriterija, ni programskih, ni poslovnih. 


    Ali, ministrica nije to rekla javno.


    – Ne, ali znate kako iz raznih izvora cure tajni dokumenti i objavljuju se u novinama. Tako je iz i Ministarstva kulture izašla istina na vidjelo. U razgovoru s njom rekla sam joj da to znam, kao i to da je izjavila da mi je bilo lako tako raditi kad mi je Biškupić davao hrpe novca, što nije opovrgla. Stoga sam joj podastrla obračune po pojedinim projektima koji pokazuju koliko je to daleko od istine. No, ni to ju nije pokolebalo u njenoj unaprijed donesenoj odluci. Andrea Zlatar već je dugo frustrirana »Klovićevim dvorima« i ima strašnu averziju prema njima takvima kakvi su bili za moja dva mandata.   


Laži i obmane


Zašto?    – Ne znam. Iritiraju je. Vidite, ona se u slučaju Muzeja suvremene umjetnosti žestoko opirala podjeli osnivačkih prava između Grada Zagreba i države, odnosno Ministarstva kulture. Kao argument da MSU treba ostati gradska institucija izrekla je laž nad lažima koju su sve novine kao istinu objavile posebno uokvirene, a glasila je: Kad Grad može za »Klovićeve dvore« godišnje davati 16 milijuna, onda valjda i za MSU može dati 18 milijuna! Time je htjela sugerirati da nam onda i drugi osnivač – Ministarstvo kulture – daje isto toliko, znači ukupno 32 milijuna kuna godišnje. Pa onda »Klovićevi« mogu raditi čuda! 

    A zamislite, ona ne vidi autobuse pred galerijom! Još jedna obmana, jer zna da autobusi ne mogu na Gornji grad! Ali ostavlja dojam! 


    Ukupna proračunska sredstva, dakle Grada i Ministarstva kulture, nikada nisu dosegla godišnju svotu od 16 milijuna. A te godine od Grada smo dobili manje od četiri milijuna i to ukupno za plaće, materijalne troškove i program! Znači, stvarala je tendenciozno krivu sliku o »Klovićevim dvorima«. A smetalo ju je što »Klovićevi« nemaju kvartovske izložbe. To je njezina orijentacija! Njoj ne treba Kunsthalle, primjeren prostor za velike nacionalne i međunarodne izložbe. 


    U obrazloženju u kojemu negativno ocjenjuje Vaš program, ministrica kaže da standardno koristite već obrađene ideje, a svoje prezentacije zasnivate na posuđivanju izložaka, što »predstavlja zaustavljanje razvoja i procesa otvaranja Galerije »Klovićevi dvori« prema suvremenim kulturnim i umjetničkim fenomenima«.


    – To pokazuje da ona nema pojma što je izložbena djelatnost, ne zna abecedu! Ne zna da nema izložbe bez posudbe djela. Iz toga bi se lako moglo zaključiti da ukida izložbenu djelatnost u Hrvatskoj! Usmeno mi je rekla da je moj program monolitan! A u razrješenju navodi da standardno koristim već obrađene teme, što je još jedna u nizu neistina! 


    Izložbe koje smo radili u proteklih osam godina nikad nisu bile samo izložbe lijepoga, nego su uvijek bile i problematske. »Klovićevi« su, primjerice, otkrili hrvatskoj javnosti kulturološko blago Dalmatinske zagore na koju se dotad gledalo s omalovažavanjem. To je bilo otkriće! »Klovićevi« su napravili prvu sintezu hrvatske avangarde i ekspresionizma, ali i grčke baštine na tlu Hrvatske. »Klovićevi« su prvi valorizirali opuse nepravedno zapostavljenih umjetnika poput Juneka, Raškaj, Kljakovića ili Auera.   


Kritični i aktivni


Osobno sam smislila projekt velikih majstora renesanse, međunarodnu izložbu iz domaćih fundusa – htjela sam da bar na kratko tu uspostavimo imaginarni muzej renesanse u kojem su okupljena diljem hrvatske rasuta i teško pristupačna remek-djela koju većina pučanstva nikada nije imala prilike vidjeti, niti je znala da to postoji u Hrvatskoj. Davala sam poticaje za nove iskorake – karikaturu, strip, ilustraciju, drugačiji pogled na pop-art i njegovu suvremenu refleksiju. 


    I suvremena je umjetnost stanovala ovdje. U mom natječajnom programu ima mnogo novosti, novih sinteza, novih interpretacija, novih vrednovanja i repozicioniranja pojedinih umjetnika u hrvatskoj povijesti umjetnosti. Moj stav je da je naš zadatak da budemo kritični i aktivni, da se bavimo i zabludama koje se desetljećima vuku kroz našu povijest umjetnosti, od Ljube Babića naovamo… 


    Ukratko, moj se program nastavlja na dosadašnju praksu kojom smo po poslovanju i postali najbolja kulturna institucija u Gradu Zagrebu. Ponosna sam na to. Smatram se moralnom pobjednicom. A ministrica želi uništiti ono što je dobro. 


    Što ste zaključili iz ministričina privilegiranja programa Marine Viculin? U kojem smjeru bi se, prema viziji Ministarstva, »Klovićevi« trebali razvijati?


    – Okretanje suvremenim kulturnim i umjetničkim fenomenima, koje se navodi u obrazloženju, je neodrživo. Vi znate da se nisam libila ulaziti u projekte suvremene umjetnosti. Naposljetku, ja sam zbilja odrastala u Martinisovom Podroomu uz rađanje Nove umjetničke prakse. Pa se ne može tvrditi da kočim razvoj i otvaranje »Klovićevih« prema novim kulturnim i umjetničkim fenomenima. No, program »Klovićevih« ne može se bazirati samo na tome. Treba misliti na održivi razvoj. Treba znati balansirati. Mislim da sam dokazala da to znam u rasponu mojih širokih interesa, od prapovijesti do suvremenosti. 


    Financijski kuću nosi samo program koji publika želi gledati. Evo ilustracije: cijenim Gorana Petercola do neba, pisala sam o njemu još kao novinarka… ali na njegovoj su izložbi prodane 73 ulaznice. A na hrvatskom ekspresionizmu 15 tisuća ulaznica. Ivan Faktor je za izložbu u »Klovićevima« dobio Nazorovu nagradu, ali prodano je samo 145 ulaznica. Zato je na Grcima prodano opet 15 tisuća. Na Medoviću isto. Na renesansi također. I s time se pokriva trošak suvremenih fenomena. Inzistirati samo na suvremenim praksama nije održivo. Osim toga za to postoji Muzej suvremene umjetnosti. 


   Program bez projekta


Čini li Vam se da će fokusiranjem na samo taj jedan sloj projekata »Klovićevi« postati samo još jedna institucija koja isključivo ovisi o državnim jaslama?


    – S takvom strategijom – sigurno. Evo vam primjera strateškog poslovanja: kad smo radili izložbu Van Gogha, Ghementesmuseum u Haagu tražio je uzvratnu izložbu. Ponudili smo mu tada izložbu »Exat 51« koja je već bila na nekoliko europskih adresa. Znate što su nam odgovorili? Mi poznajemo taj materijal, to je važno i značajno, ali mi ne radimo izložbe za dvadeset naših prijatelja nego za široku publiku. I u Haag je otišao Bukovac! To se zove strategija. Ali ministrica o tome ne zna ništa. 


    Jeste li vidjeli program Marine Viculin?


    – Dugo se nisam s time htjela suočiti, a kad sam ga uzela u ruke osupnula me rečenica: »Ključni problem je veličina prostora i relativno velik broj stalno zaposlenih koji samo postojanje institucije čini vrlo skupim«. Tome su pridodani i preskupi projekti. Što to znači? Da izabranica ne može voditi tu kuću jer joj je prostor prevelik, ima previše ljudi i previše projekata. Zato u njenom programu nema ni jednog konkretnog projekta. 


    Ovo bi, također, moglo značiti kretanje u smjeru otpuštanja ljudi?


    – Sami zaključite. Meni »Klovićevi dvori« nisu bili preveliki. Ta je kuća je za mog mandata bila uvijek puna! Na otvorenju izložbe »Degas« rekla sam da su »Klovićevi« bili pravo ogledalo osnivača. Mislim da sam opravdala njihovo povjerenje. Vidjet ćemo kakvo će biti ministričino ogledalo! 


    Kako će sve ovo utjecati na status ministrice?


    – Ovaj skandalozni potez koji je napravila s »Klovićevim dvorima« pitanje je odnosa prema hrvatskoj javnosti. Ne zanimaju je javne potrebe nego provedba politički motivirane odluke. Ministar Jovanović, primjerice, radi drugačije. Promovira inicijativu koja ograničava obrazovanje kadra kojem se ne može osigurati zaposlenje, a povećava tamo gdje su zvanja deficitarna. To je primjer dobre politike, da se skrbi o javnim potrebama. Ministrica Zlatar se ne obazire na potrebe hrvatske javnosti. Ona ima svoju strategiju i za nju će snositi odgovornost. 


    Jeste li se pomirili s odlukom ministrice?


    – U »pravnom lijeku« se navodi da nemam pravo žalbe, ali ostaje mogućnost pokretanja upravnog postupka. 


    Niste isključili tu mogućnost?


    – Ne! Ja sam borac. I uvijek idem do kraja!


Što o vašem odlasku iz »Klovićevih dvora« misle u Gradu Zagrebu, koji je suosnivač i vlasnik te institucije?


– Mislim da je Grad prilično zatečen i zbunjen. Ti odnosi na relaciji grad – država nikada nisu bili jasno pravno definirani ni usklađeni sa zakonskom regulativom. Neke su se odredbe Zakona o ustanovama u kulturi glatko zaobišle pri donošenju ove odluke. Možda će ovaj potres ipak zdrmati Grad.