Zoran Milanović je »stoka sitnog zuba, nisu roditelji krivi što su napravili kretena i budalu«. »Ne fali mu rep, iako ga je skrio«. »Ako je to vrijeđanje, malo je, mogu ići i žešće«, rekao je u nedjelju, 17. ožujka, na novinskoj konferenciji šibenskog HDZ-a Mladenko Spahija, predsjednik šibensko-kninske Hvidre i županijskog Odbora za branitelje HDZ-a. Predložio je da članovi predsjedništva Hvidre izdvoje dio povlaštenih mirovina »za utvrđivanje Milanovićeva DNK«. »To kažem da liječnici i pravni stručnjaci ocijene njegova krvna zrnca koja su, ako ih ima, na razini jazbine, te neka se kaže tko je i što je on.« »Po cijenu oružja, pa makar to bili štapovi, letve, ali i nešto jače, nećemo više dozvoliti da netko dira po dignitetu Domovinskog rata i naziva ga građanskim«. To je, dakle, rekao srednjerangirani dužnosnik glavne opozicijske stranke u županiji u kojoj su istoga dana pretučeni maloljetni polaznici pravoslavne škole.

Nije to sve: predsjednik HDZ-a Kistanja Roko Antić izjavio je da su pravoslavni učenici napadnuti zato što je »manastir Krka leglo četništva u Hrvatskoj«. Dakle – zaslužili su.

Detalj treći: Zdravko Mamić, zvijezda nedavnoga HDZ-ova skupa u Lisinskom, rasistički vrijeđa ministra Željka Jovanovića. Detalj četvrti: Ružu Tomašić, predsjednicu nevažne ali ekstremističke stranke s jednim jedinim saborskim zastupnikom – njom samom – HDZ je uvrstio na listu za europski parlament, da svoju kampanju pretvori u protumanjinsku rasističku hajku.

Detalj četvrti: lokalni vukovarski HDZ zahtijeva odgodu uvođenja dvojezičnosti, što znači da podupire nepoštovanje hrvatskih zakona. 

  Na sve to, Tomislav Karamarko se uglavnom – smije. Smijao se kada su ga novinari tražili da komentira Mamićev izgred. Za napad u Kistanjama rekao je da se nada kako nije nacionalno motiviran, premda ga je policija okarakterizirala »zločinom mržnje«. O ekstremizmu Ruže Tomašić ne govori ni riječi. O rasističkim uvredama Mladenka Spahije nije rekao ni riječi. Stvar je dakle jasna: Tomislav Karamarko i njegov HDZ koriste mržnju. Mržnjom žele na vlast, a tako će – hotimice ili ne – uništiti demokraciju. Krivnjom Tomislava Karamarka, Hrvatska je u samo nekoliko mjeseci cijelo desetljeće napretka bacila u blato: danas smo ondje gdje smo bili 11. veljače 2001, kada je rulja na splitskoj Rivi Mesiću i Račanu pjevala ovako: »Oj Ivice i Stipane, pojest će vas crne vrane«. 

  Neki mediji Karamarku svesrdno pomažu – djelomice namjerno, djelomice zato što ne razumiju bit spora. Nije naime problem u Milanovićevu pritisku – jer njega nema – nego u obeshrabrujućem medijskom neprofesionalizmu: Nova TV falsificira Milanovićeve izjave, HRT širom otvara prostor govoru mržnje. Na sve to – ovo drugo naročito – nije trebao reagirati premijer, nego cijelo društvo; ali kad nije ono, reagirao je Milanović. I dobro je učinio. Jer stigli smo do sramotne točke u kojoj samo dva aktivna političara spašavaju obraz nacije: Zoran Milanović i Milorad Pupovac. A to je sramota za sve nas. Zloslutna sramota.