Tjednik »Novosti« donosi vijest koja se hrvatskim dnevnim listovima, radio-televizijama i portalima – dragi će Bog ili crni Haag znati zašto – učinila nevrijednom spomena. A vijest kaže da je Prekršajni sud u Zadru početkom ovoga mjeseca presudio da se punoljetni I. V. kažnjava globom od 192 (slovima: stotinu devedeset i dvije) kune zbog remećenja javnog reda i mira.

Kako je I. V. poremetio javni red i mir? Pa eto tako što je 15. travnja ove godine, revoltiran nepravomoćnim presudama što ih je Haški tribunal izrekao generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, uzeo sjekiru u ruke, te krenuo tražiti Srbe po svome susjedstvu u predgrađu Zadra, da on njima pravomoćno presudi. Na prve primjerke Srba (komada dva) naišao je pred obližnjom trgovinom, zatekavši ih kako piju pivo. Pridružio im se, napsovao im se četničkih matera i zaprijetio da će ubiti svakoga Srbina kojega sretne. Da sve ne ostane samo na riječima, nasrnuo je na prvoga koji mu se našao pri ruci, uredno ga premlatio, te se – neispunjena obećanja o ubojstvu – udaljio s mjesta na kojemu je vlastitim šakama po srpskim rebrima ispisao prvi prigovor na nepravomoćnu odluku haških sudaca.

Policija je obradila slučaj i podnijela prekršajnu prijavu protiv pretučenog B. P.-a kao prvookrivljenog, njegova sunarodnjaka i pivskog brata V. N.-a kao drugookrivljenog, te protiv pravdoljubivog osvetnika sa sjekirom I. V.-a kao trećeokrivljenog. Prva dvojica su na zadarskom Prekršajnom sudu oslobođena krivnje, a onom trećem je – nakon što je priznao krivicu za poremećeni javni red i mir, te izrazio žaljenje zbog počinjenoga prekršaja – odrezana spomenuta kazna od 192 kune.

Toliko se, eto, dobije kad se sutkinji lijepo kaže otprilike ovako: Jesam, gospođo, bio sam iziritiran presudama protiv naših generala; jesam, uzeo sam sjekiru u ruke, izašao iz kuće i jesam, doista sam kazao da ću ubiti svakog Srbina kojega sretnem. Nisam ubio, ali sam prebio. Žao mi je, gospođo, ispričavam se. Sutkinja na to kao razborita žena uvaži olakotne okolnosti: da počinitelj prekršaja prethodno nije kažnjavan i – pazite sad ovo! – da je zaposlen kao medicinski tehničar u psihijatrijskoj bolnici.

 A sada se prisjetimo kakav je javni red i mir vladao u zemlji Hrvatskoj tog 15. travnja 2011. godine. Sjetimo se svih političkih dužnosnika, javnih uglednika i medijskih manipulatora koji su širenjem tendenciozne dezinformacije da je u Haagu osuđen čitav hrvatski narod uznemiravali javnost i provocirali običan svijet da pokaže koliko je izneređen i uznemiren. Zadranin I. V. je nasjeo na njihove provokacije, te uzevši sjekiru u ruke i premlativši prvog Srbina koji mu je dopao šaka, dao svoj doprinos vladajućem javnom izneredu i uznemiru.

Stoga je bilo krajnje neumjesno suditi mu i na koncu ga osuditi zbog remećenja javnoga reda i mira. I nije pošteno tražiti od njega da sada sam plati te 192 kune. Bilo bi pristojno da mu u podmirenju te prekršajne kazne solidarno pomognu svi oni koji su ga uvjeravali da je Haag i njega osobno, kao i sve Hrvate, osudio na višegodišnju robiju, svi oni čiji su ga napaljivački istupi nadahnuli da se primi hladnog oružja.

 Svi su oni bili asistenti u onome što je I. V. doista počinio, ali što ni njemu ni njima nitko ne stavlja na teret. Svi su oni bili tupa strana njegove sjekire s kojom se zaputio izvršiti zločin iz domoljubne mržnje.