Jurkotićev vic traje punih sedam minuta. Cirkus Državnog ovjetništva i Božidara Kalmete, pak, traje već nekoliko godina
Hrvatske autoceste ne vodi predsjednik Uprave poduzeća, nego ministar Božidar Kalmeta! Preko dva člana Uprave HAC-a on je stvorio paralelnu liniju upravljanja tvrtkom. Protuzakonito, s više razine, Hrvatskim autocestama najprije je upravljao preko članova Uprave Josipa Sapunara i Milivoja Mikulića, a kasnije preko Josipa Sapunara i Željka Krapljana.« Na današnji dan prije točno četiri godine ovim rečenicama Novi list je predstavio vruć dokaz da je tadašnji resorni ministar Božidar Kalmeta zakulisno bio upućen, odnosno da je dirigirao operativnim upravljanjem Hrvatskih autocesta. U pitanju je bilo pismo jednog od bivših predsjednika Uprave Hrvatskih autocesta Marija Crnjaka upućeno Nadzornom odboru tvrtke. Predstavili smo tu priču kao udarnu, na naslovnoj stranici lista. – Već tri godine me se na sve načine opstruira, omalovažava, potcjenjuje, a što je najgore i protuzakonito – iz drugog plana s više razine upravlja se HAC-om, najprije preko Mikulića i Sapunara, a danas preko Sapunara i Krapljana, pisao je Crnjak. U pismu je jasno naznačio da, govoreći o upravljanju »iz drugog plana«, »s više razine«, govori o Božidaru Kalmeti. Nedugo nakon što je Crnjak napisao i poslao ovo pismo podnio je i ostavku. Službeno obrazloženje: »zbog zdravstvenih razloga«. Kad su dnevni listovi i internetski portali načeli kriminalnu hobotnicu u HAC-u, jedan od Kalmetinih najbližih suradnika – spomenuti Zdravko Livaković – odlučio je odstupiti s mjesta predsjednika Nadzornog odbora tvrtke. Obrazloženje je bilo komično: odlazi jer ima sina tinejdžera s kojim želi provoditi više vremena. Ovdje ćemo u tekst uključiti Josipa Sapunara, čovjeka za kojeg Crnjak daje do znanja da je jedna od Kalmetinih glavnih veza za paralelno upravljanje tvrtkom. Zadužen za financije, Josip Sapunar znao je, odnosno morao je znati sve što se u HAC-u s novcem događa. Ljudi na koje je Crnjak u pismu ukazao kao na »Kalmetine momke« – Livaković i Sapunar – danas su u pritvorskoj jedinici Remetinec, imaju osiguran obrok i krov nad glavom. Božidar Kalmeta je na slobodi, ali samo on zna kako mu ta sloboda pada. Javnost je u dobroj mjeri uvjerena da malverzacije u Hrvatskim autocestama nisu prolazile bez Kalmetinog znanja i blagoslova, ali potvrdu o tome mogu nam dati samo organi gonjenja. Dakako, važno je postaviti pitanje koliko se u organe gonjenja možemo uzdati, s obzirom na to da je Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić dosad pokazao da najviše voli siguran plijen – političke mrtvace. Božidar Kalmeta nije politički mrtvac, ali danas više nema moć kakvu je imao u vrijeme dok je obnašao izvršnu vlast. Optimistično vjerujemo da bi tu moglo biti vatre, da bi slučaj mogao biti službeno otvoren, što je dobro i za Božidara Kalmetu. Ako ga istražni organi ne uspiju povezati s malverzacijama, odnosno utvrde li da u malverzacijama nije sudjelovao, Božidar će napokon imati argument kojim će tući sve one što godinama pokazuju prstom na njega. (U tu sortu spada i ovaj autor.) U iščekivanju akcije Državnog odvjetništva, formalna i neformalna javnost ovim slučajem bavi se već i u formi vica i pošalice. Na socijalnim mrežama bivši zaposlenik HAC-a, inače vrlo zaslužan za razotkrivanje malverzacija u Autocestama, napisao je: »Kalmeti pohapsili sve: suradnika, prijatelja, pa čak i vozača. Ne bi se čudio da mu šinteri i psa love po Zadru.« Na Novoj TV pak objavili su sjajnu »podvalu« Davora Jurkotića, koji Kalmetu telefonom zove u zadarski ured, predstavlja mu se kao tajnik Glavnog državnog odvjetnika i traži od njega da Bajiću osigura smještaj s pogledom na Ugljan, brod, roštilj i izlet na Kornate. Kalmeta na to u razgovoru spremno pristaje, obećava da će preuzeti naloženo pa čak i osobno organizirati roštilj. Taj Jurkotićev vic traje punih sedam minuta. Cirkus Državnog ovjetništva i Božidara Kalmete, pak, traje već nekoliko godina. Kad se sve uzme u obzir, dolazimo do očitog zaključka da Božidaru Kalmeti ovih dana nije lako. Drugi zaključak bio bi da je antikorupcijska borba postala sprdnja, općenarodno veselje koje daje slabe rezultate, koliko god spinovi i režirane medijske predstave govorili drugačije.
