Ladovina Ladislava Tomičića

Eksploatiranje gluposti do iritantnosti

Ladislav Tomičić

Čovjek koji je zbog svoje, ponavljamo, glupe znatiželje stavljen na stup srama i markiran kao divljak protjeran je iz Hrvatske i platio je kaznu. Hoće li se tom čovjeku netko ispričati? Neće



To da je Makedonac tukao sredozemnu medvjedicu, udarao je po leđima, zlostavljao i slično – to je prijesna, glupa laž. Zašto su je hrvatski news portali gotovo bez izminke plasirali svojim čitateljima? Zato da bi čitatelji »klikali«; zato da bi se ubilježio povećan promet na portalima; zato da bi se vijest bolje širila Facebookom i drugim socijalnim mrežama; zato da bi portali bolje stajali na Gemiusu, mjestu gdje se mjeri njihova posjećenost, što navodno ima utjecaja na spremnost oglašivača da portalima plate reklamu.


Ne, Makedonac nije tukao, niti zlostavljao sredozemnu medvjedicu u Puli. Zapitajmo se usput, zašto je dođavola bitno u ovoj priči njegovo državljanstvo, odnosno njegova nacionalnost? Kako bilo, slagali smo. Makedonac je sredozemnu medvjedicu dodirnuo dva ili tri puta. Pokušao je pomaziti medvjedicu pa je ona pobjegla. Sve se to jasno vidi na videu objavljenom na servisu Youtube. Unatoč tome, neki mediji su išli i korak dalje. Zajedno su objavili i video i lažnu tvrdnju da je kupač medvjedicu udarao. Bila je tu u pitanju samo glupa čovjekova znatiželja, koja ga je stajala medijskog sramoćenja, izgona iz Hrvatske i 1.500 kuna. Kome trebaju takve laži? Kome trebaju takve vijesti? Trebaju portalima, zbog klikanosti, lajkanosti, zbog dijeljenja na glupom Facebooku. A sve zbog – oglašivača. A gdje su čitatelji? Gdje je društvena korist koju bi novinarstvo trebalo »proizvoditi«? Gdje je tu, zapravo, novinarstvo? Što je, na koncu, rezultat cijele ove ružne priče? Evo ga: svi čitatelji koji su vidjeli video snimak i naslove na portalima shvatili su (još jednom) da medijima ne smiju vjerovati.


Čovjek koji je zbog svoje, ponavljamo, glupe znatiželje stavljen na stup srama i markiran kao divljak protjeran je iz Hrvatske i platio je kaznu. Hoće li se tom čovjeku netko ispričati? Neće. Ova glupost, točnije laž o »Makedoncu koji je udarao sredozemnu medvjedicu«, govori da svaki čitatelj hrvatskih portala tri puta treba promisliti prije nego objavljene stvari uzme zdravo za gotovo. Zbog ovakvih gluposti ne treba vjerovati vijestima koje se sastoje od jedne glupe izjave nekog političara, a koje se socijalnim mrežama šire poput požara. Sjećate li se Milanovića, njegovog posjeta Gunji i gafa s izjavom o puknutoj cijevi? Pronađite još jednom tu vijest pa sami ocijenite njezinu informativnu težinu. Zar taj gaf govori da je Milanović neosjetljiv na patnje ljudi u Gunji? Zasigurno ne govori, ali i tako se pokušavala interpretirati ta njegova nesretna i nespretna izjava. Poput požara proširila se socijalnim mrežama, kao gorivo za kritiku SDP-ovog premijera u zemlji čudesa. 




Primjera poput ovog bilo je na pretek. U pitanju su vijesti i teme koje nemaju nikakvu informativnu težinu, koje podilaze niskim strastima, a objavljuju se samo da bi portali podigli vlastitu čitanost. Tu i tamo takve vijesti objavljuju se i da bi se nekom nanijela politička šteta. S tim je, rekosmo, najbolje upoznat Milanović, osobito otkad je – unazad godinu i nešto više dana – krivac za sve što se događa u Hrvatskoj, Europi, svijetu i svemiru. Sjećate li se, nadalje, vijesti da u Sjevernoj Koreji mediji manipuliraju javnošću govoreći da je njihova nogometna reprezentacija osvojila Svjetsko prvenstvo? Ako se sjećate, imajte na umu da je i to medijska podvala. Nitko tu stvar nije dokazao, što nije bio razlog da news portali glupost ne eksploatiraju do iritantnosti.


Takve i slične vijesti na portalima gotovo su svakodnevne. One uništavaju novinarstvo. One ubijaju zadnje ostatke povjerenja u novinarski rad. Zastrašujuće je, pritom, gledati kako takve laži rastu sa svakom novom objavom. Makedonac je najprije udario medvjedicu, na idućem portalu on je medvjedicu udarao više puta, a u konačnici on je medvjedicu tukao, odnosno zlostavljao. Svaka nova objava priči doda još jedan detalj, jer ono što je na početku objavljeno čini se urednicima nedovoljno. Treba ići korak dalje, kako bi vijest bila još i još čitanija. Kakva tuga, gledati kako s tom glupošću nestaje povjerenje čitatelja u medije! Kakva sramota, čitati na socijalnim mrežama glas javnosti koja shvati da je prevarena!


Što je najgore od svega, ovakvom izvještavanju na portalima ne vidi se kraja, a ako na umu imamo da su portali postali jedan od dominantnih izvora informiranja – onda uviđamo da je šteta ogromna. Zbog takvih stvari ispašta i najbolji istraživački rad novinara koji objavljuju na internetu. Zbog takvih stvari radnici u medijima postali su omraženi kod čitatelja, gledatelja i slušatelja. Sami sebi nanosimo nepopravljivu štetu.