Komentar

ŠPAJZA SANJE MODRIĆ: HDZ puca zbog roda, ali nema lomova zbog zaostajanja

Sanja Modrić

Snimio Denis LOVROVIĆ

Snimio Denis LOVROVIĆ



Pregled tjedna po Sanji Modrić.


PONEDJELJAK Kakav jeziv PR za blokirane!


Udruzi Blokirani, u kojoj ima puno doista tragičnih sudbina, bilo bi pametno da je svojoj predsjednici Mirjam Kervatin zabranila da ikad daje intervjue medijima o svom slučaju. Takav im PR stvarno nije trebao.


Gospođa Mirjam, naime, nije – kao što mnogi drugi jesu – financijski propala i dospjela u blokadu spletom teških okolnosti na koje nije mogla utjecati. Večernjem listu je ispripovijedala da je uzela kredit od 320.000 eura kako bi kupila kuću i u njoj adaprirala TRI stana. U to doba je mešetarila na burzi za sebe, ali i za druge, i sve je to išlo jako dobro. No onda su se, naravno, stvari okrenule naopako. Na dionicama je izgubila sve. Prijatelji su počeli tražiti da im vrati iznose koje su joj povjerili. Sa svojim PR biznisom nije uspjela. A i dalje je trebalo plaćati četiri godišnje rate od po 9.800 eura i financirati kći na školovanju u Firenzi. Vrag je došao po svoje, bilo bi stvarno svjetsko čudo da nije.




Predsjednica Blokiranih priznaje, doduše, da nije bila racionalna, ali i dalje energično upire prstom u sve druge samo ne u sebe. Premda je svojim potpisom ugovorila kredit za koji godišnje treba zaraditi 38.000 eura, Mirjam Kervatin za svoju nevolju sada optužuje državu, banku i zakone. Krivo joj je čak i tržište u Istri, gdje, kako tvrdi, za njenu tvrtku nije bilo posla zato što je »s Karamarkom pokušala riješiti problem blokiranih«.


Ojoj. S ovim intervjuom, blokirani se neće puno pomoći. Nitko sigurno ne želi da gospođa Mirjam bude gladna. No malotko će vidjeti razloga da država otpisuje dugove njoj i njoj sličnima, a među 325.000 blokiranih, neće biti da je ona jedina. Nisu ljudi tvrda srca, u redu je pomoći socijalnim slučajevima, ali novac poreznih obveznika ne služi za saniranje posljedica megalomanije.


UTORAK Ubitačni ritam poplava, suša i požara


Jedna žena s poplavljenog područja u Kostajnici mirno kaže TV novinarki da joj je došlo da se ubije. Nije ni čudo. U proljeće i jesen uvijek isto. Poplave tutnje, evo ih opet. Bujice su potpuno sravnile petnaestak kuća, obitelji su ostale bez svega. Ima još opasno oštećenih objekata, zidovi doslovno škripe, ne zne se hoće li klizišta na natopljenoj zemlji krenuti dalje, tamo nema mirnog sna. Procuri ti voda u kupaonici i već si u predinfarktnom stanju, pa se pitaš kako ljudi podnose ovaj užas iz sezone i sezonu.


Na stravično bojno polje prirode i čovjeka uz Unu stigli su i ovoga puta premijer i ministri, za poharane je nađen privremeni smještaj, Crveni križ razdijelio je po 1.000 kuna, obećava se pomoć. No znamo kako to obično završava u ovom našem ubitačnom ritmu poplava, pa onda suša i požara. Stradalnicima se sve obeća, a onda stigne »obeštećenje« koje pokriva 15 posto štete. Jedna gospođa dobila je poslije lanjskih požara 100 kuna za spaljeni vinograd, da je znala, ne bi zahtjev ni predavala. A najgore je što se i na ovome vidi kako je nešto temeljno pogrešno u upravljanju ovom državom. Premijer kaže da su ljudi uz Unu izgubili krov nad glavom zbog »nevjerojatnog spleta okolnosti«. Ali kako to da takvog spleta okolnosti nema, recimo, u Nizozemskoj, gdje se život odvija ispod razine mora? Pa vrlo jednostavno. Tamo se poplave sprečavaju ozbiljnim i sustavnim mjerama zaštite stanovništva i imovine. Naše boks barijere i zečji nasipi nisu mjere. Kanaderi i vatrogasna vozila nisu mjera. Kod nas priroda ovako ruši jer se na prirodne katastrofe misli kad se one dogode. Cijela se država mjesecima diže na noge zbog ustaša i partizana, slamamo se oko tumačenja pojma »roda«, ali briga o sustavu preventive i zaštite od voda i žega nikad ne stigne na dnevni red.

SRIJEDA Uhljebarenje ravno do apsurda


HDZ je u HEP-u upravo uhljebio predsjednika stranačke Zajednice branitelja, umirovljenog generala Miljenka Filipovića. Bit će predstojnik za korporativnu sigurnost. Filipović je zaposlen bez natječaj, a na pitanje kako to, HEP odgovara da je on bio njihov »ciljani kandidat«. Tako će »ciljani kandidat« s generalskom mirovinom dobivati i plaću u državnom poduzeću.


U Kutini, gradiću iz koga dolazi ministar Dražen Bošnjaković, predsjednik Nadzornog odbora komunalne tvrtke Ivakop postao je njegov sin Dino. Sin ima 26 godina. Prije nego što je preuzeo Nadzorni odbor, nije imao nikakve veze ni s komunalnim poduzećem Ivakop, a ni s bilo kojim drugim. No, mladac je predsjednik mladeži HDZ-a u Kutini, tamo je HDZ na vlasti, a tata je član Vlade. Kutinske gradske vlasti čude se kad ih se pita zašto su nadzor nad poslovanjem komunalne tvrtke povjerili mladom Bošnjakoviću. Jer, kako kažu, za predsjednika Nadzornog odbora »nisu propisane nikakve kvalkifikacije«.


A niz se nastavlja i s državnom tajnicom Josipom Rimac. Na opće zgražanje javnosti, ona je već ranije uhljebljena u Ministarstvu uprave, a premda je već jednom kažnjena za sukob interesa, a drugi se postupak protiv nje još vodi – upravo ona predvodi radnu skupinu za izradu novog Zakona o sukobu interesa. Za to vrijeme, Ana Marija Radić, bivša šefica Ureda za područja od posebne državne skrbi, čeka drugostupanjsku presudu da vidi hoće li ona osobno državi morati vratiti 548.000 kuna koje joj vise nad glavom zbog prijateljstva s Josipom Rimac. Kažnjena je jer je mužu tadašnje gradonačelnice Knina nezakonito isposlovala tri etaže kuće u vlasništvu grada. Istraga protiv supružnika Rimac je, međutim, odbačena, a sav stambeni prostor im je ostao.


ČETVRTAK Kako je Kolinda obranila Ustav


Nakon što su u proljeće 2016. predstavnici Židova, Srba, Roma i antifašista odlučili bojkotirati državnu komemoraciju za žrtve logora Jasenovac, izaslanik State Departmenta za pitanja Holokausta Nicholas Dean banuo je k hrvatskoj predsjednici. Istog dana Kolinda je za državnu televiziju snimila posebnu izjavu za javnost i pročitala je ispred hrvatskog grba i zastave. U toj se izjavi, kojoj se isprva nije shvaćao povod, ogradila od NDH, ustaša, fašizma i bilo čega što s tim ima veze, ekspilicitno i bez ijednog »ali«.


Sada, dvije godine poslije, cijela demokratska javnost u Hrvatskoj danima se zgraža što se predsjednica u Buenos Airesu odabrala susresti upravo s onim manjim proustaškim dijelom naše dijaspore. A onda je pred takvim domaćinima izjavila je kako je ponosna na hrvatske iseljenike koji su, poslije Drugog svjetskog rata, u Argentini »našli prostor slobode u kojemu su mogli svjedočiti svoje domoljublje«. S nijemim smješkom primila je i njihov zahtjev da se iz našeg Ustava brišu ZAVNOH i antifašizam. Opet skandal. O tome su izvijestile svjetske news agencije, pisao joj je Zuroff da je podsjeti kako su »poslije Drugog svjetskog rata« u Argentini našli utočište najgori zločinci ustaškog režima na čelu s Antom Pavelićem, Didom Kvaternikom i Dinkom Šakićem, navodno oko stotinu dužnosnika NDH.


Za ponašanje predsjednice nema opravdanja, ali ima objašnjenja. Njoj je naprosto najvažnije da se svidi i zato uvijek govori točno ono što slušatelji traže.Tako bilo i sada, a domaćine je sama birala. Dužnosnica koja se zaklela na Ustav, pritom još i doktorandica političkih znanosti, tako Hrvatskoj radi političku štetu koja se ne da sanirati. Kad šef države uvijek mora naknadno objašnjavati što je stvarno htio reći i što misli, to znači da je tragično potkapacitiran za posao koji obavlja. Čeka se, dakle, novi prijekor iz svjetskih metropola i nova poslanica pranja ruku.


PETAK Migrena


Cijela Hrvatska ima neurotičnu migrenu od Istanbulske konvencije, a zbog nje i HDZ puca po svim šavovima. Nisu se civilizacijski podijelili i posvadili zbog korupcije pod patronatrom vlasti. Ni na temu pljuske iz Europske komisije koja ovdje ne vidi ni jednu bitnu reformu. Ni zbog obrazovanja. Ni zbog iseljavanja. Ni zbog toga što Njemačka ima 10 ministarstava, a mi 20 i najveći postotak političkih uhljeba. Ni zbog totalne klerikalizacije društva. Ni zbog bilo čega što je stvarno bitno da se ova država pomakne s mjesta.


Ali zbog Istanbulske, to da. Jučer zbog slova U i petokrake, danas zbog »rodne ideologije«. Sretna li smo mi zemlja. Nemamo nijednog drugog problema osim onih koje napuhuje ideologija, baš na tome se diferencira i slama vladajuća stranka koja je u mračne hodnike svojih lutanja već odavna uvukla i kompletno društvo.Sada u Vladi pišu posebnu izjavu koja će biti zalijepljena uz akt o ratifikaciji Istanbulske konvencije, a u kojoj će pisati da je ona u skladu s hrvatskim Ustavom i da u njoj nema konstrukta rodne ideologije i svega drugoga što uspaničene oči vide. Izvrsno. A što sa ovim drugim stvarima iz realnog života sa sedam kora koje svi vide, ali u HDZ-u ne potiču ni izjave, ni pobune, a ni djela?