Ovog vikenda mediji su zaboravljenog Vidovića vratili u orbitu, a on je progovorio o cijelom dijapazonu raznih 'političkih gadarija' među kojima je najgora vječna podjela plijena na koju se uvijek računa u taborima izbornih pobjednika.
Čini se slabo vjerojatnim da će se kandidat SDP-a Davorko Vidović izboriti za mjesto sisačko-moslavačkog župana na izvanrednim izborima 12. listopada.
S njegovom prethodnicom Marinom Lovrić Merzel socijaldemokrati su se, u devet godina koliko je bila na vlasti, toliko osramotili da se Vidoviću slabo piše isključivo zato što pripada istoj političkoj formaciji kao i kompromitirana županica premda je osobno u toj priči doista ni kriv ni dužan.
Imaju tim prije zato što je SDP u doba Račana, a kasnije i Milanovića, puštao svoju popularnu političarku da radi što hoće sve dok nije pukla afera i dok ona nije završila u Remetincu.
Zato bi političko kažnjavanje stranke preko leđa Davorka Vidovića imalo puno smisla koliko god da je taj rasplet nepravedan prema nekadašnjem Račanovom ministru koji je u Sisku, sve ove godine, bio poznat kao veliki protivnik koruptivnog stila vladanja županice Lovrić Merzel.
Dobrim dijelom upravo zbog sukoba s njom, Vidović je otišao iz politike, a politika je napustila njega. Stranka ga je prekrižila i ispao je iz svih izbornih kombinacija. Niz nevolja počeo je još 2005. kad se Vidović, nakon samo pola godine gradonačelničkog mandata u Sisku, morao spakirati jer su mu dvojica vijećnika SDP-a pretrčala k HDZ-u i HSP-u, a nastavio se 2007. kad je izgubio na izborima za predsjednika stranke i onda opet tijesnim porazom na lokalnim izborima u Sisku.
Sada mu je, međutim, stigao neočekivani poziv od Milanovića. A šef SDP-a nije digao slušalicu slučajno: anketa provedena u županiji rekla je da je Vidović najpopularniji SDP-ovac i time najpodesniji kandidat za novog župana.
Ovog vikenda mediji su zaboravljenog Vidovića vratili u orbitu, a on je progovorio o cijelom dijapazonu raznih ‘političkih gadarija’ među kojima je najgora vječna podjela plijena na koju se uvijek računa u taborima izbornih pobjednika. S tim se, kaže, suočavao i i u svome SDP-u, koji se s M. Lovrić Merzel kompromitirao gore nego ikad. Ukazao je Vidović i na konstantnu i općepoznatu praksu potkupljivanja tuđih vijećnika zbog koje je i on sam prije devet godina ostao bez već osvojenog gradonačelničkog mjesta, a na koju se, sve do slučaja sa Željkom Sabom, uvijek gledalo kao na posve legitimno sredstvo političke borbe.
Uskoro su dva vijećnika HDZ-a u Splitu doista prešla u Kerumovu Hrvatsku građansku stranku. Nešto što se stotinama i stotinama puta događalo ispod žita, posve je otvoreno priznao samo osebujni splitski gradonačelnik.
No, teško da će Vidovićevi pozivi na političko poštenje, nakon ere Marine Lovrić Merzel, donijeti SDP-u pobjedu. Prije će biti da će građani presuditi njemu, kao pijunu poslije Kraljice. I to će, na žalost, biti posve ispravan finale.