Senjski branitelji dali su velik doprinos u Domovinskom ratu, sudjelovali su na svim bojištima diljem Hrvatske, od Slavonije do Dalmacije, ali i u ovim završnim operacijama – u Oluji. Senjani su ponajviše sudjelovali na Ličkom bojištu gdje su bili i najbrojniji.

Prva organizirana postrojba u Senju počela se stvarati u kolovozu 1991. u vrijeme najžešćih napada srpskog agresora u Lici te je sudjelovala u sprečavanju prodora JNA i srpskih pobunjenika prema moru, čime je obranjen i grad Senj.

Izviđanje

Domoljublje mladih Senjana bilo je neupitno, nažalost tijekom Domovinskog rata sa senjskog područja poginulo je 16 branitelja, od čega njih osam tijekom operacije Oluja.

To su Donko Barbiani, Robert Barbić, Tomo Biondić, Milan Katalinić, Darko Margeta, Domagoj Rukavina, Neven Šarenić i Milan Vukelić. Oni su bili u sastavu 2. Senjske bojne 133. Domobranske pukovnije Otočac.

Osim senjske satnije, u Senjskoj bojni bili su i branitelji s crikveničkog i novljanskog područja, te s područja Otočca i Brinja. I oni su u Oluji imali žrtve, poginulo ih je devet – Teo Martinčić i Alen Kapelari iz Bribira, Boris Malinarić i Niko Jerković iz Crikvenice, Anton Mataija iz Novog Vinodolskog, Josip Vuković iz Brinja, Dragan Tomljenović i Željko Sekula iz Otočca i Zdravko Vranić iz Jezerana.

Spomenik braniteljima u Senju

Njihova pogibija zavila im je obitelji u crno kao i cijeli senjski, crikveničko-vinodolski i otočki kraj, ali svi se i danas s ponosom sjećaju njihove odlučnosti, borbenosti, zanosa i želje za slobodom. Branili su svoj kraj i Hrvatsku čistim srcem i pokazali kako se voli dom, obitelj i domovina Hrvatska.

– Po prijemu zapovijedi od 133. Domobranske pukovnije za akciju Oluja morali smo razraditi zadatke naše 2. Senjske bojne u kojoj su jednu satniju činili samo Senjani, drugu satniju branitelji s područja Crikvenice, Novog Vinodolskog, Bribira…, a treću satniju činili su branitelji s područja Otočca, Jezerana i Brinja.

Senjani su imali zapovjedništvo i svoju zapovjednu satniju, te protuoklopni vod i minobacačku bitnicu. Imali smo tri dana za izviđanje, kako bi se pripremili za područje Zalužnice, za koje smo u akciji bili zaduženi.

Bili smo u izviđanju na Cvitković brdu i vidjeli da je u selu tiho, smo su se pijevci čuli, a sva vrata i prozori kuća koje gledaju prema brdu bili su zatvoreni, što je bio znak da nas očekuju i da će nam kada prođemo pucati u leđa, to je bila već znana taktika neprijatelja u Zalužnici, poznatoj kao četničko uporište, a u vrijeme same akcije selom je kružio neprijateljski tenk koji je osiguravao izlaz stanovnicima iz sela.

Dana 4. kolovoza u 4 sata ujutro imali smo pokret iz sela Sinac, s lokacije Vinograd i tu sam se obratio braniteljima i kazao da idemo u akciju preko brda i da bih volio da se svi vratimo živi i zdravi, ali i podsjetio da je to rat.

Frontalna borba

U akciji smo prešli Cvitković brdo i brdo Panos koji su nagiba 30 stupnjeva i to pod potpunom ratnom opremom koja je težila oko 15 kilograma. Uz to, sama akcija općenito je bila jedna od najzahtjevnijih za našu postrojbu, pogotovo što smo mi bili domobranska postrojba s prosjekom starosti od 35 godina i do tada smo u pravilu uvijek bili na čuvanju položaja, a ne u frontalnom sukobu.

Mladen Prpić

A ovo je bila upravo takva akcija iz pokreta, uz granatiranje, preko nas su letjele i neprijateljske i naše granate. Prelaskom brda krećemo u napad prema Zalužnici, a takvu vrstu akcije u pravilu obnašaju samo profesionalne jedinice.

Ne treba zaboraviti da smo imali i ometanja u radio komunikaciji. Najgora stvar koja nam se dogodila je da smo već u prvim minutama akcije imali ranjene i poginulog branitelja, ali unatoč tome naši branitelji su bili motivirani nastaviti akciju.

Nažalost, u akciji je poginulo 17 branitelja, dok su 43 branitelja bila ranjena, a tolike žrtve moguće su jedino u frontalnoj borbi kakvu smo mi imali u akciji Oluja.

U jednoj knjizi je napisano da je 2. Senjska bojna izvršila zadatak, ali da su branitelji poginuli u povlačenju, to ne odgovara istini, svi su poginuli ili od minobacačke mine ili u frontalnoj borbi u selu Zalužnica.

Samo je to istina, ispričao nam je dozapovjednik 2. Senjske bojne 133. Domobranske pukovnije bojnik Mladen Prpić.

Milan Tomljanović

– Oluja je bila oslobodilačka, obrambena i pravedna operacija i povijesne činjenice se ne smiju izvrtati. Bez hrabrosti hrvatskih branitelja i odanosti našoj domovini danas ne bismo imali ni slobodu, ni demokraciju, niti međunarodno priznatu Hrvatsku.

Zato su hrvatski branitelji, a posebno oni koji su dali svoje živote, utkani u temelje naše slobode. Zauvijek smo im zahvalni na tome, kaže predsjednik Braniteljske udruge Uskok Senj Milan Tomljanović.

Sjećanje i zahvala

Osim obilježavanja datuma vezanih za Domovinski rat, te za značajne državne i gradske datume povodom kojih gradska vlast, gradske ustanove, institucije i građani odaju počast i zahvalnost poginulim braniteljima, u Gradskom muzeju Senj postavljena je trajna zbirka posvećena poginulim Senjanima u Domovinskom ratu.

Spomenik palim Senjanima

Uz to, Gradska knjižnica Senj u čast Oluje i poginulih branitelja već tradicionalno priređuje fotoizložbu čiji su autori branitelji s područja Grada Senja koji svojim fotoaparatom bilježe ljepote Senja i okolice, a spomenik braniteljima na senjskoj rivi trajno podsjeća na surovi rat i one koji su život dali za slobodnu Hrvatsku i kojih se danas prisjećamo s ponosom i zahvalnošću.