Obljetnica

Mirovni dogovor okončao rat, ne i podjele: 25 godina nakon Daytona, ništa bitno novo u BiH

Zlatko Crnčec

Foto Reuters

Foto Reuters

Najbolji simbolički dokaz za tako nešto je činjenica da se tamošnja politička elita ne može dogovoriti ni oko toga kako obilježiti 25 godišnjicu famoznog Daytona, a trenutačnu situaciju u zemlji, odnosno koliko se stvari (ni)su promijenile, oslikava situacija u tri najveća grada nakon nedavnih lokalnih izbora



Troipolgodišnji rat u BiH, iza kojega je ostalo 100 tisuća mrtvih, te razrušena i opustošena zemlja, službeno je završen kada su predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović, te predsjednici Hrvatske, Franjo Tuđman i tadašnje SR Jugoslavije, Slobodan Milošević, 21. studenog 1995. u američkoj zrakoplovnoj bazi Wright-Patterson, u dotad malo poznatom gradu Daytonu u državi Ohio, potpisali mirovni sporazum.


​Dotadašnja Republika BiH nazvana je Država BiH, a zemlja je podijeljena na dva entiteta – Republiku Srpsku i Federaciju BiH. Granice dvaju entiteta slijedile su etničke linije, ali i one uspostavljena etnički čišćenjem, pa je tako Srebrenica u kojoj su Srbi napravili genocid nad tamošnjim bošnjačkim stanovništvom pripala Republici Srpskoj.


Najzaslužnije za potpisivanje ovog sporazuma kojim je konačno prekinuto ubijanje jesu Sjedinjene Države, odnosno njihov diplomat Richard Hoolbrook. Sporazum je formaliziran ceremonijom u Parizu 14. prosinca 1995., a svjedoci su bili predsjednici najvažnijih zapadnih država, te Ruske Federacije.


Kaos oko godišnjice




Međutim, osim što su topovi utihnuli, BiH je i dalje podijeljena, kaotična i nefunkcionalna država. Najbolji simbolički dokaz za tako nešto je činjenica da se tamošnja politička elita ne može dogovoriti ni oko toga kako obilježiti 25 godišnjicu famoznog Daytona.


Europska unija planirala je dati svoj doprinos obilježavanju obljetnice posjetom Sarajevu potpredsjednika Europske komisije i šefa europske diplomacije Josepa Borrella. Posjet je i najavljen za ovu subotu, no odmah je dočekan svojevrsnim skandalom jer se stranka Milorada Dodika usprotivila prijedlogu da Borrell održi prigodni govor u parlamentu BiH i to samo pred manjim brojem zastupnika, što nameće epidemiološka situacija.


»Odbijeni su svi pokušaji da se postigne konsenzus«, napisao je na Twitteru zamjenik predsjedatelja Zastupničkog doma parlamenta BiH Denis Zvizdić ne navodeći što je Dodikovim zastupnicima bilo sporno. Sam Dodik bi uoči obilježavanja obljetnice Daytona ponovo trebao preuzeti rotirajuću poziciju predsjedatelja Predsjedništva BiH, a uoči tog događaja ponovio je svoje stare ocjene kako je intervencijama međunarodne zajednice bitno izmijenjen ustroj BiH-a predviđen mirovnim sporazumom, te kako se treba vratiti »izvornom Daytonu«.


»Nitko ovdje nije zadovoljan, a neodrživo je da imate visokog predstavnika i strane suce u Ustavnom sudu BiH 25 godina od potpisivanja sporazuma«, kazao je Dodik, kojemu je već godinama glavni cilj ukloniti visokog predstavnika međunarodne zajednice u čijim su rukama i dalje ovlasti za nametanje zakona i smjenu izabranih dužnosnika.


​Dodik se bez obrazloženja usprotivio i predloženom načinu obilježavanja Daytona koje je uključivao zajedničko polaganje vijenaca tri člana državnog vrha na spomenik partizanskim osloboditeljima Sarajeva 1945. godine.


»U Sarajevu pokušavaju nametnuti spektakularnu priču da negdje položimo vijence, što je neprihvatljivo. Lažna je priča Sarajeva da je bio antifašistički grad u 2. svjetskom ratu. Sarajevo je sve godine rata bilo mirno. Srbi iz ovog grada su tada poubijani, odvedeni u logore i istjerani, a Muslimani i Hrvati su živjeli mirno«, ustvrdio je Dodik, te još jednom, delikatno kako to samo on zna, »zaboravio« kako sada sebe naziva većina BiH građana islamske vjeroispovijesti.


Veliki upitnik


Trenutačnu situaciju u BiH, odnosno koliko su se stvari i jesu li se uopće promijenile, oslikava situacija u tri najveća grada.


​​Na 25 godišnjicu primirja, a nakon nedavnih lokalnih BiH izbora neki su požurilli nagovijestiti da se nešto mijenja, jer je najjača bošnjačka stranka SDA izgubila vlast u Sarajevu, a Dodikova u Banja Luci. Međutim, oko toga treba staviti veliki upitnik.


To se vidi i po tome da će novi gradonačelnik Sarajeva biti Bogić Bogićević. Za one mlađe koji ne znaju što što događalo početkom devedesetih riječ je o čovjeku koji je u srpnju 1991. bio odlučujući glas u predsjedništvu Jugoslavije koji je onemogućio JNA da praktički uvede izvanredno stanje, odnosno izvrši neku vrstu državnog udara.


U tom je trenutku Slobodan Milošević kontrolirao četiri od osam članova predsjedništva – uža Srbija, Vojvodina, Kosovo, Crna Gora – i trebao mu je još jedan glas da dovrši dupli pas s Veljkom Kadijevićem i JNA pa da budu pometena demokratski izabrana vodstva u Sloveniji i Hrvatskoj.


Član predsjedništva iz BiH bio je gore spomenuti Bogićević od kojeg je, budući da je srpske nacionalnosti, Beograd očekivao da će sigurno podići ruku za izlazak JNA tenkova na ulice. Međutim, Bogićeviću se kao uvjerenom Titoistu Miloševićeva se politika nije nimalo svađala pa je odbio podići ruku za uvođenje izvanrednog stanja, na ogroman užas Borislava Jovića i ostale trojice Miloševićevih pulena u tadašnjem jugopredsjedništvu.


Međutim, SDP je u najvećem dijelu bošnjačka stranka, koja inzistira na mehaničkoj i krajnje pojednostavljenoj građanskoj koncepciji BiH, koja je neprihvatljiva najvećem dijelu Srba i Hrvata u BiH. I koja se po tome nimalo ne razliku od koncepta BiH kakav, barem formalno, zagovara SDA Bakir Izetbegovića.


Slično je i u Banja Luci. Tamo je gradonačelnik postao 27-godišnji Draško Stanivuković. Riječ je o kandidatu oporbenih opcija u Republici Srpskoj koji je već godinama jedan od najvećih kritičara načina na koji Milorad Dodik vodi ovaj entitet.


Medutim, problem je ovdje u tome što Stanivuković i stranke koje ga podržavaju glasove dobivaju zbog razotkrivanja korupcije i kaosa Dodikove administracije, ali se, kada je u pitanju odnos prema Sarajevu i unutarnjem ustroju BiH, od njega nimalo ne razlikuju.


Štoviše, po nekim su pitanjima čak i radikalniji od njega. Stanivuković se nedavno fotografirao držeći četničku zastavu, a u kolovozu ove godine protjeran je iz Crne Gore uz zabranu ulaska u tu zemlju na 12 mjeseci.


On je tada sudjelovao u litijama, koje su bile česte ovog ljeta u Crnoj Gori, a osobno je veliki štovatelj radikalnog, nedavno preminulog klerika SPC-a Amfilohije Radovića koji je djelovao na velikosrpskim pozicijama još od osamdesetih godina prošlog stoljeća. Tako da što se tiče odnosa srpske politike u BiH prema toj zemlji nikakvih velikih promjena tu nema niti će ih biti.


Izbori u Mostaru


Na vidiku ih nema ni kada je u pitanju odnos Hrvata i Bošnjaka. Naime, za 20. prosinca zakazani su izbori u Mostaru. Izbori za gradsko vijeće Mostara održat će se po novim pravilima i sukladno izmjenama izbornog zakona koje je početkom srpnja usvojio parlament BiH na temelju međustranačkog dogovora HDZ-a BiH i Stranke demokratske akcije (SDA). Mostarci će birati 35 gradskih vijećnika iz šest izbornih jedinica i s posebne jedinstvene liste, a izabrani će potom će odlučivati tko će biti gradonačelnik.


Posljednji su put izbori u Mostaru održani 2008. godine. Dvije godine kasnije ustavni sud BiH stavio je izvan snage izborna pravila za taj grad ocijenivši kako ona u praksi znače nejednaku vrijednost glasova građana koji su birali fiksni broj vijećnika iz određenih gradskih područja, bez obzira na broj ljudi koji u njima žive.


Nakon toga je trebalo punih deset godina da bi se vladajuća hrvatska i bošnjačka stranka dogovorile o novim pravilima. U Mostaru su Hrvati u većini, ali je međunarodna zajednica nametnula rješenje po kojem se u izvršnoj vlasti mora poštovati paritet.


Tko god postao gradonačelnik, teško je očekivati da bi ovaj izborni eksperiment mogao dovesti do poboljšanja odnosa Hrvata i Bošnjaka. Prvi i dalje ustrajavaju na politici bez politike, pregovorima s Dodikom i djelomičnom opstruiranju funkcioniranja središnjih državnih tijela.


S druge strane, bošnjačka politika – i ona koju kreira SDA i ona iza koje stoje takozvane lijeve opcije – inzistira na majorizaciji kroz više ili manje rigidnu formu uvođenja takozvane građanske države.